Nema zemlje za starce (No Country for Old Men, 2007.)

Piše: Marko Pačar

Nema zemlje za starce (No Country for Old Men, 2007., 122 min.)

Režija: Ethan Coen, Joel Coen

Scenarij: Joel Coen, Ethan Coen

Glume: Tommy Lee Jones, Javier Bardem, Josh Brolin, Woody Harrelson, Kelly Macdonald

 

Postoje brojni znakovi koji vam govore da ste ostarjeli. Pa tako, odjednom vam stajanje u redu za stari, raspadnuti fažol i kobasice i nije toliki problem, počinjete besciljno lutati satima, pričate s golubovima, YouPorn postaje samo običan sajt, svijet vam se ne doima više toliko šarenim i, kao šlag na kraju, često se uhvatite kako ponavljate onu staru: “eeee, u moje vrijeme, za vrijeme ______ (Tita, Napoleona, Džingis Kana, umetnite po želji) živjelo se puno bolje”. Ukratko, Nema zemlje za starce bi se mogao opisati kao film koji progovara o ovom zadnjem. I ne, ako ga netko nije gledao, a nada se, Coenovci nisu snimili još jedan film o junačkim podvizima partizana koji jedni druge upozoravaju na metke, dižu mostove u zrak i sami jurišaju na tisuće protivnika. Tako da, ne, možete spremiti bijele košulje i crvene marame. Ovaj “u moje vrijeme živjelo se puno bolje” se ipak, vjerovali ili ne, odnosi na jedno drugo razdoblje i jedno drugo podneblje (izgleda da Balkanci nisu jedini koji znaju njurgati o nekim prošlim vremenima). Za razliku od većine starčadi koji muku muče s pronalaskom barem jednog slušatelja, priču braće Coen o nekim dobrim, starim vremenima odlučilo je poslušati nekoliko desetaka milijuna ljudi. I nisu pogriješili. Jednako kao što nisu pogriješili i brojni koji su pročitali književni predložak prema kojemu je film i snimljen (što vam ja, osobno, ako to niste već učinili, takoðer toplo preporučam).

A nisu pogriješili zbog toga što No Country for Old Men iznimno lucidno i smiono progovara o tamnoj strani modernih vremena. Priča, smještena na granicu SAD-a i Meksika, u zemlju kojom dominiraju incest, kuće-prikolice i imigranti, prati mladog Llewelyna Mossa (Josh Brolin) koji, ni kriv ni dužan, naleti na scenu obračuna i tako se dokopa ogromne hrpe novca. Naravno, film ne završava tako da Moss odmah kupi otok u francuskoj Polineziji i privatni avion. Ne, stvari ne idu tako glatko kod Coenovaca, i dragog nam Mossa u vrlo kratkom roku počnu proganjati svi mogući hladnokrvni manijaci kojima ne pada na pamet da njihove pare potroši tamo neki redneck s bendžom na novi traktor i municiju. Jedan od njih je i Anton Chigurh (Javier Bardem), manijakalni ubojica čija se krvna temperatura kreće oko apsolutne nule, a u slobodno vrijeme kupi zlatne kipiće za najbolju sporednu ulogu godine. Njih dvojica se malo puškaraju 2 sata, i to je to, film je gotov. Priča, što i ne čudi, ne odiše pretjeranom originalnošću. Nije riječ o generičkoj akcijskoj sapunici, ali ne odstupa pretjerano od onoga što osoba može oèekivati od jedne southern gothic novele. Ono što je film, potpuno zasluženo, stavilo na pijedestal filma godine (pored izuzetne glume i drugih tehnikalija) lik je šerifa Toma Bella (Tommy Lee Jones), čije staračko trabunjanje o nekadašnjoj, davno nestaloj Americi, povezuje priču i daje joj dubinu i smisao.

U Americi pisca knjige, Cormaca McCarthyja – iako se radnju, vjerujem, ne može ograničiti samo na Ameriku – nema mjesta za prijatelje. S jedne smo strane imali staru, romantičarsku Ameriku. Ameriku gdje kućanice ostavljaju pite od jabuke na prozorima, obitelji idu na piknike, a susjedi uvijek rado pomažu jedni drugima. S druge strane, imamo novu, ne baš pretjerano romantičarsku Ameriku, Ameriku gdje će ti bez ikakvog posebnog razloga lubanju probušiti pneumatskim pištoljem za ubijanje stoke. McCarthyjeva Amerika ne prašta, ona je surova i spremna progutati svakoga tko je dovoljno lud da vjeruje drugima. U njoj preživljavaju samo najsnažniji. Riječ je o Americi u kojoj nema mjesta za slabe i neoprezne, o Americi u kojoj nema mjesta za starce. I nije riječ samo o Americi i ludostima koje su u njoj eskalirale posljednjih desetljeća. Riječ je o lajtmotivu koji je moguće prepoznati u brojnim aspektima modernog života koji, jednako tako, ne oprašta greške i nesmotrenost. Ovo je, dakako, samo jedna od mogućih interpretacija simbolike filma. Našlo se tu svega, od simboliziranja nihilizma do dubljih etičkih implikacija. Bilo kako bilo, film i knjiga crpe ogromnu inspiraciju iz brojnih književnih i filmskih uradaka i primarno ovise o tome koga gledatelj percipira kao glavnog lika. Fascinantna je količina teorija koja se nagomilala oko filma, ali, podržavajući FAK-ovu “no spoilers” filozofiju, pozivam sve zainteresirane da malo proguglaju. To ne može biti toliko teško. Da ne drobim tu previše, jasno je, mogućnosti interpretacija i bitni detalji brojniji su od načina na koje možete umrijeti ako ste lik u filmu.

A, ako ste lik u filmu, naumirat ćete se dobrano. Braća Coen su, u svom prepoznatljivom stilu, potresnim i mučnim, ali za njih uobičajeno smirenim, filmom napravili makljažu u rangu makljaže na poplavljenim terenima 1. HNL. Sjajno su prenijeli atmosferu tekstualnog predloška, iako su, prema mom mišljenju, izostavili par bitnih detalja koji bi još bolje uokvirili čitavu priču. Sve u svemu, Nema zemlje za starce fantastično je, duboko i poučno ostvarenje koje je s potpunim pravom osvojilo četiri Oscara i postalo nezaobilazno djelo moderne kinematografije te tako samo dodatno ojačalo filmski tron na kojem braća sjede već 30 godina. Nema smisla pozivati sve koji nisu gledali film da ga napokon pogledaju, rubrika apsolutnih preporuka s razlogom se tako zove. Čak i ako niste izgoreni od spremanja ispita iz logike IV. i ne jebe vas pretjerano subliminalna poruka o elementima grčke tragedije u filmu, odahnite, film sjajno kotira i kao “obični” krimić. U najmanju ruku naučit će vas kako preživjeti u ovim turbulentnim vremenima i tako ponosno doèekati taj zasluženi, dugoočekivani prvomajski fažol. Navali narode!

3 komentara za “Nema zemlje za starce (No Country for Old Men, 2007.)

  • laf says:

    Jedan od najboljih!

  • FILMOMAN says:

    Stvarno dobar film.ocijena 9/10

  • furešt says:

    Remek-djelo. Zadnji veliki film koji sam pogledao. Sve snimljeno nakon njega mi je slabašno. Film bez glazbe, s maestralnom glumom, savršenom režijom i surovom poantom (dobro prepoznata u recenziji). Nenadmašno.

Leave a Reply

Your email address will not be published.