JFK

[O. Stone, 189 min, 1991.]

9

REŽIJA

Oliver Stone

SCENARIJ

Oliver Stone, Zachary Sklar

GLUME

Kevin Costner, Sissy Spacek, Joe Pesci, Donald Sutherland, Gary Oldman, Walter Matthau, Jack Lemmon

SAŽETAK

Vješto snimljeno svjedočenje emocionalnom stanju traumatizirane nacije.

8,8

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

8,5

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Sven Mikulec

Oliver Stone, politički uvijek aktivan i angažiran, desetljećima je odabirom tema i načinom obrade istih stvorio aktivistički, subverzivni imidž filmaša koji bez dlake na jeziku progovara o stvarima od kojih mnogi Amerikanci dobivaju grčeve u želucu. Američkog redatelja, koji je ime stekao i kao scenarist De Palmina Scarfacea, Ciminova Year of the Dragon ili Miliusova Conana Barbarina, prije svega ću ipak pamtiti po autorskim projektima poput Salvadora, Platoona ili Natural Born Killers. Nijedan njegov film, međutim, nije mi toliko pasao niti je ostavio tako snažan dojam kao njegova posveta JFK-u, 35. američkom predsjedniku, koji je svoj mandat završio na stražnjem sjedalu otvorena Lincolna 22. studenog 1963. godine, na nesretnom zavoju u centru Dallasa.

Tri su godine prošle od atentata. Lyndon B. Johnson sjedi u Ovalnom uredu, SAD muku muči sa žilavim Sjevernim Vijetnamom, vojna industrija cvjeta dok svakim danom desetak američkih helikoptera biva srušeno u predalekim šumama. Tri su godine prošle od atentata, ali okružnom tužitelju Jimu Garrisonu vrag ne da mira pa ne može prestati proučavati izvještaje Warrenove komisije, pregledavati sve dokaze koji nisu označeni zloglasnom naljepnicom top secret ili ispitivati nekadašnje svjedoke koji nisu toliko prestravljeni da ne mogu složiti suvislu rečenicu. Sa svakim novim zataškanim svjedočenjem, ignoriranom činjenicom ili traljavo (ili namjerno) nepostavljenim pitanjem, Garrison sve više sumnja u službenu krivicu Leeja Harveyja Oswalda pa sa svojim vjernim timom istražitelja kreće u istragu koja bi im svima mogla uništiti karijere, obitelji i živote.

CM13

Puno je drvlja i kamenja Stone morao pregrmjeti nakon što je JFK izašao u kina. Kako je to često bio slučaj s ovim specifičnim filmašem u njegovim kreativno najuspješnijim godinama, film nije bio samo poslastica za gledatelje ili običan konj u box-office utrci – JFK je poslužio i kao vrlo bolna pljuska u lice mnogim, mnogim ljudima. Anegdota koja sasvim fino demonstrira zgroženost dijela američke publike Stoneovim uratkom ona je koju je veliki Roger Ebert ispričao jednom prilikom. Kad je Ebert susreo Waltera Cronkitea, legendarnog novinara i voditelja CBS-ovih vijesti, tipa kojem su tepali da je „najpouzdaniji i najiskreniji čovjek u Americi“, ovaj se odmah obrušio na Eberta, a ujedno i na sve njegove kolege koji su Stoneovu isprtku od filma dali pozitivnu ocjenu. Cronkite je bio uzrujan količinom laži, obmana i nepotkrijepljenih spekulacija koje je Stone ulio u film, prodajući ih napaćenom i još uvijek istraumatiziranom narodu kao istinu, ili barem jednu viziju istine. Ako promatramo JFK u ovom ključu, dvije su činjenice od velike važnosti. Prvo, Stone nije snimio dokumentarac koji otkriva tko ustvari stoji iza ubojstva simpatičnog ‘Ich bin ein Berliner’ predsjednika: film je zbilja pun informacija koje je nemoguće provjeriti i u čiju se vjerodostojnost nemoguće zakleti. Drugo, puno važnije od prvog, Stone nikad nije ni rekao da je svojim filmom konačno izrekao finalnu, neosporivu istinu o događaju koji je potresao svijet. Njegovim vlastitim riječima, sve što je htio napraviti jest ponuditi svijetu kontramit koji bi mogao poslužiti kao alternativa mitu koji je narodu servirala Warrenova komisija, zadužena za istragu o atentatu i njegovim potencijalnim sudionicima, čiji je konačni izvještaj do današnjeg dana ostao kontroverzan i skandalozan u očima milijuna.

Nijedna od ove dvije činjenice nema nikakve veze s tim zašto mi je JFK toliko drag i zašto smatram da je njegovim snimanjem Stone napravio fenomenalnu stvar. Vrijednost JFK nije u njegovoj autentičnosti, ni u fenomenalnim glumačkim izvedbama, ni u revolucionarnom pristupu filmskoj umjetnosti. Film me osvojio uspjelošću svoje vizije: odlučujem vjerovati da je Oliver Stone želio dokumentirati ne toliko stvarni događaj, opsežnu istragu koja je uslijedila ili napore koje je uložio Jim Garrison u raskrinkavanje možebitne izdajničke urote, koliko emocionalno stanje jednog naroda u vrlo osjetljivom trenutku njegova postojanja. Osjećaj paranoidnog nepovjerenja prema vladi, vođama, susjedima; osjećaj ukorijenjen duboko u želucu da prava ili puna istina nije izašla na vidjelo; osjećaj snažne potrebe pojedinca i kolektiva da se pronađu odgovori koji bi utažili neizdrživu glad za istinom, i pritom barem donekle ublažili bol koja se desetljećima osjećala nakon smaknuća dvojice šampiona ljudskih prava i pojedinaca ispred svog vremena i iznad svojega društva, Luthera Kinga i JFK-a.

CM14

Iz ovog je razloga Stone priču centrirao baš oko Jima Garrisona, okružnog tužitelja čiji su se osjećaji i motivacija mogli poistovjetiti s težnjama naroda. Garrisonova perspektiva najbliža je perspektivi prosječnog gledatelja, vjerojatno najbliža perspektivi i samoga Stonea, a da bi se publika investirala u film i prijemčivo uronila u njegov vrtlog informacija, laži i obmana bilo je potrebno događaje prikazati kroz njihove oči. Iz istog je razloga Stone film odlučio nakrcati poznatim glumačkim imenima: Sissy Spacek, Donald Sutherland, Jack Lemmon, Walter Matthau, Tommy Lee Jones… Lako prepoznatljiva lica i vrlo popularne američke pojave pomogli su omogućiti gledatelju da vjeruje, da se poistovjećuje, da „guta“ servirano bez kritičkog odmaka, ali s puno emocija i strasti.

Oliver Stone snimio je nevjerojatno energičan film koji, dajući mali milijun informacija, a da vas nijedne sekunde ne udavi u njima, precizno i vješto dokumentira emocionalno i mentalno stanje traumatizirane nacije i njegova je vrijednost u tom pogledu neosporiva i ogromna. S JFK-om Stone je stvorio film povijesne, društvene i političke važnosti, pobrinuvši se da dominantni osjećaj tog mjeseca studenog nikad ne bude zaboravljen jer će biti oživljen u punoj formi svaki put kad se vratimo filmu.

2 komentara za “JFK

  • Vanja says:

    Pet plus

  • goran says:

    Sjajansjajan film….gledao sam ga nebrojeno puta i na dvd-u,tv-u ali prvo u kinu….(kako vrijeme leti)…
    Meni osobno jedan od najboljih Stoneovih filmova,žarko me zanima kakav će mu ispasti
    nadolazeći Snowden.
    Hvala na ovoj recenziji…unatoč vašem velikom trudu,srećom,još je toliko divnih “starih” filmova koje
    možete recenzirati u inat svoj ovoj,večim dijelom,ispraznoj hollywoodskoj konfekciji.

Leave a Reply

Your email address will not be published.