That Thing You Do! (1996.)

Piše: Sven Mikulec

That Thing You Do! (1996., 108 min)

Redatelj: Tom Hanks

Glume: Tom Everett Scott, Liv Tyler, Johnathon Schaech, Steve Zahn, Ethan Embry, Tom Hanks

 

Mjesto radnje: maleni gradić u SAD-u, vrijeme: sredina šezdesetih. Guy Patterson (Tom Everett Scott) radi u obiteljskoj trgovini elektroničke opreme, pod strogim nadzorom šefa, svog konzervativnog, čangrizavog oca. Svaku večer kad mu završi smjena i on zaključa trgovinu, odlazi u podrum raditi ono što zaista voli – mlatiti po bubnjevima, zamišljajući da svira s velikanima čije mu ploče krase spavaću sobu. Zato mu i stigne k’o naručeno kad ga kvartovski poznanici zamole da im priskoči u pomoć i jednokratno zamijeni bubnjara koji se ozlijedio baš pred dogovorenu gažu. Nastup im prođe bolje od očekivanoga kad njihova „That Thing You Do!“ raspleše čitavu dvoranu, osigura im prvu nagradu („one hundred dollars“, pišem ja, s Dr. Evil izrazom lica i malim prstom na usnama), kao i nekoliko sljedećih nastupa u lokalnom restoranu. Zahvaljujući maloj pomoći sudbine, i jednom putujućem agentu za talente koji se svojom kampericom zatekne na pravom mjestu u pravo vrijeme, glazbeni uspjeh ove šarolike skupine amaterskih glazbenika ubrzo preraste granice rodnoga mjestašca i povede ih gdje se ni u najluđim slovima nisu mogli zamisliti – na turneju po SAD-u s velikim facama onodobne rock’n’roll i pop scene koje su dotad poznavali samo s naslovnica svojih najdražih ploča.

Ipak, to ludo ljeto drukčije će doživjeti svaki od članova megapopularne grupe The Wonders – talentirani autor njihova ljetnog hita Jimmy (Johnathon Schaech – kaj je s imenom, btw?) polako će početi pokazivati svoju pravu stranu, blesavi Lenny (Steve Zahn) s neba palu popularnost pokušat će iskoristiti da si dogovori pokoji spoj, jednostavni i skromni T.B. (Ethan Embry) ovim će si putovanjem samo skratiti vrijeme do toliko željenog novačenja u marince, a Jimmyjeva djevojka Fay (Liv Tyler) od zaraznih ritmova Wondersa i zaglušujućih krikova poludjelih obožavateljica neće ni čuti kako joj se tlo polako izmiče pod nogama.

Putovanje ove zanimljive skupine kobno različitih individua skroz do zvjezdanog neba, a možda i natrag, vrlo je simpatična, lako probabljiva priča koja odiše osjetnom energijom i mladenačkim zanosom pomiješanim s nenadmašnim šarmom šezdesetih, a priči u prilog definitivno ide i činjenica da je pričaju sposobni glumci koji se, baš poput benda koji tumače, lako i brzo dopadnu publici. I dok je o pouzdanosti Toma Hanksa ili slatkoći Liv Tyler uglavnom suvišno trošiti riječi, ostatak ekipe nije ni približno toliko razvikan i uglavnom je kročio sporednim holivudskim stazama slave. Glavnu je ulogu Hanks povjerio u potpuno neiskusne ruke Toma Everetta Scotta, klinca koji se tako prvi put našao pod svjetlima reflektora. Uz manje zamjerke pretežno na račun ponekih iritantnih grimasa, buduća zvijezda „hitova“ poput American Werewolf in Paris (dobar naslov za potencijalno interesantan pornić, kad smo već kod toga) ili dosta ozbiljnije drame One True Thing s Williamom Hurtom, Meryl Streep i Rene Zellweger, svoje je odradio kako i dolikuje. Bivši dugogodišnji muž Christine Applegate, Johnathon Schaech (vele da se čita „Šek“), poznat nam je uglavnom po hororcima poput The Forsaken ili Quarantine, ali i po Zefirellijevoj Storia di una capinera (aka Sparrow) uz Vanessu Redgrave ili Arakijevom „prvom filmu o heteroseksualnosti“, kontroverznom The Doom Generation. Kao sebični, egocentrični umjetnik Šeki je odličan, ali mene je najugodnije iznenadio onaj od kojeg bi to možda najmanje očekivao – zvijezda debelo neshvaćene Strange Wilderness, Steve Zahn, u svojoj možda i najsmješnijoj ulozi dosad. Najbolji lajnovi pripali su upravo njemu, za kojeg ova uloga dežurnog idiota kao da je specijalno napisana. Mlađahni kvintet zaključuje tada svega osamnaestogodišnji Ethan Embry, koji se kasnije još pojavljivao u Sweet Home Alabama, Eagle Eye i drugim beznačajnim filmovima, u sramežljivim, jednako malo značajnim sporednim ulogama, a nakratko se ekranom prošeću i Charlize Theron, Kevin Pollak, Giovanni Ribisi, i drugi.

Ono što se meni osobno svidjelo u Hanksovu redateljskom (i scenarističkom) debiju je počast koju je vidno i otvoreno odlučio odati Beatlesima. Ne govorim, pritom, samo o izboru teme – mladi, zgodni glazbenici koji u vrlo kratkom razdoblju zalude svijet i tjeraju na desetke tisuća grudnjaka da polete na pozornice diljem Amerike, nego i o mnogim sitnicama o kojima se pažljivo vodilo računa. Da ne davim previše, spomenut ću samo nekoliko poveznica Hanksova fiktivnog benda s kultnim liverpulskim legendama – obje grupe odabrale su ime koje se temelji na igri riječima (u početku su se zvali „The Oneders“, ali su morali promijeniti jer su ih izgovarali „Oh-needers“), neposredno pred globalni uspjeh obje su grupe mijenjale bubnjara (Ribisi kojem stvarno treba zagrljaj), pametna odluka da se promijeni tempo u prvim hitovima koji su ih proslavili („Please, Please Me“ kod Beatlesa), Guyjev nadimak „Shades“ zbog sunčanih naočala (vs. Ringov zbog prstenja) ili scena u kojoj članovi Wondersa hodaju, plešu i vozikaju se po karti Amerike, baš kao što su Beatlesi to nekoć učinili u jednom od svojih videa. Paralela je mnogo i meni su se one učinile baš simpatičnima, kao i ugodno otkriće da je i Tom Hanks fan Beatlesa, baš kao i ja… i još dvije milijarde drugih ljudi.

Hanksov film veseo je, zabavan i ustvari prati ritam zarazne naslovne pjesme za koju je ekipa čak nominirana za Oscara. That Thing You Do! ostat će vam u sjećanju vrlo vjerojatno i puno duže od te proklete melodije koja mi je ostala danima odzvanjati u glavi, a, ako vam je ova lagana, ljetna priča sjela makar i približno dobro kao meni, i vi ćete se nadati da redatelj Hanks, s obzirom na svoju orijentiranost glumi i prilično neuspješni prošlogodišnji drugi režiserski projekt, za razliku od Guyja, Jimmyja i ekipe neće ostati samo – „one-hit wonder“.

Jedan komentar za “That Thing You Do! (1996.)

  • maxima says:

    Ti i još dvije milijarde i jedna osoba 😀

    Lijepo se podsjetiti. Hvala ti za ovo 😀

    BTW, Zahna mi je uvijek drago vidjeti, bez ozbira na čestu maleckost njegovih uloga… drago mi je što je ovdje malo, koliko se sjećam, “češći”…

Leave a Reply

Your email address will not be published.