Schindlerova lista (1993.)

Piše: Izabela Laura

Schindlerova lista (Schindler’s List, 1993.)

Redatelj: Steven Spielberg

Glume: Liam Neeson, Ben Kingsley, Ralph Fiennes, Caroline Goodall

Prvog rujna 1939.  nad Europu se nadvila noć koja je trajala punih šest godina.  Bio je to početak zločina nad  čovjekom kojeg svijet nije vidio-početak Drugog  svjetskog rata.  U tom nemilosrdnom  vremenu nečovječnosti, jedan je čovjek odlučio biti čovjekom. Oskar Schindler nije samo spasio više od tisuću i sto života. U vrijeme kad se smrt svojim crnim plaštem nadvila   nad svijet,kad su posljednji jecaji  za spasenje zaglušivani u plinskim komorama, on je pružio  nadu onima koji su odavno zaboravili na nju.

1982. godine izlazi knjiga Thomasa Keneallyja na temelju koje Steven Spielberg, i sam Židov,  stvara  1993. godine jedan od najznačajnijih filmova o holokaustu – Schindlerovu listu.

Film prikazuje priču o Oskaru Schindleru, njemačkom ratnom profiteru češkog podrijetla koji je odlučio iskoristiti rat da namakne što više novca. Preko računovođe, Židova  Itzhaka Sterna, pronalazi  bogate Židove koji investiraju novac u njegovu tvornicu emajliranog posuđa. Isprva radi zarade, a kasnije da bi ih spasio od sigurne smrti, u njoj upošljava Židove. Svojim promišljenim postupcima i neprijepornim šarmom vrlo lako sklapa prijateljstva među Nijemcima te im postaje omiljeno društvo. No ubrzo, svjedočeći brojnim užasima, Schindler počinje shvaćati koliko je zapravo zla počinjeno te, koristeći svoj utjecaj i novac, radi sve što može da umanji nenadoknadivu štetu.

Svojom crno-bijelom tehnikom postigla  se sumorna atmosfera svijeta u vrijeme nacizma, u vrijeme smti, a očaj i bol koji su harali Europom u to vrijeme posebno naglašavaju istančane note Johna Williamsa. Njegova glazbena podloga za koju je ( s potpunim pravom) nagrađen Oscarom jedan je od dijelova filma koji u gledatelju gotovo neprimjetno budi emocije;  stvara savršeni trenutak.  Uvjerljivo prikazani masovni prizori krajnje nehumanog postupanja nacista sa Židovima, bijeda geta, jeza  logora i apsolutno zastrašujućih plinskih komora, spaljivanje tisuća tjelesa nedužnih ljudi,na jednoj strani, a na drugoj bogate zabave uz obilje hrane, pića, slobode za ubojice, za one koji za dobro jutro ispale nekoliko metaka i uzmu nekoliko života , čisto eto..iz razonode .. rezultirali su također, nagradom Oscar za najbolju fotografiju.

Priča je ispričana mirno, gotovo hladno, kao kakav dokumentarni film. A opet, neki njegovi dijelovi toliko dirnu čovjeka da osjeti kamen težine u prsima gledajući taj strašni teror počinjen  ljudskom rukom. Tako pratimo priče nekoliko obitelji i pojedinaca koji se svim silama bore da prežive. Ne možete ne suosjećati s njima, ne možete ne osjetiti njihovu patnju; likovi u filmu su stvarni ljudi kojima je oduzeto sve što čovjeka odvaja od životinja, a tako se  s nima i postupalo

Fenomenalna glumačka izvedba svakog ponaosob još je jedan razlog zbog kojeg je film hvalevrijedno ostvarenje redatelja  Stevena Spielberga.

Liam Neeson već je od prve scene u lokalu, dok  kamera prati njegovo savršeno mirno lice i sasvim kontrastne živosne oči,  zadobio moju punu  pozornost. Već tada mi se sam lik učinio izuzetno zanimljivim, jer se u tim istim očima koje su gladno vrebale na prliku da uz što manje rada stvore što više novaca, osjetila  neka skrivena toplina i odanost ljudskom životu.  Oskar Schindler  ljubitelj je žena , vlasnik neodoljiva šarma koji mu otvara mnoga vrata, u potrazi , ali ne za novcem, kao što to na tvrdi  u razgovoru sa svojom ženom, nego za priznanjem. Čovjek je to koji se je godinama htio ostvariti, i kao što lik u filmu i priznaje (samo u drugom kontekstu) te uspijeva u tome, ali na sasvim suprotan način – davanjem, a ne stjecanjem. Neeson, iako nominiram, nije nagrađen Oscarom za svoju ulogu. Koliko je to pošteno, prosudite sami. Iako nemam zamjerki  na njegovu interpretaciju, mislim da se radilo o samo nekoliko, ali presudnih nijansi, koje su odredile pobjednika te godine, kao i lišile Neesona epiteta perfektna, kad se govori o njegovoj izvedbi.

Ralph Fiennes zato s punim pravom zaslužuje pridjevak pefrektan – svoj je lik utjelovio maestralno, bez greške. Amon Goeth nije čovjek. To je monstrum poremećena uma koji zaista i iskreno mrzi Židove, onaj koji vjeruje , kao što i kaže u razgovoru s nadležnim, da oni imaju moći da čovjeku zatruju um. Ubija bez razloga i opravdanja, kao da je to sport. Židovi za njega nisu dostojni živjeti.  Svi osim jedne – Helen Hirsh (Embeth Davidtz), lijepe crnokose logorašice koju je uzeo za svoju domaćicu. U njemu  se čak  javljaju poneki osjećaji za nju, no to ga ne sprečava da je mlati kad god stigne,štoviše kroz njenu šutnju on zaključuje da  ga je planski zavela , pa na nju,nakon što ju je dobrano istukao baca ormar s posudama.  Zar je Fiennes glumio?, moglo bi biti jedno od gledateljevih pitanja. Teško je reći. Tako je dobro odigrao svog lika da me na trenutke iskreno bilo strah, kao da sam ja slijedeća na popisu slučajnih žrtvi. Zaista, svaka mu čast.

Ben Kingsley glumi Schindlerovu desnu ruku, Židova Itzhaka Sterna, vrlo mirnog i staloženog čovjeka uvijek ista izraza lica, ali velikog srca.  Kingsley, meni uvijek dobar glumac, i u ovom je filmu odradio svoj posao i više nego dobro. Tog malog čovjeka odanom svom narodu  pozorno pratimo, pa i  putujemo s njim  onda kada ga Nijemci pošalju u smrt te, isto tako  gorljivo kao Schindler, navijamo da ga uspije vratiti.

Specifičan je odnos između Schindlera i Sterna, ne samo zato jer se radi o Nijemcu i Židovu, nego jer iz jednog strogo poslovnog i napetog, taj odnos prelazi u veliko prijateljstvo. ‘Ovaj je popis život’, rekao je  Stern Oskaru Shindleru pokazujući mu napisani popis radnika i nije pogriješio.  To me dovodi do još jednog bitnog segmenta filma, a to je njegov izvrstan scenarij. Ne mogu ne pohvaliti scenarista Stevena Zailliana koji je sasvim zasluženo nagrađen Oscarom za  svoje sudjelovanje na stvaranju Liste.

Film je nominiran za čak  12 Oscara, a osvojio ih je 7, uključujući i one za najboljeg redatelja i najbolji film . Time su pridodana dva  zlatna kipića (od ukupno tri) na policu jednog od najpoznatijeg redatelja današnjice Stevena Spielberga (Jurassic Park, Ralje, ET, Uhvati me ako možeš, Spašavanje vojnika Ryana..). Unatoč njegovoj popularnosti, čini se kako njegovim filmovima uvijek nedostaje ono nešto što ostvaruje kontakt između publike i onog na ekranu. Moram priznati da se to osjeti čak i Scinhdlerovoj listi, no u gotovo zanemarivoj količini.

Čitajući kritike filma po forumima, dobila sam osjećaj da se gledatelji ovog filma dijele u dvije skupine: one koji ga smatraju izvanrednim i one koji u njemu pronalaze pregršt patetike i kiča. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, pogotovo ako je dobro obrazloženo. No bilo kako bilo, teško mi je povjerovati da ima osoba koje bar na trenutak ovaj film nije dirnuo. Možda se neki elementi poput crno-bijele tehnike i djevojčice u crvenom kaputiću mogu nekima činiti patetičnim, no zar je poanta koju pronalazimo kriva?

Dok nacisti haraju, života nema.  Oscar Schindler dao je priliku 1200 ljudi da ostvare svoj.

Ako je priča koja govori o spašavanju života u vrijeme kad je 6 milijuna ljudi izgubilo svoj, patetična, onda zaista ne znam o čemu bi se filmovi i trebali snimati.  Ova priča je trebala biti ispričana i zato je Spielberg napravio Schindlerovu listu – da se ne zaboravi. Zbog toga mislim da je ovo film, koji ako niste, svakako trebate pogledati.

Da se ne zaboravi, da se ne ponovi.

Leave a Reply

Your email address will not be published.