Slacker (1991.)

Piše: Marko Pačar

Slacker (1991., 97 min.)

Redatelj: Richard Linklater

Glume: Richard Linklater, Rudy Basquez, Jean Caffein

 

Kvart. Od skromnih slikara naive iz Podravine pa do nauljenih i prebildanih crnaca iz istočnog Harlema, kvart je oduvijek predstavljao veliki izvor inspiracije za brojne umjetnike. Pod uvjetom da ne živite na Svetom Pierreu i Miquelon ili nekoj sličnoj državi za čije postojanje znaju samo njeni stanovnici, velike su šanse da i sami pripadate nekakvom kvartu. I potpuno je nebitno je li vaš kvart smješten među betonske blokove neke metropole ili njegovim ulicama i dan danas prolaze kočije, ako imate susjedstvo, imate kvart. Redatelj Slackera, izvjesni Richard Linklater, odlučio je predstaviti jedan sasvim normalan dan u jednom sasvim normalnom kvartu u teksaškom Austinu. “U čemu je kvaka?”, zapitaše se mnogi. E pa, ako ste ikada podigli pogled sa svog ekrana i na sekundu prestali razmišljati o dugoplaniranom klanju trolova u World of Warcraftu za koje se spremate već tjednima, zasigurno ste primjetili kako je vaš kvart dom barem jednoj živopisnoj ličnosti. Nekome za koga susjedi govore da je “malo…”, pri tome vrteći prstom kraj sljepoočnice jer priča sam sa sobom, šeta unatraške, nosi aluminijsku foliju na glavi ili jednostavno misli da je Slacker loš film. Ovdje su upravo takve osobe nositelji radnje.

Iznimno zanimljiv zbog nepostojanja ikakve složene radnje te glavnih likova, Slacker je film koji prati jedan dan u kvartu, preskačući sa situacije na situaciju na način da kamera prati sudionike neke interakcije sve dok se odjednom ne fiksira na novu osobu napuštajući bivšu situaciju kako bi se prikazala nova. Kao takav, film je iznimno dinamičan te njegovih stotinjak minuta prođe veoma brzo. Nakon što odgledate film mogli biste baš poput mene pomsliti : “ovo je super, ali koji kurac sam ja ovo gledao/la?”. Iako je Internet, baš kao i burza rada, prepun nadobudnih dvadesetineštogodišnjih studenata čudnih smjerova koji pokušavaju prezentirati Slacker kao film bezgraničnog intelekta čije gledanje daje odgovore na brojna životna pitanja, a u krajnjem slučaju omogućuje i komunikaciju s izvanzemaljcima, usudio bi se reći kako je po srijedi hrpetina pizdarija i pretjerivanja. Riječ je o filmu koji daje uvid u jedan dan života kvarta gdje žive raznorazni pripadnici srednje klase, što će vam, pod uvjetom da nemate boravište u Monte Carlu, biti vrlo jasno i često poznato. Znači li to da je film glup ili prosječan? Nipošto, to samo znači kako ovo nije najpametniji film ikada snimljen.

Dijalozi i interakcije među sudionicima su zanimljive i, iako vam oči neće suziti kao prosječnom ženskom liku hrvatskih sapunica, često duhovite. Likovi poput umirovljenog anarhista ili lika koji tvrdi kako su Ameri sletili na Mjesec već pedesetih godina zabavni su i pamtljivi. O tehničkoj strani filma ne bih previše govorio no, s obzirom da je riječ o nezavisnom filmu iz 1991. godine, ona je sasvim korektna. Sjajna je stvar kada gledaš film koji ima toliko moguću radnju da ostavlja dojam kako je riječ o dokumentarcu ili skrivenoj kameri. Ovo je film, tj. brdo događaja i dijaloga koji su se mogli dogoditi gotovo bilo gdje na svijetu u bilo kojem trenutku.

Iako na prvu ruku banalan, Slacker je film koji je izvršio ogroman utjecaj na scenu nezavisnih filmova devedesetih godina (posebice na Kevina Smitha, što ovaj voli često isticati) prošloga stoljeća te ga se smatra jednim od najvažnijih nezavisnih filmova tog perioda. Zaslužan je za popularizaciju termina “slacker”, koji se odnosi na generacije mladih okarakteriziranih apatijom, manjkom ambicija, kao i nihilizmom. S tim na umu, tvrdim kako film nudi jedan od najboljih prikaza modernog života mladih koji su potisnuti te zanemareni. I kada se bolje zagleda, čovjek shvati da su likovi portretirani u ovome filmu izrazito inteligentni te višeslojni, a njihovi dijalozi nipošto nisu glupi i prazni. Njihov jedini “problem” (iako se to nigdje u filmu ne implicira direktno) je taj što svoje kapacitete koriste kako bi bili društveni odmetnici iako se, vrlo vjerojatno, iza toga krije samo zanemarivanje njih i njihovih potreba. No, unatoč tome što se mogu doimati kao čudaci i niškoristi, oni imaju iznimno razvijenu svijest o sebi te o životu oko sebe upotpunjenu dozom odbacivanja društvenih normi koje su im nametnute.  I zato, iako u svakom kvartu postoji barem jedna neshvaćena osoba koje se djeca klone, babe se mole za spas njene duše, a stariji ju ispod glasa nazivaju redikulom, ovaj film pokazuje kako ih društvo često odbacuje bez razloga. Ovo je film o zapostavljenim generacijama, generacijama koje su zaboravile kako niti jedna akcija na PES-u ne može zamijeniti užitak postignutog pogotka na improviziranim golovima negdje na cesti, u kvartu. Maksimalna preporuka.

6 komentara za “Slacker (1991.)

  • Vanja says:

    Odličan izbor za recenziju, svaka čast, kolega!(Linklater je čudak, ali ja volim njegove filmove …)

  • Neira says:

    Nisam gledala Slacker ali sam prilično sigurna da je ova druga slika (s Millom Jovovich) iz filma Dazed and Confused.

  • Vanja says:

    I ja sam to primjetila, no … da, Neira, u pravu si, definitivno iz “D&C” ali mi to nije pokvarilo recku. Desi se. 😀

  • Sven Mikulec says:

    Hvala, Neira, desilo se. :) Samo nastavite javljati se kad god nešto krivo uočite! Bit će toga tu i tamo. :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.