In memoriam Paul Walker: Tajno društvo (2000.)

Piše: Danijel Špelić

Nisam profesionalni kritičar filmova. Hvala Bogu na malim stvarima, moglo bi se reći, jer kad pogledam kako profesionalci pišu o filmovima, bolje je svrstati se među amatere i voditi se entuzijazmom nego nekakvom financijskom računicom. Doduše, ne bih odbio nekakvog bogatog sponzora koji bi mi pomogao da proširim dobre riječi, ali mogu preživjeti i bez toga. Da bismo uopće mogli pisati o filmovima, za početak, treba voljeti filmove, a kad radite nešto povezano s onim što vam je ionako prirodno, onda tu leži najveće zadovoljstvo. Ipak, ponekad treba zapisati i poneku riječ koja će napraviti drugačiji posao od običnog dijeljenja svojih zapažanja s ostatkom svijeta, ali čak i kad idete napraviti službeniji posao, da se tako izrazim, ne treba zaboraviti i ono zbog čega se uopće zamarate ovakvim stvarima. Kao amater koji voli pogledati dobar film, jednako tako imam i malu listu glumaca zbog kojih neki naslov ima određenu prednost. Ništa veliko, ništa posebno, ništa ekstravagantno jer nisam takav tip, to je malo probrano društvo zbog kojih čak i loš film izgleda podnošljivo. Takve liste imamo svi, vjerujem, jedino ako niste filmski snob, pa gledate nešto samo zato što je takav trend. I, iskreno, nije baš lijepo započeti filmski dan s viješću da je jedan od njih poginuo, što je jedna velika debela ironija, u prometnoj nesreći.

3

Paul Walker nikad nije postao ono što bi se moglo nazvati vrhunskom filmskom zvijezdom s A liste. Plavokosi dečko s izgledom opuštenog kalifornijskog surfera uvijek je bio označavan stereotipima te dočekivan s podsmjehom kritičara. Uglavnom. No, iako je to dio filmskog posla (ne mogu svi biti precijenjena ljepotica Ryan Gosling), Walker je imao jako zanimljivu karijeru koja je uglavnom izbacivala poštene naslove kao što su The Skulls (svatko ima svoj početak) Life and Death of Bobby Z i Running Scared, i ako ste pogledali jedan od tih filmova (da se sad ne zadržavamo samo na Fast and Furious serijalu), znate na što mislim kad kažem ”poštene” naslove. Srećom (to ne zvuči nimalo dobro, s obzirom na okolnosti), uvijek imam aduta u rukavu kad se dogode ovakve nesretne stvari, pa nije bilo teško izvući i jedan teen triler kao poštenu preporuku. U međuvremenu sam shvatio da imam identično mišljenje o ovom naslovu kao i prije desetak godina: zanimljiv, ne baš prepametan i posve gledljiv triler koji dosta toga duguje dopadljivom glumačkom castu. Mlade snage vs. Stare snage. I ponešto između. Nije da se tu ima štogod jako pametnog i za reći, ali fascinacija tajnim društvima traje valjda od pamtivijeka, kao i snimanje trilera koji koriste jedno od njih za glavne negativce, i ako ću baš biti realan, nikad nisam kužio čemu tolika fascinacija njima. Kao što kaže jedan od likova; ako je tajno i elitno, onda nije dobro, ali ujedno se može dodati; ako svi znaju za njega, onda to nije tajno društvo, zar ne? Anywho, Skulls vuku korijene iz pravog ”tajnog” društva (Skulls and Bones), pa je i to malo privuklo pažnju publike, no osim toga…

5

… riječ je o običnom trileru s premisom ”običan čovjek u frkovitoj situaciji”. Luke McNamara je student, siromašan, ali radišan, odgovarajući, koji ne može dočekati da upadne u ”tajno” društvo i postane lubanja. Luke je praktičan tip i na Lubanje gleda kao na priliku da ostvari snove jer društvo pokriva sve troškove školovanja. I stvar funkcionira… pa sve dok mu ne pogine prijatelj. Luke, ispravan kako već takvi tipovi jesu, ide malo pronjuškati po svemu i dozna kako su stvari daleko od idealnog; Lubanje imaju stroga pravila, potpuni nadzor nad životima svojih članova, a nisu im strane ni kriminalne radnje da sačuvaju svoje tajne. Igra protiv njih može biti jako zajebana, ako ne i smrtonosna.

Iako poprilično površan, može se zamijetiti jedna zgodna stvar: film ima sasvim lijepe kritike na račun američkog načina života. Kapitalizam, bogatstvo i moć jako dobro rješavaju sve probleme, a cijela priča nije prošla bez riječ-dvije o moralu i ljudskom karakteru. Čini se da pošteni rad zanima jako malo ljudi, a sustav u Americi takav stav potpiruje još dok ste u osnovnoj školi. Ipak, jedan problem. Glavni pokretač radnje je smrt prijatelja i to bi bilo posve dovoljno da scenarij Lukeovog prijatelja nije prikazao kao iritantnu ljubomornu pijavicu koja je njihovo prijateljstvo pokušala iskoristiti samo da napravi svoj osobni probitak; da napiše razotkrivajući članak o Lubanjama. Sjećam se od prvog gledanja da mi je to bilo malo off, a bogme to se nije promijenilo ni na drugo gledanje. Will je takav lik da bi u roku odmah izgubio prijatelje, a kamoli da jedan ide stavljati vlastitu glavu na panj da ga osveti. Ako pregurate to, onda će vam radnja biti bolja. Iako ne sjajna. Događaju se stvari koje nemaju smisla; Luke ni za živu glavu ne može dokazati da mu je frend ubijen zato što ga neki likovi ometaju u tome, ali na kraju ispadne da su ti likovi radili za njega, pa svo to bacanje klipova pod noge nema smisla (jer bi puno prije riješili cijelu priču) osim da bude, eto, dio radnje. Možda se išlo na to da se dočara frustracija pojedinca u borbi protiv moćnog sustava, ali to je uspjelo djelomično zato što ustroj Lubanja podsjeća na neku kriminalnu organizaciju, a ne onu koja voli zgrtati moć.

14

Dopadljivost leži u nastupima Joshue Jacksona (kojeg respektiram puno više nakon gledanja Fringea) i Paula Walkera, koji je ovdje pokazao da se ne boji malo glumačkog izazova, odigravši nimalo crno-bijeli lik, razapet između odanosti vlastitoj obitelji, tajnom društvu i onog što je ispravno, a boje stare garde branili su William Petersen i Craig T Nelson, dva glumca koji su najveću popularnost postigli igrajući, ironično, prave poštenjačine od policajaca. Režiju je korektno odradio majstor bum-tras spektakala Rob Cohen (koji će Walkera odmah nakon toga angažirati za projekt znan i kao Brzi i žestoki), čime je film dobio malo na dinamici i dobrom izgledu. Konačni rezultat je prolazan triler koji se ne pamti dugo, ali koji je zabavan dok traje, i koji se može pohvaliti da, iako su očekivanja niska, uspije barem donekle zaintrigirati publiku i održati je budnom 100 minuta.

Leave a Reply

Your email address will not be published.