I Saw the Devil (2010.)

Piše: Sven Mikulec

I Saw the Devil uznemirujuć je, brutalan film koji vas ostavlja uzrujanima, potresenima i s grčem u želucu. Možda i najveći argument u njegovu korist, pak, činjenica je da postavlja iznimno zanimljiva pitanja na koja svaki gledatelj mora pronaći odgovor za sebe. Film je to, dakle, koji uzbuđuje i dira, ali i koji nastavlja obogaćivati i nakon odjavne špice, što je kvaliteta koju danas treba držati kao kap vode na dlanu.

Nakon što mu serijski ubojica (Oldboyev fenomenalni Min-sik Choi) na izrazito krvav način ubije trudnu zaručnicu, specijalni policajac Soo-hyeon (Byung-hun Lee) kreće na put osvete. Kročeći krvlju natopljenom stazom za koju on vjeruje da vodi do izravnavanja računa, Soo-hyeon se mijenja i u sadističkom procesu kažnjavanja čudovišta dozvoljava si i sam postati jednim.

1ryan

Što bismo mi učinili da nam netko oduzme naše voljene i razmrska život u tisuću komadića? Bismo li osvetom pokušali ugušiti bol, pomičući moralne i zakonske granice, dopuštajući da i naša osobnost postane žrtvom, na iskopano oko odgovarajući iskopanim okom? Ima li obitelj žrtve pravo na emocionalnu zadovoljštinu, smije li se pravda, ili barem naše starozavjetno viđenje pravde, uzimati u vlastite ruke i račun namiriti daleko od sudova, zakona, zatvorskih ćelija? „Odustani. Ništa što učiniš neće je vratiti“, čuo je Soo-hyeon od dobronamjernih bližnjih. Ali dok protagonist, s kojim suosjećate od uvodne do odjavne špice, razvaljuje čeljust ubojičinu kanibalističkom pomoćniku koji je par minuta ranije ustvrdio da je nemoguće prestati jesti nakon što prvi put okusiš ljudsku krv, možemo se i moramo zapitati o čijoj je neutaživoj gladi taj bolesnik ustvari pričao. Svojoj fizičkoj? Ubojičinoj psihološkoj? Ili možda Soo-hyeonovoj sadističkoj?

Ono zbog čega bih nježnijim dušama savjetovao da preskoče film – iako ne znam zašto bi se takva duša upustila u gledanje filma u čijem naslovu riječi ‘devil’ društvo ne pravi ‘Prada’ – svakako je nasilje kojim IStD obiluje na stotu. Važno je, međutim, reći da je ono ovdje svrsishodno i nimalo pornografsko, u bolnoj je funkciji i kreativno do boli. Redatelj Kim Jee-won (A Tale of Two Sisters, The Last Stand) pokazuje izuzetan osjećaj za tempiranje, građenje napetosti i efektnu, beskompromisnu rezoluciju. U jednakoj mjeri ne štedeći kako likove na ekranu, tako ni one prividno zaštićene ispred istoga, ta beskompromisnost film uzdiže uz rank najkvalitetnijih trilera koje sam pogledao unazad nekoliko godina.

2

Svoje, nadam se dugotrajno, maturalno putovanje u svijet južnokorejske kinematografije nastavit ću uskoro uz Chasera i Sjećanja na ubojstvo, ali osjećam se vrlo sretnim što sam već na prvoj ‘pumpi na autocesti’ naišao na djelo koje me podsjeća da je itekako moguće snimiti uzbudljiv, krvav, dinamičan triler s inteligentnom, promišljenom osnovom. Vidio sam vraga i želim još.

6 komentara za “I Saw the Devil (2010.)

  • Jerko says:

    Na Chasera ćeš svršavat, garantiram ti!

  • Mario AK says:

    Stari, obavezno pogledati Thirst, Gweomul, Joint Security Area i A Bittersweet Life…

  • Mario AK says:

    I prije svega Sympathy For Lady Vengeance… I ostale iz serijala

  • Sven Mikulec says:

    Hvala na preporukama, svakako ću pogledati.

  • zoya says:

    Ovo je jedan od najdosadnijih smor filmova koje sam u zivotu pogledala.

  • Nataša says:

    Ima već neko vrijeme kako sam čitala recenziju za ovaj film i zaboravila na njega i napokon pogledala jučer. Sjećam se koliko vremena je prošlo otkad sam zadnju put pogledala film o kojem sam razmišljala danima – 12 godina. Ovaj film je savršenstvo. Način na koji je snimljen, glumci, glazba, priča, kraj – savršeno. Sljedeći na popisu: Sympathy For Lady Vengeance. Oldboy sam riješila prije nekoliko godina. I prilično me se dojmio, ali ne u ovolikoj mjeri.

Leave a Reply

Your email address will not be published.