Mostovi okruga Madison (1995.)

Piše: Izabela Laura

Mostovi okruga Madison (The Bridges of Madison County, 1995.)

Redatelj: Clint Eastwood

Glume: Clint Eastwood, Meryl Streep, Annie Corley, Victor Slezak, Jim Haynie

Što uvjetuje ispravnost odluka koje donosimo? Jesu li to principi koji su usidreni u nama samima ili strast i osjećanja , ono što je svojstveno samo nama ljudima.. Ljubav kao osjećaj koji povezuje i uzdiže, vrlo lako može, pretvoren u mržnju , istom snagom razarati poput kakvog uragana. No kako zaustaviti nešto tako snažno, kako se odreći jedinog  razloga zbog kojeg osjećamo život?

Upravo su to pitanja na koja odgovara glavna protagonistica filma Mostovi okruga Madison u izvrsnoj realizaciji romana Roberta Jamesa Wallera pod redateljskom palicom višestruko nagrađivanog Clinta Eastwooda. Eastwood, skupa s scenaristom Richardom LaGraveneseom uz fantastičnu Meery Streep u glavnoj ulozi, stvara film koji  bez premca osvaja i gledatelje najtvrđa srca. Ostvarenje je to koje zaista ostaje u našem sjećanju jer nas iznova podsjeća na ono što često zaboravljamo, a to je da u životu zaista ima mnogo ljepote.

Francesca Johnson energična je kućanica koja s mužem i dvoje djece živi u Iowi. Nakon što oni odu na sajam, Francesca dobiva četiri dana samo za sebe. No njenu rutinu remeti dolazak pustolovnog fotografa  National Geografica Roberta Kincaida koji se izgubio tražeći most Roseman. Dobroćudna domaćica nudi mu svoju pomoć te se njih dvoje , otkrivši mnoge zajedničke teme, sprijateljuju. Naravno, odnos vrlo brzo počne prelaziti granice prijateljstva jer  se između javlja ‘osjećaj čija se čvrstina osjeti samo jednom’. No, u okolini u kojoj se prevare i njezini eventualni razlozi, blago rečeno, ne toleriraju, a njeni počinjitelji bivaju izopćeni iz društva, Francesca i Robert , morat će donijeti odluku. Naravno, Francesca je ta koja mora izabrati: slijediti put svoje strasti  ili ostati vjerna svojim principima.

Maestralna izvedba Meeryl Streep i ovoga puta gledatelje ostavlja bez daha (nominacija za Oscara). Čak i u ulozi smetene, naizgled(ali samo naizgled) priproste kućanice iz udaljene Iowe, ona pronalazi put do same srži lika. Njena gluma je prirodna,lagana i uvjerljiva. Svi unutrašnji sukobi i dileme lika tako su vjerno prikazani, da gledatelj  u svakom trenutku vidi  lik, živi lik,ali ne i samu  glumicu. U tome je  njena tajna, ona je uvijek do kraja, svoja uloga.

Francesca Johnson vrlo je strastvena žena koja je od svih svojih potencijala imala vrlo malo prilike njih zaista i ostvariti. Udana je i ima djecu, kojoj je posvetila cijeli svoj život. Živi život ‘izgrađen od detalja’, a uskoro će , odlaskom njene djece nestati i ti djelovi njenog života. Ona je više nego dobra majka i supruga; podupire svoju obitelj i brine se za nju.  No Francesca je također  osoba unutar koje se krije goruća želja, za novim vidicima,za iskušavanjem svojih granica. Dolaskom tajanstvenog fotografa dobiva priliku kroz njegove priče postati djelom  svog  tog egzotičnog svijeta kojeg  nije bila u mogućnosti vidjeti.

Upravo je  ta životnost razlikuje od ostalih ‘prijateljica’ Roberta Kincaida .Kincaid(Eastwood) je  razvedeni muškarac koji je cijeli svoj život proveo putujući svijetom i snimajući. Njegov dom je svugdje, gdje god bio. Čovjek je to koji se za nikoga ne želi vezati jer nikoga ne želi trebati. No, pojava strastvene Francesce mijenja njegov pogled na svijet i po prvi put osjeća dublju povezanost  no što je ikada mislio da će osjetiti.

Ljubavna priča Francesce i Roberta u nekim je segmentima, rekao bi skeptik, pretjerano romantična i ima prizvuk patetike. I jest, dok čitate sadržaj, pitate se jeste li raspoloženi za još jednu u nizu nerealnih romantičnih drama  nakon koje će vam biti muka. No, Mostovi okruga Madison, sve su , samo ne nerealni, a kamoli patetični. Čak i ja, kojoj se na sam spomen ljubavi četiri dana pomalo diže želudac, tvrdim da ovo Eastwoodovo ostvarenje nema veze s tim. Ne bih rekla da termin ‘ljubav’ u pravom smislu opisuje osjećaje koji su se stvorili u glavnim likovima, ali neka njena podvrsta svakako jest. Svaki put kad krenem iznova gledati film, činim to na distanci. No, onda se dogodi nešto što me jednostavno potpuno okupira i udalji od samog sadržaja. Kao da vrijeme prestane vrijediti.

Je li to do ovih iznimnih glumaca (iako  je Eastwoodava moć da zadrži pažnju gledatelja na ekranu ili platnu puno veća u onoj redateljskoj negoli glumačkoj ulozi), između kojih vlada neporeciva kemija i čija nas pojava na samom početku tako lako uvlači u priču, dirljive glazbene podloge (sam Clint Eastwood bio je  jedan od kompozitora glavne teme) ili je pak za to zaslužna jednostavnost želje pojedinca, njegova čežnja da se ostvari u odnosu s drugom osobom, ona koja se kosi s pravilima zajednice, ali i s moralom samog pojedinca, gledatelj će morati sam dokučiti.

Streep se u ovoj ulozi izvanredno snašla, a Eastwood joj je otvorio prostor za to. Njen lik je tako prirodan, tako jednostavan i čist, a moralne dileme Francesce Johnson postaju i gledateljeve; u trenutku kada se nalazi u automobilu i ima posljednju priliku za odabir, dramatičnost je na vrhuncu; želimo koliko i ona da potegne kvaku, a istovremeno znamo da to ne može učiniti.

To je još jedan od razloga zašto ovaj flm , možda više zahvaljujući moćnoj interpetaciji glumaca i prikazu redatelja, negoli samoj priči, dobiva na dubini. Jer svatko se može pronaći bar u jednoj rečenici, osjećaju, postupku.  Iako se  ovdje radi o prevari, nitko od gledatelja ne doživljava je tako. Možda zato jer je bit njihovog odnosa pravilno iznesena i na  njega gledamo kao na nešto istinski lijepo, rijetko i uzvišeno. Iako tehnički preljubnici, Francesca i Robert samo su ljudi koji su dobili priliku osjetiti ono najljepše što život može pružiti – ispunjenje.

Iako je ono nadošlo u ‘krivom trenutku’ nakon ovog filma, teško je reći da za ‘ljubav’ zaista može postojati takav termin. Upravo se tu krije odgovor na pitanje postavljeno na samom početku. Francesca Johnson uspjela je dokazati da ima osjećaja dovoljno snažnih koji odolijevaju vremenu;ali samo uz izrazitu volju pojedinca. Dokaz tome je njena predanost i ljubav prema svome mužu, i strastvena povezanost s Richardom. Prva koju je živjela, a druga koju je uspjela zatočiti unatoč prolaznosti, stavivši je u okvir sjećanja i tako je zauvijek zadržala u sebi.

3 komentara za “Mostovi okruga Madison (1995.)

  • maxima says:

    Sjećam se, bilo je vrijeme kad su se ljudi ustručavali prosuti emocije nakon gledanja ovog filma. Ruku na srce, nisam među njima, cijeli sam film proživjela tamo… među mostovima, onoj kuhinjici, Meryl… zapravo, dobitna je kombinacija, Clint-Streep, odista, iako često čujem komentare “ne volim Meryl Streep, pa ne mogu to gledati”. I onda pametno ušutim. Ignorance is bliss, ali samo ponedak.

    Prekrasna recenzija i još jedan podsjetnik što se može složiti za jedan lijepi, dugi i topli maraton 😀

  • ohohoho says:

    mnogo je bolji Falling in Love, de niro i meril najbolja kombinacija ili lovac na jelene ili jacnife,

  • Anja says:

    MEERY Streep, odlično.

Leave a Reply

Your email address will not be published.