Love On Credit (2011.)

Piše: Jerko Vičić

Foliram se ja kao horror fan, pa trashofil, artofil, i sveopći filmofil,  no dosta mi je bulšitanja – sucker sam za romantične komedije, iliti ga rom-comove. Ima nešto pozitivno budalasto u njima što me, ma koliko loše bilo, uvijek oraspoloži, tako da i u trenucima kad mi se ne gleda ništa, cheesy romansa uvijek upali.

Love on Credit predstavnik je žanra u svom najpovršnijem smislu. Po nazivu se da zaključiti kako je glavna tema ljubav bez novca i novac bez ljubavi, a kad uočiš da su protagonistice jednojajčane blizanke, znaš da te očekuje koktel stereotipa i neograničene gluposti, s ispraznim, svima znanim porukama o životu.

Ipak, ostadoh malo zatečen. Ovaj uradak nije samo bezumna zabava koja nema glavu ni rep, već je i idealna ekranizacija nekolicine pjesama planetarno popularnog domaćeg benda, glasnogovornika svih minjaka i uskih majica, Magazina. I tvrdim ovo mrtav ozbiljan. Da se ne radi o kineskom filmu, već domaćem, kladio bih se da je scenarij pisala Vjekoslava Huljić.

Kako bih to vjerno prikazao, razgraničit ću radnju u činove, po pjesmama tog hvalevrijednog izvođača.

aaa

Čin 1 – Maslačak

Dvije sestre blizanke, Li Xiaohong i Mo Xiaoqing (Lin Chi-ling), sušta su suprotnost. Li juri kreditne kartice, a Mo vjeruje u čistu, iskrenu ljubav. Mo je stoga prilično dosadan lik, i njen odnos s čudakom bogatašem koji k tome boluje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OCD) stane u jednu Magazinovu pjesmu – naravno – Muško bez karaktera. Li je mnogo zabavnija i dinamičnija.

„Mislila sam da si ti izuzetak, kako naivno.“ Baš si naivna, Li. Desetogodišnja veza sa starijim, oženjenim šefom nije baš oličje veze temeljene na vjernosti i odanosti. No, bar je novac bio stvaran, pa što te briga. Raskine tako Li svoju dugogodišnju lakrdiju od veze i ni prije ni kasnije nego iste večeri upozna novog bogatunčića, ovog puta i bogatijeg, i mlađeg, i zgodnijeg  Quana (Chen Kun). I tako Li skoči s magarca na konja.

Čin 2 – Još se ne bi udala

Razmažena i neodlučna kakva jest, Li stane vrtiti Quana oko malog prsta, dok se on zaljubljuje u nju preko ušiju. E, moj Quan, gdje ti pamet luta?

Zaprosi je tako on, relativno brzo i „neočekivano“, no Li kaže: Prilika po prilika, kava, tulum, subota, još se ne bi udala. Pa ti sad, Quan, laj na mjesec.

Čin 3 – Kemija

Ma gle čuda, Li zapravo cijelo vrijeme ni samoj sebi ni Quanu nije htjela priznati da ga istinski voli. Rastava roditelja, deformiran odnos sa sestrom i destruktivan pogled na svijet nisu joj dali priliku da zaista zavoli samu sebe.

Tako polako, polako se zapliće stvar jer ljubav miriše na kilometar.

Mo također ostaje pri svom prvom izboru, srodnoj duši, a jadan čudak ostaje po strani (Luzer).

Svi su ljubavni i životni problemi riješeni, i bajka dobija svoj happy ending.

Sigh…

a

U okvirima žanra, Love on Credit savršen je za zaljubljene parove kojima treba mala doza realnosti, a velika naivnog sanjarenja. I to je sasvim u redu. Humor je vrckav i otkačen, i ističe se kao pozitivan element koji uspješno kombinira scenarij i karizmu likova (koja je u većini ostalih primjera upitna).

Glazba je iritantno glasna u dvije trećine filma te uporno naglašava ozbiljnost ili komičnost određenih scena. Možda je to šarm kineskih romantičnih komedija, no u svakom je slučaju pretjeran.

Gluma je na razini Zabranjene ljubavi, a i cijeli film odiše tim glupavim „šarmom“. Chen Kun zapravo je kineska verzija Marija Valentića. Lin Chi-ling je tajvanski supermodel, a njena popularnost kao javne ličnosti rasla je toliko naglo da je svaki takav slučaj poznat kao Chi-ling fenomen. Mora se ipak priznati da je ona najsjajniji glumački aspekt ovog filma koji se, paradoksalno, ne oslanja na sam glumački talent koliko na uspješnost kostimografije i vjernog diferenciranja sestara. U svakom trenutku lako je razlikovati razmaženu i zahtjevnu Li od povučene i ozbiljne Mo, i to ne samo po njihovim očitim karakternim osobinama i drukčijoj frizuri.

Uradak je ovo iza kojeg stoji tajvanski redatelj Leste Chen, koji se iskazao impresivnim ghost horrorom Heirloom(2005.), te drami o seksualnosti Eternal Summer (2006.), a ne može mu se osporiti ni lukavo smještanje ovog filma u najsigurnije okvire iskušanog žanra. Kad se sve zbroji i oduzme, film je pun pogodak za ciljanu publiku, no u nju ne spadaju i freakovi za rom-comove, koji će ga ipak dobrano ismijati.

Love on Credit ujedno je i apsolutna preporuka i apsolutan užas, što ga i čini simpatičnom mješavinom humora i drame, prevrtanja očiju i zagledanosti, eye candyja i stupidnih likova.

Zabavih se ja tako, unatoč lošoj ocjeni, i jedini recept za uživanje u filmu jest da ga ne shvatite nimalo ozbiljno. Ali nimalo.

Leave a Reply

Your email address will not be published.