The Rocketeer (1991.)

Piše: Danijel Špelić

The Rocketeer (1991., 108 min.)

Redatelj: Joe Johnston

Glume: Billy Campbell, Jennifer Connelly, Alan Arkin, Timothy Dalton, Paul Sorvino, Terry O’Quinn

 

U jeku Drugog svjetskog rata pojavio se Captain America i razbucao naciste ko beba zvečku jer je… čekaj, krivi film. Prije početka WW2 pojavio se Cliff Secord i poremetio nacistima planove da osvoje USA, ali to je napravio slučajno… jer je želio impresionirati curu. Moj tip junaka, ako nešto trebaš zajebati, neka barem neka zgodna djeva bude u računici. Redatelj Joe Johnston napravio je i aktualnog Captaina Americu, o kojem nedavno napisao par riječi, pa rekoh da malo prekopam arhivu i pronađem nešto… drugačije, ali isto. Tematski slična strip adaptacija koja je pravi light materijali za gledanje i sve ono što Prvi Osvetnik nije. To i nije bilo tako teško za napraviti, The Rocketeer je nastao u vrijeme kad se nisu radile poveznice s drugim naslovima, kad je redatelj imao ponešto kontrole nad svojim projektom, a ponajviše je sve to uspjelo zato što su scenaristi znali što treba napraviti sa svojim likovima.

Cliff je tako simpatični i pomalo trapavi tip koji radi kao mehaničar i pilot u trećerazrednom letećem cirkusu i njegove su želje da bude junak ravne nuli, čak i ispod toga. On je jednostavan, običan tip, koji će se uskoro, silom prilika, pronaći u malim problemima. Naime, u ruke će mu dospjeti prototip mlaznog jet-packa, kojeg je dizajnirao nitko drugi do Howard Hughes. I posve slučajno, Cliff će ga isprobati i spasiti tipa koji je uskočio na mjesto pilota da spasi Cliffa od otkaza. I dok je javnost zaintrigirana letećim tipom, jet-pack žele baš svi, od FBI-ja, do mafije i njemačkih špijuna. I Cliff nema nikakvih problema s tima da ga se riješi, ali treba napraviti samo jednu sitnicu prije toga, spasiti svoju djevojku, što dovodi do onog remećenja planova nacistima. Posve slučajno.

Likovi koji postanu junaci slučajno bolji su materijal za filmove nego oni koji to uporno žele postati. I Cliff je lik s kojim se vjerojatno svi mogu poistovjetiti radi obične ličnosti koja ne siluje nečije ambicije da o tome radi film. Tip koji ima malih problema s djevojkom (a posve razumijem njegove nesigurnosti jer je glumi mlada Jennifer Connely) zato jer se oko nje počne šmucati tip koji sliči Errolu Flynnu, plus brčići ala Mister Fulir (genijalni Timothy Dalton u svojem karikiram-i-uživam izdanju) nešto je što je većina doživjela (barem muški dio publike) i kad dođe do akcije, jer kako ćeš impresionirati djevojku bolje od spašavanja, Cliff je čovjek za kojeg jednostavno moraš navijati.

Što se tiče same priče, nema se tu što dodavati. Pretjerivanja u svakom smislu, ali s osjećajem za one filmske serijale koji su palili i žarili u 30-ima i 40-ima, zlokobni negativci, zgodna djevojka, junak… znate već. Iznenađujuće, film ima zgodnu dozu dobro napravljene pirotehnike, a ni efekti “letenja” nisu šrot kako bi se moglo pomisliti, što samo pojačava dojam. Likovi se ne mogu pohvaliti nekakvom posebno dubokom karakterizacijom jer ovo ipak nije takva vrsta filma, no vidljivo je da se nije radilo samo o tome da se sklepa još jedan film koji će izgledom i vremenskim periodom podsjećati na Indianu Jonesa, već se išlo na to da se ispriča uzbudljiva, ali jedno tako i opuštajuća zabavna priča, bez opterećivanja, što je u konačnici dovelo do toga da uradak zna zaplesati na granici koja dijeli lagani materijal od stvarno laganog materijala, što zna biti i nepotrebno. Nasilje je ovdje „žrtvovano“ radi feelgood osjećaja, koji se povlači tek kad jača pirotehnika stupi na scenu, gdje glavnu ulogu preuzima spektakularnost. Brzo, duhovito, zabavno, ne pretjerano ambiciozno, ali napravljeno s takvim duhom i poletom da mu je gotovo nemoguće pripisati nekakve posebne mane. Jedan od onih naslova koji se mogu uvijek pogledati.

Leave a Reply

Your email address will not be published.