Seul contre tous (1998.)

Piše: Marin Mihalj

Sam protiv svih (Seul contre tous, 1998., 93 min.)

 

Redatelj: Gaspar Noé

Scenarist: Gaspar Noé

 

Glume: Phillipe Nahon, Blandine Lenoir, Frankie Pain

 

Prije nego je razgolitio Monicu Bellucci i izložio je silovanju u svom ultranasilnom i naopakom mini remek-djelu Irréversible, prije nego je razgolitio seksepilnu Paz de la Huertu u svom ultraperverznom vizualnom remek-djelu Enter the Void,  Gaspar Noé, francusko-argentinski enfant terrible filmske umjetnosti, razgolitio je matorog Phillipea Nahona, popularnog “mesara”, u svom ultrasubverzivnom dugometražnom prvijencu Seul contre tous, koji nije remek-djelo, ali jest nešto posebno – nešto drugačije. Kao što vidite, prilog “ultra” dodaje se prije pridjeva nasilan, perverzan ili subverzivan jer, kad opisujete Noéov autorski opus, morate znati kako je sve što on radi potencirano na jednu višu, grotesknu razinu. Simpatični ćelavac oduševljava se šokiranjem svoje publike napadom na njihova osjetila. Ako su gorespomenuti uratci, Irréversible i Enter the Void, u jednakoj mjeri napadali osjetila sluha i vida, njegov raniji uradak čini se kao miran i nezanimljiv film. Ali kad bih donio takvu procjenu, kad bih ovaj mučan i brutalan filmski ekspoze francuske niže klase ocijenio kao miran ili nezanimljiv, bio bih u krivu jer – iako smireniji, jasnije izložen, gotovo linearan u svojoj narativnoj strukturi – Seul contre tous u potpunosti je uznemirujuć prikaz dezintegracije uma.

Boucher, butcher ili mesar šutljivac je prijeteće pojave. Sve što se događa, događa se u njegovu izopačenom umu. Unutarnji monolozi, jezgroviti i brzi, ispresjecani su zvukom metka između svake slike koja u uvodu filma pokazuje što je i, najbitnije, tko je mesar: opis toga kako je nastao, kako su se njegovi roditelji sreli, kako i gdje je odrastao, kako je sreo svoju bivšu ženu koja mu je podarila zaostalu kćerku. Sve to umnogome podsjeća na Houellbecqov raniji roman Les Particules élémentaires (1998.), što dvojicu kontroverznih autora, svakog u svojoj branši jednako  (pre)cijenjenog, na neki način logično povezuje. Nakon svog prvotnog izlaganja, zvuk metka postaje sve rjeđi i radnja postaje sve dinamičnija.

Nakon što odsluži kaznu zbog napada na građevinskog radnika (mislio je kako je isti napastovao njegovu kćerku), mesar se vraća kući. Želi novi početak. Želi posjetiti svoju kćerku koja je umobolnici. No, situacija u Francuskoj je takva da čak ni jedan dobar mesar ne može pronaći posao. Bez značajne sume u džepu, mesar provodi noći u barovima, ulazi u konflikte s ljudima koji ga okružuju, jebe otužne prostitutke i, u svom umu načetom zlom, planira kazniti sve one koji su ga, kako on misli, iznevjerili.

Za razliku od svojih kasnijih uradaka, Noé se u svom prvom uratku odlučio za nešto smireniju kameru, gomilu close-up kadrova Nahonovog izbrazdanog lica i fotografiju obojanu u jarko crvenu boju. Na prvi dojam recipijent može steći dojam kako je Noé kriptofašist ili ksenofob, ali inzistiranje na prikazu mesarove mržnje prema svakomu drugačijem (vjerski, ideološki, klasno ili seksualno) i njeno tjeranje u apsolutni apsurd je, po mom skromnom sudu, savršeno logično seciranje “bijele” Europe koja živi u strahu od svakoga drugačijeg; modernih europejaca, kozmopolita koji kao u South Parku jednoglasno viču “They took our jobs!” i  žive s mišlju kako su za sve krivi useljenici.

Motivi Gaspara Noéa u njegovim uratcima su slični. Od silne želje za tehničkom inovacijom koja gotovo uvijek nosi neku vrstu provokacije, preko istovjetnih nagona njegovih protagonista (osveta, unutar-obiteljske seksualne želje i maštanja), do oslikavanja ljudi s ruba na nimalo romantičan način, Noé je krajnje nesklon kalkulacijama i najviše ga zanima, bar se tako čini, kako gledatelj podnosi njegovo poigravanje s naracijom, audio-vizualnim eskapadama i eksplicitnim nasiljem na ekranu.

Jedan komentar za “Seul contre tous (1998.)

  • maxima says:

    Joj Marine! Hvala ti za ovo! Ovaj sam film davno gledala i apsolutno ga nisam mogla pronaći po imenu jer nisam znala ni redatelja, ni naziv, ništa … nekad davno, na nekoj posuđenoj kaseti! Užasno ali nezaboravno filmsko iskustvo.

    Aaaa… kako si me sad odalamio! Hvala još jednom…

    Izvrsna, izvrsna recenzija, potpisujem svaku riječ.

    Upozorenje budućim gledateljima: definitivno ne na pun želudac… neki – čak ni nikako.

Leave a Reply

Your email address will not be published.