Hvala ti za ljubav (2010.)

Piše: Izabela Laura

Hvala ti za ljubav (Remember Me, 2010.)

Redatelj: Allan Coulter

Glume: Robert Pattinson, Emilie De Ravin, Pierce Brosnan

2010. godina  možda i nije bila ekonomski najpovoljnija, ali je zato filmska industrija izbacila na tržiste uradak  vrijedan gledanja .

Hvala ti za ljubav jedan je od onih filmova čija vas priča jednostavno  zanese da i sami postanete njen dio; neizmjerna je lakoća  kojom se vežete uz likova, njihove sudbine i drame koje proživljavaju na svom putu. Ostvarenje je to redatelja  Allana Coultera i scenarista Willa Fettersa koje dopire do gledatelja i budi u njemu onu često potisnulu stranu,onu koja govori da smo prečesto u životu njegovi promatrači, nego sudionici.

Kad sam krenula prvi put krenula gledati Hvala ti za ljubav, očekivala sam neku razvodnjenu dramicu  kojoj će težište biti prikazati Roberta Pattinsona u što ljepšim pozama kako bi se privukao što veći broj mladih usplahirenih gledateljica. No vrlo sam brzo  bila  prisiljena odbaciti sve predrasude. Film me  od samog početka preuzeo svojim emotivnim nabojem,  složenim odnosima  među likovima kojih sam postala dio. Prikaz je to jednog segmenta iz najobičnijeg ljudskog života, života dviju porodica koje je razorila smrt jednog člana obitelji. Njihovi sukobi kako vanjski, tako i unutrašnji čine vas  blago napetim tokom cijelog filma, a razvoj likova i njihova promjena čine  njegovu srž. Upravo je to ono što mi se najviše svidjelo jer film prikazuje kako se svatko od njih bori sa svojim demonima i kakav utjecaj to ima na lika i na  one u njegovoj blizini.

Tyler Hawkins problematičan je i buntovan dvadesetjednogodišnji momak zaljubljen u knjige. Roditelji su mu razvedeni, a odnos s ocem vrlo je nategnut  od smrti njegova brata Michaela. Tylerovu netrpeljivost  još više pogoršava  očevo zanemarivanje njegove  sestre Caroline koju Tyler obožava. Ally Craig samouvjerena je  i pomalo introvertna  djevojka koja je rano upoznata sa surovošću stvarnosti svjedočeći majčinom umorstvu . Njen otac je policajac koji jedne večere uhiti Tylerea i njegova prijatelja  Aidana zbog sudjelovanja u tuči.  Kad Aidan saznaje da on ima kćer nagovara Tylera da se upozna s njom .  Oboje, Tyler i Ally pretrpjeli su strašne gubitke i njihove posljedice jasno se očituju u njihovom načinu života sprečavajući ih da  ga osjete u potpunosti. No ipak, upravo kroz svoje nedostatke jedno u drugom pronalaze snagu i otvaraju novi pogled na svijet otkrivajući njegove ljepote. Tipičan, ali ne dosadan slijed događaja u potpunosti je promijenio prevrat na kraju. Prevrat koji izaziva buru emocija i bijesa, budi vas, postavlja  na noge te vas  čini da otvorite jedan sasvim novi pogled na svijet kojeg ste i sami dio.

Glumačka postava, kao i izričaj, podosta  variraju; od veterana  flma preko novonastalih superzvijezda do mladih gotovo nepoznatih glumaca.

Pierce Brosnan tako  tumači  bogatog oca previše zaokupljenog poslom da bi mogao vidjeti u što mu se djeca pretvaraju: Caroline u talentiranu slikaricu neprihvaćenu od strane društva,a Tyler u gnjevnog mladića opsesivno vezana za prošlost. Tipičan primjer posljedica življenja američkog sna. No, Brosnan je izvrsno obavio svoj dio u stvaranju ovog filma. Iako je njegov lik pomalo iritantan sa svojom prividnom indiferentnošću, gledatelj zaista osjeća dubinu i težinu tereta koje nosi otac čiji je sin počinio samoubojstvo.

Za razliku od njega, mlada Emilie de  Ravin nije oduševila. Činilo mi se kao da cijelo vrijeme postoji neka blokada koja sprečava prodor emocija iz lika u samu glumicu. Na samom početku svidio mi način na koji su do izražaja dolazili Allyini  obrambeni mehanizmi,no kako je film odmicao sve sam teže mogla dubinski doživjeti njene unutarnje sukobe, ili bolje rečeno osjetiti  sam lik s tako teškom traumom iz prošlosti.

Robert Pattinson u ulozi izgubljenog,ali predanog Tylera, bio je nešto malo  bolji negoli u Sumrak sagi, a to baš i nije bilo teško nadmašiti. No usprkos tome mislim da su gledatelji  mogli osjetiti žar s kojim je pristupao borbi s ocem i njegovu unutrašnju rastrojenost; bol zbog gubitka voljenog brata, očevu nezainteresiranost za Caroline, kao i njegovu posvećenost svojoj sestri. Radi se tu o vrlo kompleksnom liku,podvojenom na više razina, povrijeđenom i punom gorčine, ali i ljubavi koju se nije libio dati.

Kemija između Emilie i Roberta bila je  jedva dostatna da vas drži usredotočenim i pažjivim. Taj odnos  zanimljiv  je zbog promjene koje doživljaju oboje, i Tyler i Ally: ono što im je donedavno predstavljalo prepreku u odnosu s drugima, sada se pretvara u prednost. Iz toga je vidljivo kako samo malo ljubavi  čovjeka zaista može promijeniti nabolje.

Teme koje film obrađuje mogu se činiti izlizanim, no istina je da se sa takvim stvarima susrećemo u životu i češće no što se usuđujemo priznati. Koliko se nas našlo u situaciji  u djetinjstvu , kao Caroline, koju su izopćili iz društva čisto zato jer je bila drukčija, jer se nije uklapala u profil savršeno prozirnog američkog djeteta?  Što je sa svima onima , a ima ih , vjerujem ,mnogo, koji su pokleknuli pod pritiskom drugih i nisu bili u stanju iznijeti svoje ja na površinu, kao Tylerov brat Michael? Zar ne osjećamo svi potrebu za potporom naših najbližih kad se nalazimo na raskrižju, kad  smo unutar sebe toliko rastrojeni i ne znamo kuda dalje? Možemo li negirati potrebu za  drugim, za ljubavlju i razumijevanjem na ovom putu koji nerijetko nema milosti za  oslabljene?

Ima onih koji će reći da je ovo već viđeno i da se radi o filmu srednje kvalitete koji ne zaslužuje previše pozornosti. Ali  ovaj film nudi mnogo više, a njegov kraj čini ga jedinstvenim i nesumnjivo poučnim.Po nekima nedovoljno naglašen i neočekivan, zapanjujući završetak poanta je  koja budi gledatelja te  čini da više od  svega cijeni svoj život. Jer ipak je on naša najvrijednija imovina. Pitanje koje se nameće jest koliko ćemo još dugo dopuštati da nam je oduzimaju oni nama ravni, koliko ćemo trpjeti praveći se nesposobnima i nemoćnima tiraniju onih u čijoj nadležnosti leži lažna spoznaja o moći koju nitko na zemlji ne posjeduje? Ovoga puta imali smo priliku sjediti u publici i promatrati. Sljedeći put možda nećemo biti takve sreće.

U jednoj od prethodnih recenzija parafrazirala sam Johna Donnea rekavši kako niti jedan  čovjek nije otok sam za sebe te nadodala kako njegov život utječe na druge i neminovno ih mijenja. Tyler nas uči da sve što je potrebno da ta promjena krene na bolje jest da damo malo sebe – a to je uvijek najteže. A najteže lekcije su one od kojih imamo najviše koristi.

4 komentara za “Hvala ti za ljubav (2010.)

  • Matea Rebrović says:

    vidim ovo na fejsu,i začudim se jer znam da je već Koraljka pisala recenziju čim je izašao,a kad ono-sad je u apsolutnoj preporuci :)
    Izabela,odlična recenzija.
    Ovaj film zbilja spada u preporuku,posebno ako ste jedni od onih koji imaju predrasude prema Pattinsonu. Mislim da mu je ovo 1.film kojim je pokazao da se baca ozbiljno u glumu i da nije za odbacit.
    a sad,kad ima nekoliko vrhunskih projekata koji će tek izaći, zbilja se nadam da će ga svijet prestat gledat kao vampirka.

  • Ivana_91 says:

    POznavajući glumu Roberta Pattisona iz Sumarak sage, moram priznati da sam sa predrasudama pogledala ovaj film. Kako se radnja razvijala, shvatila sma da je glumački talent Pattisona zapravo jako dobar. Možda mu u prilog ide ta priča o 9/11/01, ali način na koji je prenio emocije “na van”, prema gledateljima, ostavio me bez telsta. Smatram da je Sumrak saga bila samo pokušaj formiranja samog sebe kao glumca, jer tek u ovakvim filmovima dolazi do izražaja pravi glumački talent.
    Toplo preporučam film svima koji vole srcedrapateljske filmove, prepune emocija.

  • soul day says:

    nemam pojma, kako se ovo našlo u apsolutnoj preporuci, jer meni film spada u kantu gdje su filmovi koje pokušavam zaboraviti!

  • Izabela says:

    apsolutna bi trebala biti rubrika u kojoj recenzenti iznose kvalitete filma, neke razloge zbog kojih oni taj film ‘apsolutno preporučuju’-mada i nije ta preporuka uvijek apsolutna-ali na taj se način pokušava ukazati na neke segmente filma preko kojih se možda prešlo ili ukazati na neko drugačije viđenje određ. filmskog djela;ključna riječ bi bila osobna apsolutna preporuka:)

Leave a Reply

Your email address will not be published.