Lov na Crveni Oktobar (1990.)

Piše: Franjo Maricic

Lov na Crveni Oktobar (The Hunt for Red October, 1990., 134 min.)

Redatelj: John McTiernan

Glume: Sean Connery, Alec Baldwin, Scott Glenn, Sam Neill, James Earl Jones, Peter Firth, Tim Curry, Courtney B. Vance, Stellan Skarsgård

 

Hladni se rat danas možda čini prilično dalek i polako pada u zaborav, a uvjeren sam da je mnogim pripadnicima mlađih generacija praktički potpuna nepoznanica. Politička situacija toliko se promijenila u posljednjih dvadesetak godina da je čak i starijoj publici malo teže doživjeti Lov na Crveni Oktobar na adekvatan način sa ove vremenske distance. Glavni „negativci“ na svjetskoj političkoj sceni više nisu isti – nakon Drugog svjetskog rata pa do početka 1990-ih to je bio SSSR, a danas se čini da postoji sva sila novih negativaca, no jedna stvar je ostala nepromijenjena – glavni svjetski policajac i dalje su Sjedinjene Države. No, bez obzira na sve promjene na političkoj sceni, Lov na Crveni Oktobar i danas djeluje kao vrlo kvalitetan i uvjerljiv triler.

Nastao prema istoimenom romanu Toma Clancyja, Lov na Crveni Oktobar vodi nas u 1984. godinu, nešto prije dolaska Mihaila Gorbačova na čelo SSSR-a. Nakon što su Sovjeti kreirali novu, potpuno nečujnu nuklearnu podmornicu, kapetan Marko Ramius (Sean Connery) u dosluhu s nekolicinom časnika pokušava prebjeći i predati podmornicu Crveni Oktobar vojsci SAD-a. Budući da je podmornica bila namijenjena eventualnom započinjanju nuklearnog rata s SAD-om, SSSR će pokušati sve ne bi li spriječili Ramiusa u njegovu naumu, dok će Amerikanci pretpostaviti da se Ramius oteo kontroli i namjerava napasti neki od velikih gradova na istočnoj obali SAD-a. Jack Ryan (Alec Baldwin) ipak prepoznaje Ramiusovu pravu namjeru i pokušava spriječiti naizgled neizbježno potapanje podmornice.

Prva stvar koja mi je upala u oči kod Lova na Crveni Oktobar kao potencijalni nedostatak filma pomalo su neuvjerljivi specijalni efekti. Naravno, budući da se radi o filmu iz 1990. godine, ne bi bilo realno očekivati da specijalni efekti mogu konkurirati današnjima, no budući da smo danas navikli na puno uvjerljiviju vizualnu prezentaciju, ne mogu se oteti dojmu da to ipak donekle umanjuje sam doživljaj filma. S druge strane, ne može se zamjeriti filmskoj ekipi što prije dvadesetak godina nisu koristili tehnologiju koja im tada nije bila dostupna. Nije riječ o nikakvim prevelikim nedostacima, ali gledatelji će danas teško ne primjetiti da film u pojedinim trenucima vizualno nije na razini na koju smo navikli. Bez obzira na to, iz već navedenih razloga, ne mogu to ocijeniti lošim ili neuspješnim.

Gluma u filmu na vrlo je visokoj razini, što i ne čudi kad se pogleda glumačka postava. Sean Connery uobičajeno je dobar, jednako kao i Sam Neill (kapetan Vasili Borodin), ali priznat ću da mi se u nekoliko navrata oteo smiješak kad sam obojicu imao prilike čuti kako (glume da) govore ruski. Uvjeren sam da su i taj dio zapravo kvalitetno odradili, no moja neozbiljnost mi nije dopustila da ih poslušam potpuno koncentrirano. Nije ni toliko bitno, budući da u ovom vrlo napetom trileru ipak ima trenutaka koji su s namjerom oplemenjeni dozom humora. Alec Baldwin (Jack Ryan, onaj isti lik iz Patriotskih igara i Neposredne opasnosti, samo što ga tamo glumi Harrison Ford) ugodno me iznenadio kvalitetom svoje izvedbe i mogu reći da je ostavio krajnje pozitivan dojam, a i lijepo ga je opet vidjeti u dosta mlađem (i mršavijem) izdanju. Scott Glenn (kapetan Bart Mancuso) djeluje totalno vojnički i vrlo strogo, što znači da je odlično odradio svoj dio posla, i Baldwinu nije bilo nimalo lako razmjenjivati argumente s njim. Ostatak postave također je na visokoj razini, a kao posebno dobrog izdvojit ću još Jamesa Earla Jonesa (admiral Greer), iako to možda i nije potpuno objektivno s obzirom da bih osobno bio zadovoljan i da čita popuste i cijene namirnica s onih dosadnih letaka, samo da mogu uživati u tom glasu.

Kao što sam već spomenuo, ovaj napeti triler obogaćen je i dozom humora, što nije ništa neobično ima li se u vidu da ga je režirao John McTiernan (Predator, Umri muški, Posljednji akcijski junak, Afera Thomasa Crownea). Posebno su simpatični snovi Vasilija Borodina o životu koji ga očekuje u SAD-u – prebivalište u saveznoj državi Montana, ljetna rezidencija u Arizoni, pickup ili možda RV, uzgajanje zečeva i žena koja će mu ih kuhati, ili bolje dvije žene, jer jedna neće biti dovoljna za obavljanje svega što je Borodin naumio – strogi časnik u svojim razmišljanjima djeluje gotovo djetinjasto, a u cijeloj situaciji mu „pomaže“ i mnogo iskusniji kapetan Ramius, koji ga umiruje poput petogodišnjeg djeteta. Slične scene se u ovom filmu ne nalaze nimalo slučajno. McTiernan je svjestan da je film, koliko god se ozbiljnom temom bavio, ipak namijenjen tome da zabavi publiku i često vrlo vješto razbija napetost ubacivanjem pomalo komičnih scena i dijaloga. Na taj način razvoj događaja na ekranu i sami likovi djeluju još uvjerljivije, a ujedno je postignut i dinamičan ritam koji će zadržati interes gledatelja do samoga kraja.

Sama završnica filma odrađena je u klasičnom holivudskom stilu – vrlo napeti završetak u kojem će se glavni likovi naći u nizu gotovo bezizlaznih situacija, uz mrvicu humora i, moram priznati, prstohvat patetike, no ipak bez nekog velikog pretjerivanja. Lov na Crveni Oktobar definitivno neće razočarati ni zahtjevnije gledatelje, pogotovo ako imaju na umu godinu proizvodnje. Posebno preporučujem DVD izdanje u kojem će najviše uživati oni s 5.1 surround sustavom i malo glasnijim zvukom – nisam jedini koji tvrdi da u pojedinim trenucima gledatelj ima dojam kao da ima pravu podmornicu u sobi. Uredu, ne vjerujem da baš netko zaista želi imati podmornicu u sobi, ali mislim da je jasno što želim reći.

Lov na Crveni Oktobar pruža iznimno vrijedan filmski doživljaj, i unatoč spomenutim sitnim  vizualnim nedostacima, i danas je vrhunski triler čija kvaliteta nije izblijedila tijekom ovih dvadesetak godina koliko je prošlo otkad je snimljen. Intrigantna i napeta priča začinjena dozom humora u pravoj mjeri i glumački odrađena na vrhunski način, prikovat će oči gledatelja za ekran i pružiti dva sata vrhunske zabave. Osim toga, ovaj film je u današnje vrijeme idealna prilika za ljubitelje političke tematike da se malo odmore od Iraka, Afganistana, Kine i ostatka društva koje trenutno dominira sličnim filmovima, i da se podsjete kako je nekad moćni SSSR predstavljao glavnog negativca iz perspektive SAD-a. Hladni rat i razne situacije, trzavice i napetosti vezane uz njega lagano skupljaju prašinu u ropotarnici povijesti, no na sreću Lov na Crveni Oktobar je i dalje dostupan svim zainteresiranima i u trenu može odvesti gledatelja u ne tako daleku prošlost i baciti ga usred uzbudljivog podvodnog lova čiji ishod može imati katastrofalne posljedice.

Preostaje mi jedino citirati Aerosmithjust push play…

3 komentara za “Lov na Crveni Oktobar (1990.)

  • Deckard says:

    Ako smijem biti iskren – malo mi je recenzija… slaba. Za početak, u samom uvodu postoji ogromni spoiler oko Ramiusa i putovanja, cijeli film temelji se na dilemi što on ustvari misli napraviti s podmornicom, želi li prebjeći ili napasti i ovako to otkriti… umanjuje doživljaj.

    Efekti su sasvim pristojni za jedan takav film pošto ništa bolji nisu ni u Grimiznoj Plimi (ali to je već stvar osobnog doživljava, pa neću o tome :-)) Scot Glenn baš i nije tako strog lik, ipak je on lik koji otvoreno prizna da mu je Morseov kod slab i da možda šalje mjere nove Playboyeve zečice, a ni cijela posada USS Dallasa je malo off (lik veziste sluša Paganinija pod morem i zabavlja cijelu Sredozemnu Flotu time) – možda je trebalo malo naglasiti taj kontrast između dvije posade (Rusi su krući u ponašanju) jer to postaje mala avantura kad se susretnu.

    Kraj jest malo holivudiziran (pet ljudi ne može upravljati podmornicom Typfoon klase) no vraški je napet, što ga stavlja u vrh podmorničarskih filmova. Nekako sam očekivao da će biti poveznica na Die Hard jer McTiernan je tamo pokazao kako se izgrađuje napetost u zatvorenom prostoru, ali, eto, to sam ja :-) – nije mana što toga nema. Uglavnom, dobra preporuka i odmah isprike ako sam bio preiskren.

  • maxima says:

    Dobro sad, Deckard … u apsolutnima baš i ne vodimo 100% računa o spojlerima, nisu to sve filmovi od jučer 😀 (iako nije loše napisati ili boldati mali naslov “SPOILER” jer dosta ljudi to ipak nije gledalo.

    Malo jeste … deskriptivna preporuka ali je … OK, što …

    Ma, ne čitamo mi na isti način 😉

    A preporuka svima koji nisu klaustrofobični. Meni od podmorničkih filmova bude zlo u glavi, čak i od “Few Good Men” (a tu su samo ronioci :D?)

  • Jelena Djurdjic says:

    ‘vrh podmorničarskih filmova’ 😀

    gledala sam ovaj film 2-3 puta (bio je često na tv-u), ali ga stvarno nikad ne bih nikom apsolutno preporučila

Leave a Reply

Your email address will not be published.