Sedam (1995.)

Piše: Antonio Žapčić

Sedam (Se7en, 1995., 127 min.)

Redatelj: David Fincher

Glume: Brad Pitt, Morgan Freeman, Gwyneth Paltrow, Kevin Spacey

Ocjena: 8.5/10

 

 

David Fincher imao je nezahvalan početak u svijetu filma. Nakon prvih radova na glazbenom dokumentarcu i par glazbenih spotova (među kojima se nalazi i suradnja s Madonnom), nesretnog Finchera dopao je rad na Alienu 3. Zašto nesretnog? Pa, vjerojatno iz razloga što su šanse da filmski debitant trećim nastavkom serijala dostigne razinu fantastičnih prethodnika u režiji Jamesa Camerona i Ridleyja Scotta gotovo ravne nuli. Ubacite u cijelu formulu činjenicu da za film čak nije postojao ni scenarij do pola snimanja, da su specijalni efekti u usporedbi s prethodnicima izgledali otužno, da su se ideje za osnovnu priču filma mijenjale iz dana u dan, kao i da se scenografija sukladno tome mijenjala više puta, dok više ni sama ekipa nije znala što bi dovraga to trebalo biti. Potpuno očekivano, film je podbacio na svim razinama osim glumačke, uglavnom zahvaljujući Sigourney Weaver i postavi kvalitetnih engleskih glumaca. Dakako, čak ni gluma nije mogla spasiti olupinu u koju se film pretvorio. Upravo zato kao sveopće iznenađenje dolazi činjenica da se iz svog vatrenog krštenja Fincher uzdigao kao feniks, i 3 godine kasnije prezentirao nam Se7en.

Film počinje kao klasična policijska priča. Brad Pitt je David Mills, mladi i pomalo brzopleti detektiv, kojemu je prvi dan na novom radnom mjestu, dok je Morgan Freeman stariji, iskusniji i staloženiji detektiv Sommerset, kojeg dani dijele od mirovine. Dakako, u potpuno klasičnom i predvidljivom zapletu, unatoč suprotnim osobnostima, postaju partneri na novom slučaju ubojice čiji modus operandi uključuju ubijanje i mučenje ljudi koji su po njegovu mišljenju počinili jedan od sedam smrtnih grijeha, pa i sama njihova ubijanja i mučenja osmišlja na način da njima oslika počinjene grijehe.

Stilski, Sedam je sniman kao klasičan triler. Mills i Sommerset se upoznaju, postaju partneri i idu od jedne do druge scene zločina, pokušavajući shvatiti kako funkcionira um osobe koju progone. Mjesto radnje je prvoklasno. Sivi, sumorni, kišom okupani velegrad snažno zrači hladnom i deprimirajućom atmosferom. Od prve scene mjesta zločina pojavljuju se zagušljivi, mračni, neuredni stanovi koji više nalikuju na zvjerske brloge nego na mjesta za život normalnih ljudi. Kada se u te scene ubace doista morbidni i perverzni forenzički slučaji, zagarantirano je da će film izazvati nelagodu i kod najtvrdokornijih gledatelja. Na moje iznenađenje, nikada se ne prelazi granica dobrog ukusa. Nećete gledati neuvjerljive litre i litre lažne krvi, niti ljudske iznutrice pobacane po prostorijama, jer Fincher zna da to nije zastrašujuće. Samo je odvratno.

Glumačke bravure su, s obzirom na postavu, očekivano odlične. Svaki od glavnih glumaca u ulozi se osjeća vrlo ugodno i raspoloženo i sukladno tome nudi prvoklasni performans. Brad Pitt potpuno je uvjerljiv kao entuzijastični, energični, samouvjereni novak koji misli da zna najbolje, a u ovoj ulozi jasno pokazuje da se ne nalazi na ekranu samo da bi lijepo izgledao. Iako ne možemo reći da ga nikada nismo vidjeli u sličnoj ulozi, u ovaj film uklopljen je jednostavno besprijekorno. Neosporno je da Freemanu pristaju uloge inteligentnih, mudrih i karizmatičnih likova kao što je dokazao u brojnim prijašnjim radovima (Shawshank Redemption, Glory, Robin Hood: Prince of Thieves, između ostalih), a ovdje samo potvrđuje ono što je otprije poznato. Daje svoju uobičajenu izvedbu, koja je, kao i uvijek, na zavidnoj razini. Gwyneth Paltrow nikada nisam smatrao najkvalitetnijom glumicom današnjice, ali njena gluma sasvim se solidno uklapa u cijelinu i stvara važnu poveznicu među likovima. Na kraju valja spomenuti osobu koja svojom kratkom pojavom dominira nad cijelim ostatkom postave, a to je jedan i jedinstveni Kevin Spacey. Čovjek svakim pokretom, svakim udisajem i svakom rečenicom doslovce oživljava lik i ustupljuje mu svoje tijelo. Krade apsolutno svaki kadar u kojem se pojavljuje i inače odlične Pitta i Freemana ostavlja u prašini.

Iako nastojim biti neutralan, nisam mogao ne primjetiti preplavljujuće pozitivne kritike koje Se7en uzdižu u nebesa. Iako su u mom slučaju potakle pozitivna očekivanja, nisam želio da utječu na moje završno mišljenje. Naravno da sam uz Pitta i Freemana očekivao kvalitetu, ali ovaj film toliko je više od samo kvalitetnog trilera, on je renesansa žanra i nikada prije nisam vidio ništa slično. Klasična formula za triler nanovo je zamišljena i razvijena u grčevito filmsko iskustvo koje će vas držati na rubu sjedala (totalno isfurana fraza, ali potpuno točna u ovom slučaju) do samoga kraja koji šokira i ostavlja u nevjerici. Glumački nastupi koji gotovo iskaču s ekrana, mračan i intenzivan scenarij te svježa i orginalna režija potvrđuju da je ovo prvoklasno ostvarenje koje treba pogledati, ako već ni iz kojeg razloga, onda barem iz osnovne kulture.

6 komentara za “Sedam (1995.)

  • GaGGy says:

    jedan od najboljih filmova koje sam gledao, a Kevin Spacey je genijalan. Ne samo u ovom filmu nego i inače, ovdje je samo potvrdio to.

  • maxima says:

    Ovog sam Finchera obožavala. Tamo negdje do iza “Fight Cluba”. Ne kažem za poslije, ne, ne… ali ovo je njegov par cipela.

    Maestralno, i jako lijepo napisano.

  • Izabela says:

    nelagoda. to je ta riječ. al film jest izvrstan.

  • s says:

    meni prosjecan i predvidiv film. ok, nemoguce predvidjeti tacan razvoj, ali je sam nacin rezije i prikaz nekih scena otkrio da ce se nesto desiti sa zenskom. onako, stylish je i trudi se, ali nisam ostala impresionirana. osim fight cluba, nikako ne cijenim finchera.

  • Nataša says:

    Točno to, pogledati radi opće kulture. Pogledala sam ga opet za vikend nakon dugo vremena i mogu reći da me izdeprimirao više nego prvih, pa recimo pet puta.. :) Grad, kiša, glazba i završetak.. Sve redom genijalno. Kao i Freeman. Pitta ne volim, nije mi se svidio niti u jednom filmu osim u Fight clubu, gdje mi je bio odličan, pa ga tako ne sviđam ni tu. Preglumio se.

  • furešt says:

    Genijalno. Samo bih dodao simboličan detalj. Jedina dnevna scena na otvorenom i bez kiše je ujedno i najmučnija od svih. Fantastično!

Leave a Reply

Your email address will not be published.