Jane Eyre (2011.)

Piše: Tatjana Barat

Jane Eyre (2011., 120 min.)

Redatelj: Cary Fukunaga

Glume: Michael Fassbender, Mia Wasikowska, Jamie Bell

 

Književnost je jedan od nesicrpnih izvora i nadahnuća kinematografije od njezinih najranijih dana, a često bira svjetske klasike kao svojevrsnu garanciju kvalitete filma i zainteresiranosti već postojeće čitateljske publike. Takav je slučaj i s filmom Jane Eyre iz 2011. godine redatelja Caryja Fukunage, koji je publika upoznata s remek-djelom Charlotte Bronte nestrpljivo iščekivala. Romani ove engleske viktorijanske spisateljice, kao i njezine sestre Emily, doživjeli su brojne filmske adaptacije, počevši od 1910. s ekraniziranom Jane Eyre redatelja Theodorea Marstona, dok Emilyjini Orkanski visovi počinju svoj put po kinodvoranama 1920. godine nijemom inačicom filma A.V. Bramblea.

Filmska adaptacija Caryja Fukanage istovremeno je i vjerna klasičnom stilu Charlotte Bronte i jedinstvena u svojoj originalnosti. Film paralelno prati dvije prostorno i vremenski udaljene radnje: sadašnji život Jane Eyre te njezino djetinjstvo i odrastanje kojeg se Jane prisjeća za vrijeme boravka u kući obitelji puritanskoga pastora St. Johna Riversa. Jane je siroče za koje očeva obitelj ne pokazuje nimalo samilosti, već je šalje u internat Lowood u kojem Jane odrasta u poprilično nehumanim uvjetima. Ipak, Jane uspijeva preživjeti teške godine odrastanja i postaje guvernanta, a prvo namještenje dobiva kod pomalo mračnog, ali neodoljivog i bajronskog Edwarda Rochestera, koji okupira sve njezine misli. Koliko je g. Rochester impresionirao Jane govori i sljedeća njezina rečenica iz romana koju su glumci Mia Wasikowska (Jane), poznata po ulozi u Burtonovoj Alice in Wonderland,  i Michael Fassbender (g.Rochester) savršeno dočarali sredstvima neverbalne komunikacije: „U gospodina Rochestera bijaše toliko snage da udijeli sreću te su mrvice što ih je dobacivao prolaznicima i nepoznatim pticama poput mene imale okus kraljevske gozbe.“ Platonski odnos Jane i g. Rochestera nadilazi sva Janeina očekivanja, no ostaje pitanje hoće li njihova sreća ostati vječna ili će Rochesterova mračna tajna uništiti njihove dugo sanjane snove.

Redatelj je ovaj opširan roman vrlo vješto prebacio na filmsko platno odabravši najbitnije dijelove Janeina života – one koji su ujedno na njoj ostavili najviše traga pa tako možemo prepoznati četiri razdoblja njezina života: teško odrastanje u tetkinoj kući u kojoj nije prihvaćena, školovanje u internatu, službovanje kod g. Rochestera i boravak kod obitelji pastora St. Johna Riversa. Posluživši se retrospekcijom, redatelj zaokružuje radnju filma povezavši na taj način Janeinu prošlost i sadašnjost u zaokruženu cjelinu, no više nego na samim događajima, u filmu je naglasak na razvoju Jane kao žene te razvoju njezina odnosa s Rochesterom. Kao i brojni likovi tzv. bildungsromana (romana o odrastanju), tako i Bronteina junakinja odlazi na školovanje (a redatelj je zadržao taj element kao bitan za razvoj lika), no simbolika školovanja nadilazi standardno institucionalizirano obrazovanje i obuhvaća i životno obrazovanje junakinje. Jane je suprotstavljena Lady Ingram, snobovskoj pripadnici visokog engleskog društva, koja je „bacila oko“ na Rochestera. Dok je Lady Ingram besprijekorne vanjštine, ali vrlo uskih svjetonazora, Jane je, iako vrlo skromna, s tek nekoliko običnih haljina u svome vlasništvu, žena vrijedna pažnje. Ona je zavidnih intelektualnih sposobnosti i vještina, čime uspijeva impresionirati svoga poslodavca. Ovakvom je usporedbom redatelj, baš kao i autorica književnog predloška, zagrebao pitanje rodne problematike i uloge žene u viktorijanskom društvu. Kao prava moderna žena, Jane se ne libi pokazati, iako vrlo diskretno, svoje želje i svoju strast prema Rochesteru. Taj su ambivalentan ljubavni odnos glumci Wasikowska i Fassbender maestralno prikazali kako izvrsnom glumom, tako i gotovo opipljivom kemijom koja je izvrsno prenesena na filmsko platno.

Osim izvrsnom glumom, ova se kostimirana drama može pohvaliti i odličnom scenografijom i kostimografijom. Tvorci filma pazili su na svaki pa i najmanji detalj te pronašli gotovo identične lokacije onima opisanima u knjizi za snimanje svog uratka. Hladni i goli eksterijeri i interijeri detaljno dočaravaju Janeino stanje tuge i usamljenosti (pogotovo kada je u pitanju snimanje iz ptičje perspektive), dok je procvat njezine ljubavi s Rochesterom praćen dolaskom proljeća i buđenjem prirode. O kvaliteti spomenute  kostimografije svjedoči i nominacija za prestižnu Akademijinu nagradu.

Redatelj Fukunaga, zajedno s Miom Wasikowskom i Michaelom Fassbanderom, čini dobitnu kombinaciju za dosad možda i ponajbolju ekranizaciju klasika Charlotte Bronte. Pod njegovom je palicom Wasikowska savršeno utjelovila Janeine najbolje osobine – inteligenciju, hrabrost, strast, predanost te nenametljivu vanjsku i unutarnju ljepotu, čime i danas Jane može biti uzor suvremenim ženama. Iako redatelj ostaje vjeran Bronteinu predlošku, ostavlja nam i mjesta za vlastita promišljanja o likovima i njihovim postupcima, a ujedno i svojim filmom, kao i dvjema privlačnim mladim glumcima, promovira viktorijanska ostvarenja među novim generacijama.

 

7 komentara za “Jane Eyre (2011.)

  • vanja says:

    moram ga dobro ocijeniti jer je dobar. no!

    gledala sam ga prije gotovo godinu dana, kad se tek pojavio (čak sam se bila prijavila i recenzirati ga čim je završila odjavna špica). svejedno, mislim da je mogao proći i pod nove, ali apsolutno je preporuka onima koji nemaju mnogo predstave o ovakvim ekranizacijama, svakako.

    no, neobično – vremenom mi je nekako izgubio na jačini, dojmu, ne znam na što bih pokazala prstom. a recenziju potpisujem od A-Z, svježa krv i svježa perspektiva u odnosu na moju prošlogodišnju. :)

    keep up the good work 😀

    (i ne zamjerite moj pravopis, ugl. komentiram malim slovima na netu … please?)

  • Vedrana Vlainić says:

    Moram priznati da ne ljubim Brontice baš previše. Začudo, budući obično otkidam na te mračne, disfunkcionalne tipove a la Rochester ili Heathcliff, no nešto mi jednostavno kod njih “ne sjeda”, ne mogu se u potpunosti uživjeti. No ako već biram, draža mi je Emily od sestre joj. U glavi mi je još uvijek jedna starija adaptacija, ko klinka sam ju još gledala, BBC-eva mislim iz negdje ’97. Ciaran Hinds je igrao Rochestera i baš mi se nekako urezao u pamćenje. Drukčiji je bio od knjige, doduše, koju sam tek naknadno čitala, ali tog prvog dojma se teško otarasiti, uvijek sam u svakoj sljedećoj tražila baš “tog” Rochestera.
    Već neko vrijeme planiram pogledati ovu adaptaciju. Fassbender mi je novi ljubimac, vjerujem da je odličan. Lijepa recenzija, well done! :)

  • vanja says:

    da, osim onog “ne ljubim brontice previše”, ja bih potpisala sve, Vedrana.

    film se drži knjige, ali nešto mu nedostaje. brontica jedna je stvorila Cathy i Heathcliffa, ali svaka ekranizacija njih dvoje me stoput više oborila od ovoga, iako – ponavljam – ne mogu uprijeti prstom što mi točno nedostaje. :(

    no svejedno, ljudi, tko ovo vrijeme voli, uživat će u svemu što je autorica naglasila. 😀

  • Tatjana Barat says:

    Zahvaljujem na pozitivnim komentarima za moju prvu recenziju 😀

  • vanja says:

    welcome aboard 😀

  • Anita says:

    Meni je jednostavno previše ekranizacija ove knjige, ma kako bila dobra. Prije 10-ak godina sa Charlotte Gainsbourg, pa samo godinu kasnije ova sa Hindsom u ulozi Rochestera (doduše made for TV ali ipak), a da ne govorim da se svakih 7-8 godina snimi serija….kao što rekoh volim tu knjigu i dušu je dala za ekranizaciju ali što je previše previše je! Dok se recimo niko nije sjetio da adaptira “Shirley” Charlotte Bronte koji bi sigurno iznjedrio dobar i zanimljiv film kao što je i gorepomenuti.

  • vanja says:

    ovo možda, da. ali opet, ne – ljudi nisu gledali neke stvari prije tako da su i ovako na dobitku, valjda. :) Nadam se.

    No, npr. – meni nikad neće dosaditi ekranizacija “WH”, bez obzira čija i kako (ne)kvalitetna bila, to je jednostavno – ljubav i opraštaš greške i svašta nešto.

    A Shirley – ja, obožavatelj, pokrivam se ušima jer to nisam niti pročitala. (mislim da nisam, ne dajem ruku u vatru ali rekla bih ne).

    No, kako sam prije više od godine dana odgledala ovu ekranizaciju, moram ponoviti da mi je dojam i sve drugo “isparilo” – da sam pisala isti dan ili slično, možda bi i bilo nešto od toga. Međutim – novajlijama sigurno mora biti super, jer s neke tehničke strane, nema zamjerki. Čak i moj obožavani Fass i divna Mia … nešto jednostavo … nedostaje. Ali, ljudi, vi koji niste nikad ništa na tu temu gledali-čitali ili obrnutim smjerom, navalite.

Leave a Reply

Your email address will not be published.