Neispričana priča (The Untold Story, 1993.)

Piše: Mario Gaborović

Neispričana priča (Bat sin fan dim ji yan yuk cha siu bau, 1993., 96 min.)

Režija: Danny Lee, Herman Yau

Scenarij: Wing-Kin Lau, Kam-Fai Law

Glume: Anthony Wong Chau-Sang, Danny Lee, Emily Kwan

 

Fanovima ekstremnog filma Neispričana priča itekako je poznata, no oni koji su tek od nedavno upoznati s uznemirujućim filmovima – tu prije svega mislim na dobar dio ljudi na koje je utjecaj izvršio proboj japanskog i korejskog horora početkom XXI. stoljeća – i dalje ostaju u priličnom neznanju kada kao filmove s najužasnijim prizorima navode Irreversible ili Ichi the Killer. Dakako, ukusi su različiti, i svaku osobu uznemiruje nešto drugo, ali sumnjam da će itko ostati ravnodušan na ono što The Untold Story nudi. Ne samo da redatelj Herman Yau ne zazire ama baš ni od čega nego je zapravo u pitanju i sasvim dobar policijski triler kao takav. Osim toga, film odiše ogromnim utjecajem klasične honkonške komedije koja nam je poznata iz ranih filmova Jackieja Chana (Policijska priča 1/2/3) te gledatelj ostaje zabezeknut ovako čudnim amalgamom crnog humora sa strahovitim prikazima kasapljenja i kanibalizma koja testiraju vašu toleranciju. Film je stoga lagano upao u Kategoriju III, po honkonškoj kategorizaciji filmova po kojoj u ovu grupu spadaju oni zabranjeni za gledatelje/iznajmljivače/kupce DVD-a mlađe od 18 godina. Do dan-danas, ovaj film ostao je najpoznatiji iz ovog opusa.

Film je navodno nastao po istinitom događaju što samo pojačava celokupan dojam. Priča se navodno dogodila 1978. u Makau, portugalskoj koloniji koja je, kao i obližnji Hong Kong, odvojena granicom od Kine i izlazi na Južnokinesko more. Priča počinje u Hong Kongu odakle je Wong Chi Hang, protagonist kojeg glumi Anthony Wong. Nakon svog prvog ubojstva, on bježi u Makao i tamo se zapošljava u restoranu “Osam besmrtnih”. Ubrzo zatim on preuzima restoran od gazde, ali se način na koji je to učinio ne sazna sve do kraja filma. Paralelno s time, slučajni prolaznici na obali Makaa pronalaze istrunule dijelove tijela i obavještavaju policiju koja započinje istragu.

Osim vođenja restorana, Wong nakon radnog vremena često sa poznanicima igra tradicionalnu kinesku igru “majong”, dolazeći do velikih svota novaca koje uzima varajući ostale igrače. Jedan od dvoje radnika koje je nedavno zaposlio počinje se suprotstavljati Wongu, na što ga ovaj bez ikakvog pardona ubije, a zatim doslovno samelje i od njega  napravi ćufte s mesom! Ubrzo ove ukusne ćufte postanu čuvene po svojoj kvaliteti, privlačeći mušterije od kojih jedan frizer oduševljeno kaže da ih ne može prestati jesti koliko su dobre. Posebno je urnebesan detalj s policijom Makaa, koja je predstavljena kao skupina nesposobnih glupana kojima posao dođe samo kao mjesto za gubljenje vremena. Šef dolazi na posao dovodeći raznorazne žene lakog morala, tek da opomene policajce da usput trebaju nešto i raditi. Jedina koja brine o napretku istrage mlada je Bo, tek gušter u svom zanimanju čije zasluge pokušavaju preoteti njezine kolege. Ipak, policija nekako ulazi u trag ubojici, ali isključivo zbog njegovog nemara da ozbiljnije prikrije zločine. Blagajnica koju je Wong zaposlio odaje policiji neke informacije, ubrzo nakon čega će i ona završiti kao misteriozni sastojak koji mami mušterije u Wongov lokal. Nedugo nakon toga, policija otkriva Wongovu prošlost i uhićuje ga te se skoro polovina filma odvija u zatvoru i u izvlačenju informacija od ubojice koje policija beskrupulozno sprovodi nad njime. Kada je gledatelj pomislio da je sve već vidio (barem oni koji su uspjeli izdržati do kraja), dolazi se do detaljnog prikaza načina na koji je Wong preuzeo restoran od bivšeg vlasnika. Budući da je ovdje bolje ne ulaziti u detalje, ostavljam radoznalima da sami pogledaju film, ali samo onima sa zdravim srcem. Film završava tako što Wong izvrši samoubojstvo u zatvoru, ostavši đubre do kraja, netko za koga nikakva kazna nije dočekala svoju primjenu.

S umjetničkog aspekta Yau se nimalo ne trudi da bude Takashi Miike, ali u svom pristupu ekstremu on nadmašuje sve moguće pandane u ovoj kategoriji. Tko god da ovaj film stavi na prvo mjesto liste tipa “Top Disturbing Movies of All Time”, neće pogriješiti. Ono što ga “krasi” u usporedbi s ostalim konkurentima (trilogija August Underground ili Fetus) totalno je odsustvo empatije prema ljudskom životu. Ubojica se odnosi prema žrtvama poput muhe koju treba zveknuti (prvo ubojstvo) ili kao razuzdani slasher fest (poslednja ubojstva), kasapeći ljude za najmanju trivijalnost. Usprkos tome, režiser pokazuje neobičnu samilost prema liku kada ga strpaju u zatvor – počinjete suosjećati s njim.

Što god da vam trpaju kao “najužasniji” film, preporučujući raznorazne Groteske ili Audicije, nemojte se zavaravati. Vaš želudac postat će imun kada pogledate Neispričanu priču.

Leave a Reply

Your email address will not be published.