Klasik TV: Pas koji je voleo vozove (1977.)

Piše: Koraljka Suton

Pas koji je voleo vozove (1977., 91 min.)

Redatelj: Goran Paskaljević

Glume: Svetlana Bojković, Irfan Mensur, Velimir ‘Bata’ Živojinović, Pavle Vuisić, Danilo ‘Bata’ Stojković

Na Klasik TV-u: večeras (4.10.) u 20.05h

 

Film Gorana Paskaljevića Pas koji je voleo vozove, koji se 1978. godine našao u konkurenciji za Zlatnoga medvjeda na Berlinaleu, prati priču o troje karakterno potpuno različitih i naizgled nespojivih likova iz bivše Juge čiji se putovi neočekivano ukrste, pružajući im pritom iluziju kako su ti novonastali odnosi nešto od čega će svatko od njih dugoročno profitirati.

Mika (Svetlana Bojković) je odbjegla zatvorenica u potrazi za skloništem i novcima koji će joj omogućiti da ostvari svoj dugogodišnji san započinjanja novog života u Parizu. Bježeći od policije susreće Kauboja (Velimir ‘Bata’ Živojinović), neimenovanog kaskadera i rodeo zvijezdu, ekstroverta i zajebanta, koji je «uzima pod svoje», a ubrzo im se pridružuje i nezaposleni Mladić (Irfan Mensur) u potrazi za svojim odbjeglim psom (koji je volio uskakati u vlakove, jel’). Ovaj pomalo začudan trojac neko vrijeme čak uspijeva opstati kao kolektiv, uzimajući jedno od drugoga ono što svakome od njih treba – Mika od Kauboja dobiva zaštitu, usamljeni Mladić od oboje društvo i nešto što bi se moglo protumačiti kao naznake prijateljstva, dok Kauboj od Mladića dobiva ispomoć, a od Mike…možete i sami pretpostaviti što.

Mika kao centralni lik oko kojeg se glavnina radnje konstituira cijeli film provodi – bježeći. Ljudi ili stvari od kojih bježi mijenjaju se, no njena želja i potreba za bijegom kao načinom naganjanja boljeg života ni u jednom trenutku ne jenjavaju te je neprestano tjeraju naprijed, ne pružajući joj mogućnost osvrtanja za sobom. Ona, metaforički govoreći, skače iz vlaka u vlak u nadi da će je «baš ove» tračnice odvesti u njenom željenom smjeru. No ljudi kakve je navikla sretati i situacije kakvima je bila izložena napravili su od nje ogorčenu i otresitu žensku koja onda svoj gnjev, svoje frustracije i nepovjerenje projicira gdje god stigne. Najpogodnija meta za to ukaže joj se u obliku Mladića, makar je upravo on osoba koja ne samo da joj ništa nije skrivila, već je netko kome može bespogovorno vjerovati. Njegova je pak potraga za svojom «džukelom» istovremeno istinski dirljiva i dječje naivna, zbog čega stvarno navijaš za to da momak nađe svog cuku, ali i kvalitetno ljudsko društvo koje bi ga bilo vrijedno – to je sve što on želi i u što tako neiskvareno vjeruje, a ti kao gledatelj smatraš da on to i zaslužuje…Usprkos ne pretjerano hvalevrijednoj glumačkoj izvedbi Irfana Mensura.

Pas koji je voleo vozove posjeduje neku posebnu atmosferu koja gledatelja bez problema uvuče u zasebni mali svemir koji je Paskaljević kreirao. Na momente šarmantan i topao, a pokatkad hladan i brutalan, Pas je zapravo suštinski prožet bijedom kojoj su naši junaci izloženi i neimaštinom u kojoj su primorani živjeti.

Kao nekakva protuteža tom sveopćem jadu od kojeg ionako bijega nema poslužila je nekolicina prilično zaigranih i lijepo snimljenih scena. Izdvojila bih Kaubojev rodeo show koji je Mika zadužena voditi, a to čini govoreći istim onim nepatvorenim žarom kao i «glumica» iz kultne Kalvarije (ako ne znate na što mislim, klik na link ovdje).

Na žalost, gluma kao takva varira između lošnjikave i osrednje – nije doduše u rangu Kalvarije (no ipak, rijetko se tko može pohvaliti toliko snažnom demonstracijom apsolutno nepostojeće glumačke vještine), ali ne bih je izdvojila na popisu «Top 5 razloga zašto pogledati Psa». Bojkovićka i Živojinović prolaze, ali daleko je to od nečeg što bih nazvala pamtljivim, Mensur je drven (plače mi se kada pomislim kakve je divote mogao od takvog lika napraviti, da je samo znao kako), a sporedni glumci (kojih srećom nema toliko puno) kriminalno su loši te naprosto kvare cjelokupni dojam.

Ovo filmsko ostvarenje funkcionira kao sasvim zadovoljavajuća cjelina, ali kada bi samo svi elementi koji je sačinjavaju bili za nijansu pojačani, ta bi cjelina odisala malo većim životom i dobila bi na dojmljivosti i težini. Da su glumci kreirali još živopisnije i punije likove (što bi se automatski odrazilo i na dinamiku odnosa) tj. da su neki od njih uopće znali glumiti te da je sama priča, koja nipošto nije bezidejna i šuplja, malko obogaćena i produbljena, film bi mi bio za klasu bolji, priča za cijelu jednu dimenziju emocionalnija, a kraj, ionako upečatljiv sam po sebi, još snažniji.

Psa koji je voleo vozove možete pogledati večeras (4.10.) u 20.05h na Klasik TV-u.

Leave a Reply

Your email address will not be published.