Tjelesna straža (2004.)

Piše: Danijel Špelić

Tjelesna straža (Man on Fire, 2004., 142 min.)

Redatelj: Tony Scott

Glume: Denzel Washington, Dakota Fanning, Christopher Walken, Radha Mitchell

 

Nikad nisam sklon ideji da se radi remake nekog dobrog filma jer to u 99% slučajeva loše završi. Možda zato što original bude poznat film, dobar film i općenito kvalitetan film. Dinamični duo Tony Scott i Denzel Washington uzeli su kvalitetan film za obraditi, ali nepoznat (po nekim standardima) jer tek malobrojni znaju da postoji Man On Fire (1987.) gdje je Scott Glenn odigrao ulogu Creasyja puno prije Denzela – i napravio to bolje. Već sam negdje spomenuo kako mi je ovaj remake tek korektan film, ali nakon drugog gledanja sklon sam mu i spustiti ocjenu manje. Moderniziranje staroga materijala ne mora biti nužno loša stvar, ali kad zaboravite na sve ostalo, onda to i nije tako sjajna stvar, a ni izmjene u odnosu na original nisu donijele ništa dobro (istu stvar će Scott/Washington napraviti i u svojoj obradi kultnog The Taking of Pelham) te ću zadržati osnovno mišljenje koje imam oduvijek – ušminkani film o osveti.

Dva filma imaju istu osnovnu radnju; bivši-nešto John Creasy, sadašnji alkos, prihvaća posao tjelohranitelja i dadilje male curice. Iako se u početku baš i ne vole, Creasy će djevočicu zavoljeti, pa kad ona bude oteta, prevrnut će nebo i zemlju da je pronađe, kažnjavajući krivce na sve strane. Radnja filma se iz Italije seli u Mexico City, koji, zahvaljujući ponekim redateljskim trikovima starog akcijskog lisca Scotta, djeluje baš kao prava rupa na Zemlji gdje je svatko u opasnosti. Problem koji je već otpočetka jasan: film igra debelo na svoju vizualnu stranu, zaboravljajući na likove. Nerazrađenost likova. Denzel, meni fora i simpa glumac, ali, realno gledajući, njegov opušteni i šarmantni nastup sastavni je dio svakog njegovog filma, kao da uvijek glumi jedan te isti lik. Mala Dakota Fanning (wonderkid u svijetu glume) parira mu odlično… vesela, zaigrana, prpošna. Ne bi išlo. Temelj ovog naslova je odnos Creasyja i curice, s time da su oboje otuđeni svaki u svome svijetu i tek prisilno provođenje zajedičkog vremena od njih pravi prijatelje i aktivira Creasyja da krene raditi pakao kad mala nestane. Zato je Jade Malle iz originala puno bolje odigrala istu stvar (i začudo, nije uspjela napraviti karijeru). A Creasy u izvedbi Denzela ne doživljava nikakvu transormaciju (osim ako kadrove gdje pretjerano cuga ne držite za realni prikaz lika), pretvarajući se u drugom dijelu filma u visokobudžetnu verziju Stevena Seagala, koji raketnim lanserom rješava probleme.

Problem broj dva. Film ima puno više akcije nego original, što nije dobra stvar. U oba slučaja, lik Creasyja popije metak prilikom otmice, ali Glennov lik ostatak filma jednostavno vuče samog sebe, pokazujući sirovost i želju da napravi stvar pa makar umro. Denzelova verzija, s druge strane, je slik, odijela, kravate… da ne govorimo kako dva metka ne ostavljaju tragove. Akcija, o njoj sam počeo. Akcija je besmislena, kratko i jasno. Ne toliko koliko zbog samog tijeka radnje, ali radi Scottove faze u kojoj je radio takve divlje kadrove i montažu da se treba baš pravo napregnuti kako bi se vidjelo što se događa. Svaka akcijska sekvenca je ispresjecana s toliko nepotrebnih stvari da to zna izazivati glavobolju, a nepreglednost dolazi jako blizu iritacije (iako je plan, vjerujem, bio da se napravi nekakvo realno okruženje). Surovi triler o krvavoj osveti tako postaje blaga kamilica, stripovskog ugođaja i bez neke prave brutale. A, ako je suditi po ocjeni na IMDb-u (što je smiješno mjerilo kvalitete), to je upravo ono što je publika htjela vidjeti jer original je premračan u svojem pričanju iste priče, nasilan te tako ne baš adekvatan film koji bi prodao priču o svemogućem junaku.

Da ne ispadne kako sam samo popljuvao film na osnovi karakterizacije (što je, khm, glavna stvar), moram priznati da mi je Scottov vizualni pristup odgovarao u nekim dijelovima radnje. Uspio je stvoriti okružje dokumentarnog kao i, što sam već rekao, slikovito oslikati mjesto radnje. Dobra je stvar ispala i s negativcima jer ih pravo ni ne vidimo, a sve to zgodno se uklopilo u cjelinu gdje se htjelo prikazati kako je svijet u rasulu (ili barem neke svjetske metropole) te da je svaki biznis dobar biznis. Sporedni su glumci dobro odigrali svoje uloge, uvijek pouzdani Chris Walken i odlična glumica Radha Mitchell (kad plavokosi komad ukrade ekran jednom Vinu Dieselu, onda znate da nešto vrijedi) te je šteta što se nisu više iskoristili jer su njihove scene smirene, puno bolje nego kad započne divlja montaža. Konačni zaključak? Još jedan remake koji svoju veliku popularnost duguje tome što je original praktički nepoznat film, koji ima izgled i boju, ali bez nekog posebno oštrog okusa. Nije gubitak vremena, ako to pitate (ali Scott i Washington kod mene imaju kredit zbog Grimson Tide i najnovijeg Unstoppable pa i nisam objektivan), no radi se o šablonskom filmu bez nekakvog pravog autorstva.

8 komentara za “Tjelesna straža (2004.)

  • vanja says:

    Ovaj film mi ne mora biti remek-djelo ni u jednom segmentu. (Govorim osobno, jel’). No cjelina je nešto što je guilty pleasure, glazba je nešto gdje srce puca (ah, pa to se ciljano radi), a “Man on Fire” će uvijek ostati na listi najdražih … <3

    Sposoban je u meni probuditi toliko emocija i znam da puca na to i boli me ćošak što je original ovakav ili onakav. 😀 Jednostavno, that's me. I ne slažem se da Denzel kao Creasy nije doživio nikakvu … recimo, katarzu … neodgovorni otac, medo, kupovanje samom sebi nekog izgubljenog poštivanja … medi je to sve ispalo čisto OK. U kombinaciji s Dakotom, neodoljivo.

    No, svakom svoje. I nema šanse da ovo lajkam. 😀

  • vanja says:

    meni a ne medi je to ispalo …

  • Gjuro says:

    Ne razumijem kako je film završio u Apsolutnoj preporuci ako je recenzentu jedva prosječan.

  • Sven Mikulec says:

    Možemo reći mojom greškom.

    Kolega je napisao recenziju za koju sam želio da ugleda svjetlo dana, a zbog svoje teme i karaktera nije odgovarala ni u jedan od predviđenih kalupa.

    Trenutačno radimo na tome, da ovakvih zbunjujućih stvari više ne bude.

  • Deni Zgonjanin says:

    Ne znam, meni je Man on Fire uvijek bio zanimljiv film za pogledat, iako stvarno ima problem sa previše stila, a premalo priče… Fali mi Denzel u ovakvim ulogama, u doba kad je bio zvijezda broj jedan u Hollywoodu…

  • Gjuro says:

    Haha. “Apsolutna preporuka” i njezin mračni brat blizanac “Apsolutna bruka”. Radujem se novoj kategoriji. Dobro je znati koje filmove izbjeći.

  • vanja says:

    Kad bi imali i “apsolutnu bruku”, bili bi obični pljuvači poput onih movie school rejects, ne mislim da je to ta razina na koju bi se trebali spuštati. 😉 – mislim na samozvane kritičare … ne, ne – kritizere koji su u stanju Crvenkapicu ocijeniti sa 10 a “There Will Be Blood” sa manje od 0, ako bi bilo, ali nema :) if you know what I mean, Gjuro :)

  • Gjuro says:

    Ne biste bili obični pljuvači, nego duhoviti i originalni pljuvači. :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.