Excision (2012.)

Piše: Sven Mikulec

Američka horor drama svijetu se predstavila na Sundanceu prije dvije godine, a nakon dosta mjeseci privlačenja pozornosti filmofila doplutala je jučer i do mene. Redatelj Richard Bates, Jr., ujedno i autor scenarija, uz pomoć palete ne previše eksponiranih ali vrlo dobrih glumaca ispričao nam je intrigantnu priču koja mi je želudac ostavila u sličnom stanju kao i creski čizburgeri sada već daleke 2010., kada sam naučio da je jesti brzu hranu po otocima jedna od rijetkih odluka glupljih od one da s punim novčanikom odrijemam na plaži u Rogoznici.

4

Pauline je 18-godišnjakinja, uskoro maturantica u srednjoj školi u kojoj se ističe po svojoj neuglednosti, pomaknutosti i izrazitom manjku prijatelja i simpatizera. Kad na satu biologije profesor nadobudno upita razred ima li kakvih pitanja, Pauline diže ruku i pita je li moguće pokupiti spolnu bolest ako se čovjek seksa s truplom. Takva je ona djevojka, prištavi hermit koji sanja medicinsku karijeru ali ništa u vezi nje ne poduzima, prezirući autoritete i klasično obrazovanje, secirajući krepane ptice i svako drugo jutro budeći se u orgazmičnom stanju nakon opetovanog sna u kojem nekoga reže na komade u hektolitrima krvi. Pauline ima sestru s bolesnim plućima kojoj sat brzo otkucava i ona joj je jedina svijetla točka u obitelji – naporna, sveprisutna majka s metlom u guzici svaki se dan bori s vjetrenjačama pokušavajući je preobraziti u damu, a mlitavi otac radije čita novine i trpi supruzino gaženje nego da išta pametno kaže pa ponovno riskira noć na neudobnu kauču.

Ne bih ulazio u to tko je odgovoran za Paulinine postupke – koliko je na profiliranje njezina karaktera, na primjer, utjecalo majčino šikaniranje jer se Pauline po ljepoti ne može nikako mjeriti s „majčinim srcem“, mlađom sestrom Grace, čiji se interesi (šminkanje, ljetni kampovi, plesnjaci) poklapaju s onima majke. Uvijek je, pretpostavljam, najlakše okriviti roditelje, ali bliže istini jest da je u Pauline otpočetka postojala klica koja se u neugodnim obiteljskim uvjetima samo brže i jače razvila. Pauline je neprilagođena, pravi mali sociopat koji nevinost po svaku cijenu želi izgubiti dok je na mjesečnici, koja miriše svoj natopljeni tampon i razbija glave bahatih šminkerica na školskim ormarićima. Sve je to, uz osjetnu dozu pomalo jezive atmosfere, u većem dijelu filma čak i simpatično, ali grč u želucu stalno vas podsjeća da je bolje ne opustiti se previše.

5

Excision je film koji počinje kao tipična priča o tinejdžeru koji se nikako ne uspijeva uklopiti, ali s vremenom naočigled prerasta u nešto sasvim drugo, i svakom minutom elementi pomaknute komedije ustupaju mjesto tragovima koji upućuju da će finale biti puno mračnije i opasnije nego što bismo u benignom startu očekivali. Tu predvidljivost neki će smatrati ozbiljnom manom, ali osobno je ne bih uzimao za zlo jer na neki način pokazuje da su kola krenula nizbrdo puno prije uvodne špice filma, kotrljajući se nezaustavljivo i prirodnim tijekom, ne mareći za ništa i nikoga. Excision je film kojem je osnovna funkcija da uznemiri, ali način na koji to radi, kloneći se jeftinih uzbuđenja i prvoloptaških rješenja, za svaku je pohvalu.

Jedan komentar za “Excision (2012.)

  • Low says:

    Odličan film, jedan mi od najdražih a nemam pojma zašto. Na samom kraju kao da me netko udario šakom u želudac, izrazito efektivan kraj. Nebih nazvala Pauline sociopatom, ona je produkt svojeg okruzenja koji je na kraju u njoj potaknuo razvoj psihicke bolesti, koju je onda ignorirao i pustio da se razvija. Ono što Pauline radi je za nju bijeg, svijet u kojem ima potpunu moc nad “mrtvima” koji toj moci ne mogu zaprijetiti, jedini svijet u kojem ima kontrolu u kojoj njen nedostatak samopouzdanja nije vazan, u kojoj strah od smrti (prouzrokovan bolescu njene sestre) postaje zelja. Nekrofilija je za nju obrambeni mehanizam. Ona nije zla, i ne zeli nauditi ljudima, a ono kad to ucini, jednostavno nema vise dodir sa realnoscu i cini to sa dobrom namjerom iz ocaja (samo sto je luda pa ne moze vidjeti kako ce to zavrsiti). Pauline ustvari, izrazito voli svoju sestru, ona zeli biti lijecnik ne radi trupala i mesa, nego radi sestre. Majka pak s druge strane, nije da samo odbija Pauline jer je drugacija, vec skakuce oko sestre kao da ce ova umrijeti svaki cas, te tako jos vise hrani Paulinin strah i fascinaciju, kao i osjecaj manje vrijednosti, bol i jad.

    SPOILER (recimo): Kraj je produkt njenog konacnog sloma, i kraj je onaj tren gdje u sekundi njena majka shvati sve greske, shvati svu bol, shvati svu sjebanost i shvati da voli i nju unatoc agoniji i frustraciji koju u tom tremu prezivljava. U jednoj sekundi medju njima se rarzijesi povijest hladnoce i nerazumijevanja, u jednom trenu shvati da ima jos jednu bolesnu kcer. Kraj udara jer je tragican i jer je lijep na morbidan nacin.

    Pauline je stvoreno cudoviste koje to nije, bas kao sto je i njena majka hladno stvoreno cudoviste stvoreno od strane svoje majke.

    I za kraj wow, wow, wow AnnaLynne McCord je ovo toliko dobro odglumila da jos uvijek ne mogu vjerovati da je to zaista ona. Ovaj film nit je horor, nit je crna komedija (unatoc komedicnosti), ovo je u biti jedna velika drama sa izrazito dobrim i dosta suptilnim razvojem i karakterizacijom likova koje je dosta tesko ponekad za uhvatiti i razumijeti osim ako nismo iskusili neke aspekte na svojoj kozi, upravo mi se ta kompleksnost likova i uzrocno posljedicna veza izmedju njihovog medjusobnog odnosa i njihovog ponasanja toliko svidja. Brutalan film. Top 3 za mene.

Leave a Reply

Your email address will not be published.