Superbad

Piše: Sven Mikulec

Superbad (2007.)

Redatelj: Greg Mottola

Scenaristi: Seth Rogen, Adam Goldberg

Glume: Michael Cera, Jonah Hill, Christopher Mintz-Plasse, Emma Stone, Seth Rogen, Bill Hader

 

Poput jedne od onih „koristite na vlastitu odgovornost“ naljepnica koje možemo naći na mnogim šarenim toboganima u parkovima ili na terasama McDonald’sa, sa živopisnog omota ovoga DVD-a upozoravajuće strši ime producenta Judda Apatowa. I stvarno, od Junfera u četrdesetoj i Zalomilo se, do Polubraće i Pineapple Expressa, Apatow je zaista slana srdela Hollywooda. Ili ga volite, ili vam se gadi – sredine je, u pravilu, najmanje. I baš kao što zbog one naljepnice klinci neće ni razmisliti dvaput trebaju li se spustiti ili ne, tako će i ime ovoga tipa, po nekima jednog od najpametnijih ljudi u industriji, kod prave publike samo podići razinu uzbuđenja i očekivanja. I dok neki filmovi iz Apatowove tvornice nisu zasvirali ciljane žice (producirao i Fun with Dick and Jane), što se Superbada tiče, ovu ozbiljnu temu o pritisku odrastanja i nužnosti napuštanja gnijezda na ovako uspješan (i, naravno, krajnje neozbiljan) način nisu uspjeli dotaknuti ni mnogo ozbiljniji/pretenciozniji autori od njega.

You know when you hear girls say ‘Ah man, I was so shit-faced last night, I shouldn’t have fucked that guy?’ We could be that mistake!

Evan (Michael Cera) i Seth (Jonah Hill) nerazdvojni su prijatelji još od malih nogu. Četvrti su razred srednje i, prema Sethu, posljednja im je godina zadnja prilika da na faks ne odu kao, nedajbože, djevci. Ima li bolje prilike za izgubiti nevinost od jedinog partyja na koji su ikad bili pozvani, a koji sljedećeg vikenda organizira Jules (Emma Stone), zgodna djevojka u koju je korpulentni Seth zaljubljen? Kad ih prevelika nervoza i želja za dokazivanjem pred curama dovedu do javnog obećanja da će nabaviti cugu za čitavi tulum, Evan i Seth shvate da su u govnima do grla – ako ne žele izgubiti obraz kod cura, nekako će morati doći do alkohola, bez obzira na svoju maloljetnost, nesposobnost i nespretnog štrebera Fogella (Christopher Mintz-Plasse) koji im se stalno krpa, ali i čija bi im lažna osobna (s imenom McLovin!) mogla biti od presudne važnosti. Na putu do svog prvog i jedinog velikog srednjoškolskog tuluma momci će susresti niz zanimljivih prepreka: jednog napornog luzera koji ih udari autom, prljavog, agresivnog beskućnika koji će im pokušati oteti bocu votke, par nesposobnih policajaca (Seth Rogen i Bill Hader) koje dosada ubija u pojam pa po gradu rade pizdarije… A čitavo to vrijeme Evan smišlja način kako da svom najboljem prijatelju objasni da je primljen na prestižni, stotinama kilometara udaljeni fakultet koji akademski ispodprosječnog Setha nikada ne bi primio.

Superbad vraća u srednju kao rijetko što drugo i oživljava teme i osjećaje karakteristične za prosječno srednjoškolsko iskustvo, s lakoćom i smislom za humor prizivajući u pamćenje nesigurnost, potrebu za dokazivanjem, opsjednutost seksom, klasnu podjelu prema popularnosti, kao i nervozu glede neizvjesnosti bliske budućnosti i prijetnje napuštanja zone sigurnosti. Neobične ali sasvim realne situacije zabavnima su učinili odlično napisani likovi, od glavnog terceta i njihovih romantičnih (dobro, uglavnom seksualnih) interesa, preko usamljenog i dosadnog priljepka koji i u svojim tridesetima tabori pri dnu te iste srednjoškolske piramide popularnosti koju nikad nije nadišao, sve do dvojice urnebesnih policajaca kojima je značku i oružje u ruke mogao dati samo netko vrlo, vrlo glup. Ili duhovit.

He kinda looked like Eminem.

–          Ah, an M&M… M&M, so he was, like, circular…

Međutim, iako je činjenica da sam veliki fan, treba reći da se ovom filmu na nečemu može i prigovoriti. Na stranu vulgarni jezik primjeren čik-pauzi djelatnica kakve javne kuće u šezdesetima ili velikom odmoru u mojoj osnovnoj školi (tko ne želi slušati o vagini, svršavanju i pušenju, ovo bi bio superbad izbor za gledanje… morao sam), nakon četiri gledanja McLovina i ekipe, svaki put sam stekao isti dojam: što se više bližimo kraju filma, tempo polako splašnjava. Fenomenalnu prvu polovicu nasljeđuje nešto slabija druga, ali i taj standard manje urnebesnog dijela nedostižan je valjda svim komedijama ovoga tipa koje sam pogledao u post-Superbad eri svoga filmofilskoga života.

Your cock is so smooth…

–          Thanks. Yours would be, too… if you were a man.

Vrijednost ovoga filma leži u činjenici da je kreirao likove koji su svoja mjesta dok trepneš pronašli na naljepnicama za majice, scene koje se u društvu prepričavaju i godinama nakon gledanja filma i ugođaj u kojem se gledatelj nostalgičan prema vlastitim srednjoškolskim danima i, iz današnje perspektive, pomalo smiješnim preokupacijama, frustracijama i većini nas dobro poznatim strahovima osjeća baš k’o doma. Tko je među nekoliko kanistara votke, hrpe napaljene djece, desetak urnebesnih izmjena verbalnih rafala, par lokvi bljuvotine i kapljicu-dvije menstrualne krvi uspio iščitati ozbiljniju, sentimentalnu, a opet apatovski duhovitu priču o odrastanju, anksioznosti i strahu od bjeline novoga lista koji nas život tjera da okrenemo, ostaje bogatiji za jednu sasvim lijepu uspomenu i izrazito simpatično filmsko iskustvo.

 

4 komentara za “Superbad

  • Marin says:

    Kolega s posla ga gleda barem jednom mjesečno. S razlogom, rekao bih. 

  • Marko Pojatina says:

    Istinu kažeš, ili ga vole, ili ga mrze. Iako spadam u potonje, moram reći da je ovo odlična recenzija. Moram priznati da za jedan film koji zaista ne volim ima dvije svijetle točke koje moram istaknuti. Kao prvo, Cera je sjajan glumac koji ima “ono nešto” što ga čini posebnim. Ističe se momak, da mi prostite na nedostatku rječitosti. Kao drugo, lagao bih ko pas kad bih zanijekao da se prepoznajem u nekim McLovinovim motima. Jesam, šmokljan sam. Rekao bih da u svima nama čuči mali McLovin, ali svi znamo da to (srećom) nije istina.

  • vanja says:

    tu nitko očito nije gledao sexdrive. :) toliko je bizaran da je nevjerojatan. poslije njega, superbad je dobio rivala. :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.