La comunidad (2000.)

Piše: Đorđe Pavlović

Najprije je izumro film noir, zatim su utihnuli mjuzikli, a onda su vesterni postali rijetkost. I dok je lako zamisliti da je malo entuzijasta koji pjevaju na kiši i još manje onih koje zanima što je bilo jednom na Divljem zapadu, neshatljivo je da je još jedan klasični filmski žanr, komedija, u tolikoj krizi. Jesmo li od silnog podsmijeha zaboravili na osmijeh? Ili možda ozbiljno računamo one magične dvije točke i zagradu? Ne znam, tek Wikipedia kaže da se prosječan čovek nasmije dvadeset puta u toku dana. Mislim da vam film La comunidad španjolskog autora Álexa de la Iglesie može pomoći kada oko 22h osjetite onu poznatu grižnju savesti što čovječanstvu kvarite prosjek.

Aktualni trenutak u španjolskoj kinematografiji u potpunosti odražava socio-ekonomski ambijent zemlje, a možemo reći i cijele Europe. U tom smislu španjolski su filmovi manje samozaljubljeni od francuskih, manje tradicionalni od britanskih, i sve u svemu manje cijenjeni nego što zaslužuju. No, tamo gdje kritičari neopravdano propuste udariti pečat kvalitete, stvar često zna spasiti publika. Čini se da se u suvremenom svijetu pod utjecajem nepodonošljive lakoće dostupnosti informacija ukus prosječnog gledatelja počinje mijenjati i sve je uočljivija ogromna populacija koja bira jedan eklektični pristup, takozvanog komunikativnog artizma.

7

Upravo to je glavna odlika de la Iglesijinih filmova (kao i Almodovarovih, uostalom). U svojim najboljim radovima poput Dana zvijeri, Perfektnog zločina ili Grešne zajednice on zadržava osobni stil, ali nikada ne žrtvuje uživanje publike zarad lažnih težnji ka autorstvu. Njegov pristup filmskoj umjetnosti najbolje je objasniti izvodom iz intervjua koji je dao na početku karijere: „Iz borbe između boja i osjećanja rađaju se kako dobri tako i loši filmovi, ali bar ne moraš gledati dosadne.“ Sve ove godine ostao je dosljedan (praveći i dobre i loše filmove poput najnovijeg ostvarenja Las brujas de Zugarramurdi). Izuzimamo, možda paradoksalno, jedan izlet u holivudsku rutinu. Ali nećemo o Hollywoodu. Ne ovaj put.

Zaplet otprilike ide ovako: Julia je sredovječni agent za nekretnine čiji se život mijenja kada slučajno nađe veliku količinu novca u stanu čovjeka koji je preminuo u zgradi u kojoj ona pokušava izdati stan. Iako se čini da na starca godinama nitko nije obraćao pažnju, ubrzo se ispostavlja nešto potpuno suprotno i suluda trka može početi. Gramzivost, pohlepa, ambicija da se novcem kupi sreća, ključne su osobine grešne zajednice. Sve to možemo obuhvatiti jednim motivom – bijeda srednje klase. Nije to siromaštvo kakvo srećemo u kinematografijama zemalja trećeg sveta ili druge Europe, jer Španjolska nije ni Iran a bogami ni Rumunjska, već se može reći da je bijeda srednje klase iako nastupa kao materijalna ustvari dominantno moralna, a nerijetko i fizička. Na našim prostorima postoji izreka „lijep kao glumac“. Kladim se da se to ne bi moglo prevesti na španjolski jezik.

8

U glavnoj ulozi čuvena je glumica Karmen Maura, prava diva španjolskog filma i četverostruka dobitnica nagrade „Goja“, odnosno španskog Oskara kako bi se to reklo na esperantu. Ovdje se nalazi na vrhuncu svoje glumačke forme i Alex de la Iglesia tvrdio je da je suradnja s njom najlakša u njegovoj karijeri pa dok gledate film iz njenog performansa zrači onaj dobri utisak nerežiranosti. Tu je, naravno, i cijela plejada raznovrsnih frikova, a neke od njih ćete prepoznati ako ste pogledali makar jedan španjolski film ili tv seriju jer se čini da oni poput nekog putujućeg kazališta samo uskaču iz jednog nastupa u drugi te u isto vrijeme čine i likove i scenografiju.

Humor koji nam donose može se opisati s četiri riječi: crn, dinamičan, univerzalan i nametljiv. Crni humor je u tri riječi: suvremen, intelektualan i katarzičan. A suvremeni humor je u dvije reči: ipak živ. Blago nama. Posljednjim svjedocima.

3 komentara za “La comunidad (2000.)

  • Dragonrage says:

    Što se tiče ranijeg Álexa de la Iglesia, valja još svakako preporučiti El día de la bestia aka The Day of the Beast i Crimen ferpecto aka Ferpect Crime.
    Od ovih novijih koliko sam čuo (na žalost još nisam stigao pogledati ih) Balada triste de trompeta aka The Last Circus i prošlogodišnji Las brujas de Zugarramurdi aka Witching and Bitching su navodno izvrsni!

  • Van says:

    Alex de la Iglesia počinje sa crnom Sc-Fi komedijom “Accion Mutante”, pa tek onda ide dalje…traži se njegova isto tako crna Sci-Fi komedija & serija , koju je radio za špansku TV, sa engleskim ili bilo kojim EX-YU prevodom (nemojte mi samo sa šiptarskim): “Plutón B.R.B. Nero”.
    Ko nađe – platim pivo.

  • zirafa says:

    Crimen ferpecto aka Ferpect Crime. ili još slikovitije prevedeno Ševac i njegov pjevac 😀

    totalno lud film 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.