Klasik TV: Sveti Georgije ubiva aždahu (2009.)

Piše: Jelena Djurdjic

Sveti Georgije ubiva aždahu (2009., 120 min.)

Redatelj: Srđan Dragojević

Glume: Lazar Ristovski, Nataša Janjić, Milutin Milošević

Na Klasik TV-u: prekosutra (22.10.) u 20.05h

 

Sjećam se ushićenja s kojim je najavljivan ovaj film. Dragojević (Lepa sela lepo gore, Parada) dugo ga je želio snimiti, Kovačević (Radovan treći, Balkanski špijun, Podzemlje), autor originalne drame, prihvatio se scenarija, najavljen je ogroman budžet za naše prilike – moderna ratna melodrama, a vezana za povijest oko koje se ne sporimo (Prvi svjetski rat). Bili su naloženi svi, država je dala lovu, trebalo je to biti čudo filmsko koje ćemo svi voljeti i koje objektivno nedostaje više nego upadljivo u našoj filmskoj povijesti (isprika fanovima Marša na Drinu). Dragojević je nakon nekih komercijalnih gluposti (navodno ih snimao samo da bi skupio lovu za ovaj film) trebao zablistati, tekst drame svi su znali, glumci nesporni, čak rađeni i kastinzi i Nataša dobiva glavnu ulogu, Milutin je to novo ime… Avaj, s obzirom da ovo nije Amerika i nema ostvarenja američkog sna, priča o filmu nad filmovima pretvorila se u detaljne analize tko je kriv, što to nije valjalo i koliko smo to para svi zajedno dali. I to prilično opravdano.

Redatelj odličnog ratnog filma i scenarist koji secira naš mentalitet, ljubavni trokut, nacionalno stradanje u pozadini, a pred nama glupost nad glupostima. U prvoj liniji djeluje nestvarno koliko je film umjetnički loš – koliko je loše snimljen, nekonzistentno, konfuzno. A priča je jasna – žrtovanje invalida iz balkanskih ratova njihovom mobilizacijom u Cerskoj bitci. Naime, da kažem regularnim, ili vojno sposobnim, vojnicima koji vode Cersku bitku, javljeno je da njihove komšije, invalidi iz balkanskih ratova, koriste njihovo odsustvo da se udvaraju njihovim ženama. Vojnici zato pišu peticiju Vrhovnoj komandi kojom zaprijete da će masovno dezertirati ako se ti invalidi ne mobiliziraju i dovedu na front. Za ovaj događaj, za koji nam na početku filma kažu da je istinit, ne postoji nikakav dokaz, bar kako nam ovi drugi, povjesničari, kažu. Mislim, ako vas to zanima. Kovačević je rekao da mu je deda pričao da je tako bilo. Oko ove stvari bilo je dosta diskusija. Kao i o prikazivanju srpskih vojnika, njihovog morala, pa i o samom atentatu, koji je također dat na blic u filmu, na navodno sasvim pogrešan način i u očajnom kontekstu. No to su zamjerke da kažem vrijednosne, i ono što bi nas trebalo podtaknuti na diskusiju nakon filma. Samo, do toga je nezgodno doći jer samo ostvarenje veze nema s filmskom inteligencijom i tako fino iritira lošom režijom, pa onda uzročno-posljedično i glumom, i besmislenim scenama da žar za nekom ozbiljnom diskusijom brzo splasne.

U tom nadsukobu mi pratimo poseban ljubavni trokut – osakaćeni Gavrilo Vuković („Beogradski fantom“ Milutin Milošević) po povratku s ratišta odbacuje zaručnicu Katarinu (Nataša Janjić), slikaricu iz Beograda koja je zbog ljubavi prema njemu „žrtvovala studije u Parizu“. Katarina nalazi utjehu u zagrljaju znatno starijeg Đorđa (Lazar Ristovski), Gavrilovog nadređenog koji je prilikom eksplozije lakše povrijeđen. Katarinina uglađenost podvučena je u par scena s lokalnim stanovništvom, koje, ako biste pročitali scenarij, zvuče odlično, ali dok ih gledate lijepo vam neugodno, toliko su loše. Mladi Milošević ne snalazi se od početka do kraja, jer vjerojatno ni on ne zna što točno da radi, osim da izgleda mlado i lijepo. Ristovski u svom nadmenom fazonu, sam sebi dovoljan, mada se vidi kako se trudi da ne pretjera. Nataša jest osvježenje, ali ženski likovi do daljnjeg u našim filmovima nisu bitni ni profilirani. Bitno da sise sijevnu. I tako ukrug. Kemije nula.

Najmanje 4.5 milijuna eura potrošeno je na ovaj film, što je za naše prilike pravo bogatstvo. Za što, teško je reći. Velikih masovnih scena borbe, juriša i sl. nema. Atentat snimljen onako kako ga snimate kad nemate keša. Bez osjećaja čak i u mini-scenama gdje smo fokusirani na obične vojnike/invalide i njihovu brzu (potencijalno herojsku) smrt. Ovakvom analizom i analogijom se služim jer su to bile namjere, uklopiti se u šablone, a čak se ni u tome nije uspjelo. Od avangarde viđene u Ranama nema ni blijede sjenke. Od umjetničke hrabrosti da se napravi zaokret, ili točnije pusti ruka i radi iskreno nema ništa i zato valjda (skoro) ništa i ne valja. Osim scene Branislava Lečića i mini-skečeva kao oda srpskom mentalitetu.

Interesantan je paradoks da, recimo, većina misli kako film predugo traje i ima svega i svačega za izbaciti, a opet mu toliko toga nedostaje. Možda odgovor za neobičnu montažu treba tražiti i u Srđanovom objašnjenju da je između njega, Kovačevića i Ristovskog (ko-producent) često dolazilo do razmimoilaženja a potom kompromisa, i u tom njihovom lutanju smo i mi završili. Scene su isjeckane, radnja ne teče, nema prioriteta ni konstrukcije. Nema ideje, ili je bar ja ne nalazim. Jedino za šta je jasno da se potrošilo dosta novca je kamera i fotografija, koje su vrlo moćne i vizualno pomažu filmu.

Georgije nije fijasko neviđen na ovim prostorima, samo u odnosu na uloženo i potencijal rezultat ubija u pojam. Tko Srđana ne voli, lako će reći ‘I told you so’ i pred njega nemate s čim izaći.

 

Film pogledajte u ponedjeljak, 22.10., u 20.05h na Klasik TV-u.

10 komentara za “Klasik TV: Sveti Georgije ubiva aždahu (2009.)

  • frf says:

    Kad se uzme u obzir da hrvat kritikuje Srpski film moze se reci da je ova kritika prilicno blaga.Jedina je istina da je ovaj film spektakl naspram 90% hrvatske kinematografije….a kompleksi su cudo…

  • Jelena Djurdjic says:

    najpre Hrvatica, recenzija je potpisana. Drugo, sad ćeš se šokirati ali nisu kompleksi nego čista izdaja državnih interesa – Srpkinja napisala tekst. Slažem se da sam prilično blaga bila

  • frf says:

    Ma,okej :)…ne bi ti ni objavili da si drugacije napisala..Hajde molim te ako si vec profesionalac reci mi zasto je ovako los film stavljen pod -Kategorije:Apsolutna Preporuka i ako mozes onako strucno da mi nabrojis 3 hrvatska filma koji su bolji od ovoga. hvala.

  • Gjuro says:

    Frf, trollaj negdje drugdje. Ispao si glup već prvim komentarom, sa svakim novim toneš sve dublje. Jelena već godinama piše za FAK i objavljuju joj se sve recenzije, i afirmativne i kritične. Iza toga ne stoji nikakva nacionalistička agenda, masoni ili reptili. Ovaj film je popljuvala jer joj se nije svidio, nema to nikakve veze s hrvatskim filmovima. Svoje drukčije mišljenje radije brani argumentima vezanima uz film. U jednom si u ipak u pravu: nije najzgodnije da recenzije filmova s Klasik TV-a idu pod klasike i apsolutne preporuke. Trebalo bi smisliti novu rubriku.

  • Sven Mikulec says:

    Ja sam odgovoran za smještaj teksta među “apsolutne preporuke” – tu je tek privremeno, dok ne završi mini-ciklus u suradnji s Klasik TV-om. Nigdje drugdje trenutačno ga nisam mogao staviti, a ako tekstovima usred ciklusa mijenjam kategoriju, dolazi do određenih posljedica zbog kojih ćemo radije pričekati kraj listopada i recenziju filma “Tri karte za Holivud” iste izdajničke autorice.

  • Jelena Djurdjic says:

    samo ću reći da Sven stoji svaki put sa bičem u ruci i da me tera da se hm čudno oblačim.

    inače ne pamtim kad sam gledala neki hrvatski film, ako sam ijedan i gledala. msm da nijedan nije bio u Beogradu, što je vrlo interesantno sad kad razmislim. al’ gledala sam POnos Ratkajevih hahaha majke mi

  • Jelena Djurdjic says:

    msm kad mu donosim recenzije. Svenu 😀

  • frf says:

    Ne radi se o suvom nacionalizmu nego o kritici koja je po obicaju zesca nego inace.Ja sam samo amater koji odgleda pokoji film pa odatle i moje razmisljanje da je ovaj film bolji od 90% snimljenih filmova u poslednjih 20 godina u celoj regiji..Jelena,sto se tice manjka hrvatskih filmova u Beogradu,verovatno nemaju sta da pokazu..ne treba biti profesionalni kriticar da bi se doslo do tog zakljucka.Gjuro u pravu si,vreme je da se “trolla”,mislio sam da je ovo neki ozbiljan filmski portal,a ono zajebancija…nisam dobio ni jedan odgovor,samo uvrede. Poz,frf

  • FAK (S.M.) says:

    Zapravo, dobio si odgovor na jedino pitanje koje si postavio. Zašto je u ovoj rubrici – privremeno rješenje jer nije bilo druge. U “Lovrićeve evergreene” ne može, nije klasik. Među “Novima” mu nije mjesto iz, jel, očitih razloga. Serija nije, a ni intervju. Nespretno smješteno, svakako, ali premjestit ćemo ga kad ciklus bude gotov. :)

    Koliko vidim, isprovocirao si uvrede Gjure svojim vlastitima. “Naravno da je ocjena loša kad kritiku piše Hrvatica” i “inače ne biste ni objavili” su, po meni, ružne stvari za reći.

    Za portal pišu ljudi iz gotovo cijelog prostora bivše države. Isto tako, ako malo prosurfaš, vidjet ćeš da je bilo srpskih filmova koje smo nahvalili. Sve po zaslugama. :)

    Žao nam je ako ti ispadamo neprofesionalni. I mi smo samo amateri koji usput piskaraju o filmu, a usput se trudimo i uvažavati tuđa mišljenja. Nije uvijek lako. 😉

  • Jelena Djurdjic says:

    ‘Kad se uzme u obzir da hrvat kritikuje Srpski film moze se reci da je ova kritika prilicno blaga’, dan kasnije: ‘kritici koja je po obicaju zesca nego inace’.

    Drugo napisao si ‘hrvat’ malim slovom a ‘Srpskim’ velikim, što je pošto znam domaće paćenike ne samo posledica nepismenosti, tako da ako ćemo o uvredama msm da nisi najpozvaniji. Manjak, tj nepostojanje hrvatskih filmova na redovnom repertoaru pravdati samo (potencijalnim) lošim kvalitetom, o kom govorimo i ti i ja napamet je besmisleno baci li se samo letimičan pogled na repertoare beogradskih bioskpa, gde idu takve pizdarije da sam sigurna da komšije imaju šta daleko bolje da puste – a na osnovu nekih kritika i na našem sajtu, ili izveštaja sa ovogodišnje Pule u Politici. Da ne kažem da je jedno društvo ozbiljno klaustofobično ako nema bioskope u kom može da pogleda relevantne filmove svih suseda – šta samo Rumuni i Mađari nude u novije vreme trebalo bi da nas se tiče i dalje od festivala

Leave a Reply

Your email address will not be published.