Magnum Force (1973.)

Piše: Danijel Špelić

Magnum Force (1973., 124 min.)

Redatelj: Ted Post

Glume: Clint Eastwood, Hal Holbrook, David Soul, Tim Matheson, Robert Ulrich
Do you feel lucky, punk? Ta je jednostavna rečenica postala u roku odmah instant kultni materijal za svakodnevnu upotrebu, pogotovo kad se nađete u mrkoj situaciji i želite ostaviti dojam, i bila bi šteta da je njezina prepoznatljivost ostala povezana samo s jednim filmom. Kao i lik kultnog inspektora Callahana, tvrdoglavog žandara koji skoro sve probleme voli rješavati Magnumom 44., već kad se pokazao tako uspješnim u prvom filmu i kojeg je publika odmah zavoljela. Doduše, bilo je nekih prigovora da su mu metode fašističke i što sve ne, ali kad samostalno spuštate razinu kriminala u jednom gradu, onda vam se neke stvari mogu i oprostiti. Dvije godine nakon originala pred gledateljima se pojavio nastavak sage o svojeglavom inspektoru, ali nastavak samo u svojstvu toga da se vratio lik Callahana, dok je ostatak posve nova priča. Naravno, Clint Eastwood je ponovio svoju ulogu (teško da bi netko drugi i mogao nositi onu pištoljčinu i ne ispasti smiješan) i tu sad leže neke prednosti, kao i neke mane novog materijala.

Ovaj put se išlo na drugačiji pristup. Više nemamo jednog manijaka kojeg moramo trpiti cijeli film, već imamo cijelu grupu manijaka, one vrste koja nosi policijsku odoru. Iako se pojmovi policijska brutalnost i lik Callahana slažu kao ruka i rukavica, sada je stvar malo… kompliciranija. Nova vrsta negativaca ima plemenite namjere, očistiti grad od svega zlog što hoda ulicama i nekako se ne može reći da to nije dobra ideja, ali oni to rade s Magnumom 357, s metkom među oči i „sljedeći, molim“ pristupom. Ali, ipak je sve to izvan zakona, a Callahan još uvijek vjeruje u pravdu i red te ne treba previše da se nađe ispred usmjerene cijevi. I to ne samo jedne. I, naravno, slučaj se može razriješiti samo njegovim metodama, ako je itko ikada sumnjao u to da postoji neki drugi način.

Osobno, ovo mi je najbolji nastavak u cijeloj sagi. Da, da, znam da je original po kvaliteti miljama daleko, kojem pripomaže ime i režija Dona Siegela, sve je to jasno, odavno napisano i zaključeno. Ali, jedan je jedan, a četiri su četiri, što bi se reklo u narodu, a četiri negativca znači i opasno više puškaranja. I tu dolazimo do nečega što volim nazvati “realnim pogledom” na pravo stanje stvari. Redatelj Ted Post je druga liga redatelja (koji je surađivao s Eastwoodom prije na Hang Em High (1968)), ali mu to nećemo previše zamjeriti jer nije ni original bio u cijelosti cijepljen protiv drveno režiranih sekvenci, a ni priča (kojoj je kumovao i John Millius) ovdje nije najsjajnije zaokružena. Točnije, može i raspodijeliti na dva dijela. Glavna priča i sekvence u kojima Harry upada u nevolje i koristi pištoljčinu kao alat za zaradu kruha svagdašnjeg. Što nije loše, ali cjelina ispada krivudava jer do druge polovice filma, gdje se kockice počinju slagati, ima i nenamjernog praznog hoda. Koji uglavnom završava puškaranjem, što malo pobija neki realni efekt. Harry tako postaje materijal od kojeg se stvaraju stripovi i, hoće li vam se takav pristup filmu svidjeti, ovisi o tome jeste li skloni stripovima ili ne. No, ima to i svojeg šarma, poneki dijalozi su pravo nadahnuti (Cura: Što cura treba napraviti da završi u tvojem krevetu? Harry: Pokucati mi na vrata.), a tko ne voli vidjeti da zadnji ološ kuša vlastitu metodu rada, bez da se publika smara moralnim govorima o tome da svi imaju pravo na adekvatnu obranu. Puškaranje je dobro napravljeno, izražen je vestern štih (samo što se nose odijela) i zanimljiva je upotreba klasičnih vestern obrazaca (šutljivi tip, ogavni desperadosi/kriminalci) a sve to uključuje i puno ispucanih metaka.

Clint je, naravno glavni i odgovorni, no mladu ekipu nabrijanih i entuzijastičnih osvetnika predvodi grupa zanimljivih televizijskih faca. David Soul (originalni Hutch iz Starsky&Hutch) pa Tim Matheson (West Wing) i Robert Ulrich (hrpa tv serija) čine neočekivano dobru i kvalitetnu potporu glavnom liku, stvarajući poprilično upečatljivu grupu negativaca. Istina, nedostaje im minutaže da bi njihovi razlozi za akcije koje rade dobile dublji smisao, no, koga briga, karakterizacija ovdje nije imala prioritet. Dečki djeluju kao dobra ekipa (i posve sposobna glumiti, ako je suditi po daljnim karijerama) i zanimljivo ih je vidjeti na početku holivudskog puta. Sažetak stvari glasi: uvijek rado viđeni Clint, hrpa mladih talenata u nastajanju, puno puškaranja, vestern obrazci, puno dobrih one-linera i ne posve antipatična priča, koja debelo i izravno kritizira rad policije i zastarjele pravosudne sustave, zajedno stvaraju zanimljivu cjelinu. Samostalne kvalitete i odvojene od nasljeđa originalnog filma.

Leave a Reply

Your email address will not be published.