Stuart: Život natraške

Piše: Vanja

Stuart: Život natraške (Stuart: A Life Backwards, 2007., 90 min.)

Redatelj: David Attwood

Glume: Tom Hardy, Benedict Cumberbatch

 

„My name is Psycho. But you can call me Stuart if you like.“

Alexander je jedne prigode susreo pijanog mladića na ivičnjaku u Cambridgeu. Stuarta. Stuart mu je nehotice promijenio život. Alexander je pripremao doktorsku tezu iz matematike. Alexander je odlučio napisati knjigu o Stuartu, vrelu punom nevolje i bola, Stuartu – kontroverzi, njegovim crnim izmaglicama i svemu što ga je učinilo takvim.

Nagrađeni scenarij koji je Masters prilagodio TV filmu te jednostavna no precizna režija stvorili su, kao konačni proizvod, vizualni portret jednog izgubljenog bića, jednog čudesnog prijateljstva te očaja kakav ne spoznaju svi. Putovanje kroz vrijeme od rođenja do odraslih dana rezultiralo je nevjerojatnom pričom koja ostavlja bez daha, nasmijava do suza i guši od bola. Ova neviđeno dobra adaptacije knjige, temeljene na istinitoj priči, točnije – biografiji, pružila mi je kroz manje od devedeset minuta paletu osjećanja za čiji obim nisam bila sprema. Šok, iznenađenje, nevjerojatni obrati i komični momenti pred mojim su se očima izmjenjivali sa scenama dječaka u čovjeku kojega je još odavno potrgala nepravična bol. Stuart: A Life Backwards priča je o beskućniku koji se s 12 godina odmetnuo na ulicu, svojevoljno otišavši u dom za nezbrinutu djecu. Film je to o vjeri kako svaki život, bez obzira koliko kaotičan i zbunjujući bio, zaslužuje svoju priču. Ovaj je zaslužio i film. S pravom, s ljubavlju i nevjerojatnim emotivnim ulaganjima dvaju velikih nada britanskog glumišta, Toma Hardyja kao Stuarta i Benedicta Cumberbatcha kao Alexandera Mastersa, stvarnog pisca biografije.

„I just wish, once, that there could be an escape from this madness.“

Par riječi o Stuartu. Odmalena dotaknut tad još neprimjetnim defektom, cijeli se život vucao po popravnim institucijama i tko zna koliko puta završavao u zatvoru. U konačnici je postao aktivist te među prvima privukao pažnju javnosti na Cambridge i problem beskućnika. Tzv. „Big Issue“ i njegova angažiranost u projektu počeli su emitiranjem kratkog BBC-jevog dokumentarca u kojem su otkriveni pokušaji policije da zabrane jadnicima svaki pristup u središte grada. Otprilike u tom razdoblju, stvarni Alexander i upoznaje stvarnoga Stuarta: potepuha, lopova, ovisnika o ljepilu i heroinu, alkoholičara i sociopata, paranoičnog anti-junaka s izraženom naklonošću prema „uskim srebrnim trakicama“. Potpuno neočekivano, a vjerojatno zahvaljujući Stuartu onakvom kakav je bio, atipičnosti njegova ranjenog no funkcionalnog uma, rodilo se jedno od onih neodoljivih prijateljstava koje je, srećom po nas, rezultiralo i ovim istinskim draguljem od filma. Stuartova je želja u samome naslovu filma/knjige – naime, njegova je ideja da mu se biografija napiše unatrag, od rođenja. Stoga je i redatelj odlučio držati se knjige i početi film s kraja, no držat ću se Jeleninih riječi, „što manje znate o ovome, više će vas fascinirati“ – sadržajem, jačinom, prevratima i nevjerojatnom bremenitošću emocijama. Neupućenom čitatelju: Alexander nije samo napisao knjigu o Stuartu, on se iz praktičnih razloga (džeparac) uposlio kao humanitarac u utočištu za beskućnike, no kroz Stuarta spoznao kako riječi često nisu dostatne da nekoga opravdaju ili osude. Samo se ponadao da će knjiga uspjeti prikazati to čudesno biće, to užasno vrijeme i nevjerojatna stanja u koja ljudi upadaju ponajmanje svojom krivicom.

„I sometimes think I’m the child of the Devil … I’ve tried burning him out and cutting him out and he don’t take no notice. He’d always say – no, no! Why should he? He don’t wanna be homeless.”

Film je pravo malo remek-djelo koje su iznijela svega dva glumca, a čiji se svaki segment borbeno i hrabro iznio s uznemirujućim pitanjima života, smrti, samoozljeđivanja, nasilja, ogoljene istine koja ne prija svima, no istodobno i vrlo fine inteligencije, neodoljivog humora. Teška je to drama u kojoj će zahvalno oko i uho uživati u suptilnim i provokativnim dubinama ljudskoga uma, njegovoj krhkosti, društvu koje nerijetko odbija shvatiti očito, makar se radilo i o najbližima ili onima koji pomoći na vrijeme mogu, no nije prikladno ili politički korektno ili… štogod slično, neopravdano. Sporedne igrače u ovoj priči ne mogu ni spominjati, jer rijetko sam vidjela takvu autentičnost izvedbe dvojca koji me poharao ovim filmom – zauvijek. Već naučena na sposobnost i jednog i drugog glumca da se pretvore u kojekakve likove i/ili kreature koje glume, svejedno ostajem otvorenih usta, zapanjena apsolutno fantastičnom, ma što, potpuno neusporedivom izvedbom kojom me oborio Tom Hardy (again); odavno mi je neosporna, no ubitačna je u trenutku kad ga kamera hvata po prvi put, a ja shvaćam kako on odista jest Stuart, a ne tamo neki meni iznimno drag glumac kojemu želim zlatom popločanu budućnost. Naravno, ništa manje dobar je Benedict Cumberbatch, koji kako ulogom tako i glumom ostavlja prostor onome kome je namijenjen. Svojom očitom ljubavlju prema glumi, osobito prema ulogama koje traže stopostotno ulaganje i duha i tijela, ovo je za mene bio „Tom Hardy: Roles Backwards“, jer sam sve ono poslije, pogledala prije. Kao u naslovu filma. Čudno. Ili ne.

Ova fantastična britanska drama prepuna je života onakvog kakav jest, šarmantna je, tužna i prepuna humora. Vidite, ja ne samo da preporučujem Stuarta. Ja inzistiram da ga što je prije stavite na listu. Kao kad dijete slučajno nađe blatnu kovanicu na putu pa je uglanca do neprepoznatljiva sjaja, tako i ja nađoh Stuarta, koji se odmah, silovito i krajnje beskompromisno progurao u vrh liste meni najljepših i najdubljih filmskih ostvarenja. Ikad. Doduše, nesreća ovakvih odista nezaboravnih ostvarenja je što, bilo zbog tematike, proračuna, namjere, reklame ili čega već, često ostanu nisko, nisko ispod radara.

Ne dozvolite si propustiti ono što će vas zapanjiti, razgalilti srce, rasplakati, ubiti u pojam. Ono što će vam bezuvjetno i nesebično dati.

Godinu kasnije, u izvanrednom Refnovom Bronsonu, Charlie će izjaviti: „Tough time to be young in England. Not a lot of opportunity around.“

Ali to je, manje ili više, bio njegov izbor. Stuartu je tako bilo zapisano.

5 komentara za “Stuart: Život natraške

  • Luther says:

    Ne mogu riječima opisat ovaj film, ali drago mi je da je netko pronašao način. :) ”Ja inzistiram da ga što prije stavite na listu” – savršeno, zapravo cijeli odlomak je savršen, baš kao i stuart 😀

  • vanja says:

    Hvala 😀 O Stuartu bih mogla napisati i svoj roman, čini mi se … ali bi valjda još jedna riječ viška pokvarila užitak onima koji ga nisu gledali.

  • Luther says:

    😀

  • Vedrana Vlainić says:

    Stavljeno na listu (do kraja dana bi trebalo već biti i dio mediateke na kompjuteru).
    Ionako sam slaba na britance, a kako onda mogu odbiti nešto napisano s ovoliko strasti? :)

  • little_wing says:

    Jedan od najdrazih i najdojmljivijih filmova ikad. Jednostavan, sokantan, potresan, dirljiv, iskren, ogoljen…predivan.

Leave a Reply

Your email address will not be published.