Rajsko jezero (Eden Lake, 2008.)

Piše: Mirnes Alispahić

Rajsko jezero (Eden Lake, 2008., 91 min.)

Redatelj: James Watkins

Glume: Kelly Reilly, Michael Fassbender, Jack O’Connell, Finn Atkins

Rajsko jezero. Zamislite samo malo jezero okruženo gustom šumom, daleko od svega, svuda oko vas samo mir i tišina. Zvuči idilično, zar ne? Zvuči kao neko mjesto gdje bi odveli voljenu osobu da s njom provedete romantični vikend i gdje ćete konačno izvući onaj prsten koji toliko dugo krijete od nje ili njega (što da ne, ipak je ovo 21. stoljeće) i upitati „ono“ pitanje, a on/ona će reći da. Sada zamislite isto to jezero i dvoje zaljubljenih ljudi koji su došli na to mjesto s istim tim ciljem. Prava idila, nije li? Uvod u neki romantični film tijekom kojeg će uz vas priljubiti vaša ljepša (ili ružnija, zavisi kako gledate) polovica, zagrliti vas, usput će pasti koji topli poljubac, a vaše srce će se ugrijati toplim plamenom ljubavi. Kako ćete se samo prevariti ako to pomislite prilikom spomena filma koji nosi naziv Rajsko jezero (Eden Lake, 2008.).

Redateljski debi Jamesa Watkinsa, čovjeka koji nam je nešto ranije ove godine podario jedan od najatmosferičnijih horor filmova koji su se pojavili u posljednje vrijeme, Ženu u crnom (The Woman in Black, 2012.), jedan je od najpodcjenjenijih horor filmova ovog podžanra u povijesti. Iako se mogu povući paralele s mnogim drugim filmovima ovog žanra, recimo Posljednjom kućom slijeva (Last House on the Left, 1972.)  Wesa Cravena ili pak Psima od slame (Straw Dogs, 1971.) Sama Peckinpaha, film je poseban, zahvaljujući prije svega Watkinsovoj režiji i odličnoj glumi Michaela Fassbendera, koji tada još uvijek nije bio neko veće ime, i Kelly Reilly, koju ste mogli zapaziti kao gđu Watson u Sherlocku Holmesu (2009.) i njegovom nastavku Sherlock Holmes: Igra sjenki (Sherlock Holmes: A Game of Shadows, 2011.), a koja naprosto briljira kao heroina pogonjena ljubavlju i mržnjom. Tu treba ubaciti i kulturno-društveni podtekst kakav se može pronaći u brojnim filmovima koji nam stižu iz Velike Britanije u posljednje vrijeme, kao što su Odmetnik (Outlaw, 2007.) ili Harry Brown (2009.), o omladini koja se gubi u valu nasilja i kriminala. Ako mene pitate, nismo ni mi puno daleko odmakli po tome pitanju. Barem u nečemu da ne zaostajemo puno za Europom.

Kao što rekoh na početku, da nema uvodne špice koja vam daje naznaku onoga što vas očekuje u filmu Watkins bi vas uljuljkao u idilu koja počinje Jennynim predavanjem u školi, Steve još jednom provjerava prsten, Jenny izlazi s nastave i oni odlaze na Rajsko jezero. U tih pola sata, koliko traje taj „idilični“ uvod, spoznajemo koliko su Steve i Jenny zaista zaljubljeni, kako stanovništvo obližnjeg sela i nije previše prijateljski raspoloženo, te upoznajemo grupu klasičnih lokalnih tinejdžerskih klošara, predvođenih nasilničkim vođom, Brettom. Nakon toga, spoznajemo kolike su granice nasilja do kojih su djeca spremna ići te koliki je nivo manipulacije kojom pojedinci raspolažu, dok Steve i Jenny pokušavaju spasiti vlastite živote.

Za podjelu uloga, svaka čast. Osim, kako sam rekao, odličnih Fassbendera i Reillyce, Watkins je izgleda dao oglas za biranje najodvratnije djece Velike Britanije koju će ubaciti u film jer grupa spomenutih klošara djeluje tako odvratno da bi ih prebili na licu mjesta samo zbog njihovog izgleda. Doduše, ni roditelji im ne izgledaju ništa bolje.

Već u svom debiju Watkins je pokazao da zna režirati, tempirati i stvoriti strašno dobru atmosferu filma, što je u Ženi u crnom samo potvrdio. Iskusno nas vodeći kroz film, nimalo ne bježeći od određenih klišeja ovog žanra preko kojih ćete ovdje tako lako prijeći, sve do samog, neočekivanog, tragičnog kraja, Watkins je snimio zaista odličan horor koji pokazuje koliki zapravo teror i užas počivaju unutar samih nas, a za koji je društvo najveći krivac.

5 komentara za “Rajsko jezero (Eden Lake, 2008.)

  • Sven Mikulec says:

    Nije baš bilo puno filmova koji su me ovoliko naživcirali. Pogotovo si u pravu kad pričaš o onim klincima, koje bi nalupao na prvi pogled.

  • Mirnes Alispahić says:

    Mene je opasno iživcirao. Da budem iskren, jedini osjećaj poslije gledanja ovog filma je bio bijes jer ovakve grupe klinaca viđam svakodnevno na ulicama Sarajeva, a vjerujem da ni u drugim gradovima nije bolja situacija i samo je pitanje vremena kada će nasilje eskalirati. Mada je bilo pojedinačnih slučajeva kod nas. A ove iz filma bih po kratkom postupku :)

  • Danijel.82 says:

    Mene je taj film “išamarao” brutalnošću koju su klinci priredili. Na žalost, poznato je da se slične stvari neretko dešavaju i u stvarnosti. Inače, Eden Lake vredi pogledati, jer priča nudi veoma uznemirujući prikaz maloletničkog nasilja, koji deluje realistično, što izaziva osećaj jake strepnje do kraja filma.

  • Milan K. says:

    Meni ovaj film više liči na klupko totalnih besmislica u koji su inkorporirani svi klišei modernog holivuda. Uz sve to patetika i nemoguće scene, kao i potpuno nerezonsko ponašanje glavnih aktera učinila mi je film skroz nepotrebnim.

  • Lass says:

    užas,užas, užas. slažem se sa svima koji su napisali da ih je film naživcirao. i mene je, i to kao skoro nijedan. osjećala sam se odvratno. ako netko želi pogledati napet film, a i dobro se naživcirati, može, preporučam.

Leave a Reply

Your email address will not be published.