Slijepa ljubav (2007.)

Piše: Tatjana Barat

Slijepa ljubav (Blind, 2007., 98 min.)

Redatelj: Tamar van den Dop

Glume: Joren Seldeslachts, Halina Reijn, Katelijne Verbeke

 
Andras Angyal, mađarski znanstvenik, davno je rekao: “Ljubav nije slijepa, već je vizionarska: ona prodire u samo srce onoga koji voli i vidi pravo lice iza slabosti i nedostataka voljene osobe”, a s tom se tvrdnjom možemo složiti ako smo bili u prilici pogledati nizozemsku ljubavnu dramu Slijepa ljubav (Blind).

Nizozemska glumica Tamar van den Dop, poznata po ulogama u filmovima Karakter i Wolfsbergen, 2007. godine okušala se kao redateljica Slijepe ljubavi. Vidjevši samo ovaj naslov, mnogi će pomisliti da se radi o još jednom romantičnom filmu kakvima je kinematografija već ionako krcata, no ovaj je film nešto potpuno drugačije: iskrena ljubav, sljepoća i albinizam lajtmotivi su ovog izvanrednog ostvarenja.

Ovo je ljubavna priča s vrlo neobičnim protagonistima: usamljenim i neuravnoteženim mladićem Rubenom Rietlanderom (Joren Seldeslachts) te neuglednom i nesigurnom albino ženom Marie Tinne (Halina Rejin) koje spaja ljubav prema književnosti. Kako je Ruben u djetinjstvu izgubio vid, njegova majka, nakon brojnih neuspješnih pokušaja, unajmljuje Marie da njezinom sinu čita knjige, a posebno njemu omiljene Andersenove bajke. Svakodnevno druženje rezultira obostranom ljubavlju, no ostaje pitanje hoće li ljubav nadvladati prepreke kada se Rubenu vrati vid.

Redateljica je svojim debitantskim filmom uspjela privuči pažnju publike i kritike upravo već spomenutim lajtmotivima: sljepoćom i albinizmom. Marie je žena koja je zbog albinizma bila odbačena od svoje majke, što je na njoj ostavilo duboke ožiljke, kako vanjske, tako i unutarnje. U Rubenovoj ljubavi po prvi puta u životu pronalazi iskrenost lišenu straha od odbacivanja zbog svoje vanjštine. Ruben se zaljubljuje u njezin glas i zamišlja je kao prekrasnu crvenokosu ženu plavih očiju, iako Marie izgleda više kao Snježna kraljica iz Rubenove omiljene Andersenove bajke. Ipak, više nego na albinizmu i sljepoći, naglasak je na razvijanju odnosa glavnih likova. Iako su oni na prvi pogled različiti, mnogo ih toga povezuje. Marie je tvrdoglava i usamljena žena uvjerena da ljubav i sreća nisu stvoreni za nju. Proganjaju je sjećanja iz djetinjstva, teške majčine riječi o njezinu odbojnom izgledu i ožiljci na koži uzrokovani razbijenim zrcalom zbog čega izbjegava Rubenove dodire. Ruben je, pak, bogati mamin sinčić, ali ga zbog njegove sljepoće ipak žalimo i promatramo kao nesigurnog i nesretnog mladića. Jedno drugome predstavljaju tračak svjetlosti u životu sve dok njegova majka ne stane između njih smatrajući da starija, siromašna albino žena nikako ne može biti družica njezinome obožavanom jedincu. Njihova ljubavna priča kao da je preslikana iz jedne od Andersenovih bajki koje Marie čita Rubenu: klasne razlike, veliki dvorac, osoba koja ih pokušava razdvojiti… Doista možemo reći da je redateljica na potpuno nov način prenijela klasičnu bajku u drugo ruho stvorivši originalnu mješavinu „Snježne kraljice“ i „Ljepotice i zvijeri“ s izmijenjenim ulogama.

Halina Rejin i Joren Seldeslachts maestralno su odigrali ovaj neobični par. Senzualnost kojom je obavijena ljubav Marie i Rubena gotovo je opipljiva na filmskom platnu, a svakako tu treba izdvojiti scenu milovanja njihovih ruku kroz mliječno bijelu zavjesu koju će svaki gledatelj moći protumačiti na svoj način.  Iskusna Rejin (Black Book, Nadine, Win, The Dinner Club i brojni drugi) savršeno je utjelovila redateljičinu viziju Marie: prestrašene, krhke, tvrdoglave, usamljene i mistične žene koja se zbog svog izgleda libi živjeti punim plućima. Svaka scena isijava Marijinu borbu prihvaćanja sebe same i prihvaćanja ljubavi drugog bića prema njoj. Mladom Seldeslachtsu je uloga Rubena bila jedna od prvih u karijeri, no to nimalo nije umanjilo njegovu snagu glume. Odlično se snašao kao partner starije kolegice dočaravši nam izgubljenog,  ali iskreno zaljubljenog mladića.

Osim izvrsnom glumom, ova se ljubavna drama može pohvaliti i odličnom scenografijom te kostimografijom. Vanjski je krajolik tijekom gotovo cijelog filma u skladu s pričom o abinizmu i unutarnjim stanjem protagonista: okružuje ih hladnoća, tamni hodnici i neprijateljski zimski krajolik, dok je procvat njihove ljubavi praćen dolaskom proljeća. Kostimografija vjerno oslikava kraj 19. stoljeća, a opet je, kao i scena, tamnih, hladnih i teških boja. Glumica Halina Rejin gotovo je neprepoznatljiva pod maskom albino žene, što svjedoči o vrsnosti kostimografa i šminkera koji su radili na filmu. Svaki je detalj filma savršeno osmišljen: redateljica pokazuje svoju sklonost detaljima, igrama svjetla i sjene te  bajkovitim krajolicima, a sve je to popraćeno odgovarajućom bajkovitom glazbenom podlogom.

Redateljica je u suradnji s renomiranom Rejin i mladim Saldeslachtsom ostvarila vrhunski prikaz moderne mračne bajke s neodvojivim opojnim daškom kraljevske zemlje, što još više pridonosi čaroliji bajkovitog filma, a o čemu svjedoči i nagrada na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu. Baš kao i knjige koje su protagonisti čitali, tako nas i ova romantična drama potiče na razmišljanje o percepciji ljepote i savršenstva, o percepciji nas samih, o ljubavnoj čežnji, o strahu od odbacivanja. Potiče nas na razmišljanje o tome treba li bijeg od životnih trauma tražiti u čitanju romana i bajki ili pak odbaciti tu „sigurnu luku“ i proživjeti vlastitu bajku.

Jedan komentar za “Slijepa ljubav (2007.)

  • love says:

    zna li neko gdje se moze pogledati ovaj film jer ga ne mogu naci na netu?

Leave a Reply

Your email address will not be published.