Sol zemlje

[W. Wenders/J.R. Salgado, 110 min, 2014.]

8.5

REŽIJA

Wim Wenders, Juliano Ribeiro Salgado

SCENARIJ

Wim Wenders, Juliano Ribeiro Salgado, David Rosier

GLUME

Wim Wenders, Juliano Ribeiro Salgado, Sebastiao Salgado, Hugo Barbier

SAŽETAK

Veličanstveno putovanje fotografijama.

8,7

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

8,0

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Marita Li

Prošlogodišnji dokumentarac Wima Wendersa i Juliana Ribeira Salgada, nominiran za ovogodišnjeg Oscara u kategoriji najboljega dokumentarnog filma i nositelj nagrada nekolicine festivala, nakon prikazivanja u kinu Europa u Zagrebu te Art-kinu u Rijeci u veljači ove godine, prikazat će se ponovno i sutra u zagrebačkom Dokukinu. Ovo je svojevrsni brzinski nagovor u obliku okratke recenzije – na olakšanje svih onih koji su lijeni i čitati i pisati – na odlazak u KIC u subotu navečer, iako stolice i nisu najudobnije. Ali ostavite svoju stražnjicu pozadi i provedite dva sata uz fotografije i priču Sebastiãa Salgada.

Film se prikazuje u sklopu Međunarodnog festivala fotografije Organ vida čija je ovogodišnja tema Granice. Migrantski val čiji opseg uzdrmava (zadnjih desetljeća prilično čvrsto utvrđenu) ideju pripadnosti, homogenosti i država, postavio je pitanje granica i prava na njihovo prelaženje u goruću poziciju. S obzirom na to da slike podizanja zidova, prelaženja polja i policijskih barikada pune novinske stupce ali i našu stvarnost tek zadnjih par mjeseci, a intenzivnije zadnjih par tjedana, film Wendersa i Salgada zauzima skoro pa proročko i nadasve važno mjesto u rasvjetljavanju odnosa između onih iza i ispred granice.

sebastiao-salgado

Rad Sebastiãa Salgada pratimo od njegova početnog i slučajnog razvijanja interesa za fotografiju, preko središnjeg i obimom najvećeg dijela njegova opusa koji se fokusira na ljude, i to u dijelovima svijeta koji su najviše pogođeni ratom, sušom ili siromaštvom, sve do posljednje faze njegova rada koja se, nakon perioda duboke razočaranosti u ljudsku rasu, okreće prirodi te iskonskim i ljudskom rukom nedotaknutim dijelovima zemlje.

Prikazom crno-bijelih fotografija iz sve tri faze Salgadova stvaralaštva – a upravo one čine najveći dio filma, te Salgadovom naracijom o njegovim projektima, doživljajima i mislima, gledatelj dobiva potpuni uvid u Salgadov rad (i njegovu važnost) i razumijevanje kasnije promjene njegova fokusa s ljudi na prirodu. No ono što se možda ne bi očekivalo potpuno je podudaranje pitanja koje postavlja središnji dio filma (i središnji dio Salgadova opusa) s pitanjima koja podižu spomenute promjene na migracijskoj slici svijeta. Salgadov rad progovara o ljudskom stanju, o svjetskoj neravnopravnosti, o neljudskosti u ljudima i, najbitnije, demonstrira nemogućnost održavanja takvoga svjetskog poretka.

Salgado_press

Zaokret Salgadova rada posljednjih desetljeća i projekt obnove šume koji je sa svojom ženom ostvario u neposrednoj blizini svog doma može se činiti kao nedostatno rješenje ogromne i gnojne svjetske rane koju su njegove crno-bijele fotografije tako uspješno uhvatile. Ali činjenica je da snaga Salgadovih crno-bijelih fotografija otkriva upravo suprotno – da je svijet sve samo ne crno-bijel, i da se sveopće sivilo može i mora pobijediti pojedinačnim doprinosima, neovisno o njihovoj veličini. A ono što su Sebastião i Lélia Wanick Salgado postigli velika je stvar čiji je potencijal još bitniji – nude alat za metamorfozu mnogih sivih i golih tla u bogato i zeleno područje života.

Zato poći na veličanstveno putovanje fotografijama„drugih“ stanovnika Latinske Amerike, iznemoglih stanovnika Sahela u (izbjegličkom) bijegu od suše i rata, pa i stanovnika bivše Jugoslavije, svih nacionalnosti, u bijegu i strahu – jest vidjeti svijet i ljude, ravnopravne pred fotografskim objektivom. I tako očigledno neravnopravne u globalnom poretku.

3.-salgado-and-lelia

Time se i ona „proročka“ crta ovoga filma otkriva kao tek konstatacija – bilo je samo pitanje vremena jer ovako više ne ide.

Jedan komentar za “Sol zemlje

Leave a Reply

Your email address will not be published.