Eksperiment (2010.)

Piše: Sanja Kežman

Eksperiment (The Experiment, 2010., 96 min)

Redatelj: Paul Scheuring

Glume: Adrien Brody, Forest Whitaker, Cam Gigandet, Clifton Collins Jr., Ethan Cohn, Maggie Grace

 

 

„Zatvori bilo koje životinje dovoljno dugo i snažni će pojesti slabije.“ Pomalo stravičan prizor vađenja krvave utrobe iz još toplog tijela, dok uz nečujne, a suvišno glasne tikove nestaje posljednji dašak opijuma stvarnosti. Zbunjujuća vrsta božanstvenog bunila izazvana urođenim nagonom kreiranim za opstanak. Za borbu. Moć i prevlast. Nije da samo životinje na ovako primitivan način reguliraju lanac postojanja i preživljavanja. Rekla bih da su ljudi u nekim situacijama zaista dostojni zvati se životinjama. Dakako, onim sofisticiranim, s dozom ugrađene inteligencije, ali nisam sigurna da smo uz sve umne sposobnosti koje su nam poklonjene znatno više na evolucijskoj ljestvici od nekih tek priprostih stvorenja. Da je čovjek sposoban na savršenu preobrazbu iz spokojnog razuma u adrenalinom izazvanu nepromišljenost, dokazuje i brutalan psihološki triler The Experiment.

Film je remake njemačkog Das Experiment iz 2001., a oba su bazirana na istinitom „eksperimentu u zatvoru Stanford“ iz 1971., predvođenom profesorom psihologije Philipom Zimbardom. On je u svom eksperimentu upotrijebio studente – mlade muškarce koji su dobrovoljno pristali sudjelovati u nečem toliko rigoroznom da je testiranje prekinuto za samo šest dana – fizičke i psihičke mjere koje su čuvari koristili kao sredstvo kažnjavanja očito su bile neizdržive.

Čini se da odabrati dostojan profil ljudi kako bi poslužili točno predodređenoj svrsi možda i nije neka nauka, jer kada 26 različitih ljudi staviš u kavez popraćen Big Brother kamerama, zatvoriš ih na 14 dana, daš im 5 naizgled jednostavnih pravila i jednima daš moć, a druge podrediš, pomisliš kako ništa ne može poći po zlu – ionako je svaki od njih pristao odreći se danjeg svjetla i običnosti svakodnevice kako bi zaradio koju dodatnu kunu. Ali što kada se linije stvarnosti zamagle u sirovosti psihološkog eksperimenta? Neočekivano postane zbilja. I dobiješ upravo ono što si želio – vraški dobru igru ljudskim umovima.

Mračna zatvorska atmosfera odiše klaustrofobijom i nemogućnošću otpora crnilu privremene stvarnosti, zbog čega su neke scene onima koji nemaju dobar želudac zaista teško gledljive. U 96 minuta, koliko film traje, ima podosta brutalnih trenutaka, ali upravo ti trenuci privežu te za naslonjač i neprimjetno potaknu paralizu tijela. Toliko impulzivnu da osjetiš svaki dahtaj oko sebe i smrači ti se pred očima, no jednostavno  se ne možeš pomaknuti. Kao da se suživiš sa svim tim emocijama trule nepravde i očaja zatvorenika dok neumorno posežu za zrakama vlastitog dostojanstva i časti. Tjelesno i umno zlostavljanje prisutno je u svakom segmentu, a transformacija iz običnog čovjeka u prljavog krvnika koji se igra Boga tretirajući ljude kao stare ofucane krpe zaista je nevjerojatna. Toliko da se zapitaš – koliko je daleko netko spreman otići ako mu daš moć i autoritet? Suviše daleko, rekla bih. Spustiti se ispod razine najprimitivnije životinje doista je gnjusan čin za nekog tko ima sposobnost razmišljanja.

Psihološki teška tematika s točkama blijede vedrine nije nimalo nervirajuća. Zapravo, odaje neku neobičnost radnje. Dakako, ne kažem da je The Experiment film za pamćenje, ali definitivno je daleko od puke tradicionalnosti na koju smo navikli. Gluma je kvalitetno odrađena, posebice od strane dvojice oskarovaca – Adriena Brodyja i Foresta Whitakera. Brody iza sebe ima dosta projekata, ali proslavila ga je uloga glazbenika u biografskoj ratnoj drami Romana Polanskog The Pianist (2002.) za koju je osvojio Oscara i time sa svojih 29 godina postao najmlađi oskarovac svih vremena. Nakon The Pianist glumio je u raznim filmovima, možda ne toliko značajnim, ali vrijedi spomenuti njegov doprinos u King Kong (2005.), Cadillac Records (2008.) i Predators (2010.). Moram priznati da nisam pogledala previše njegovih filmova, ali smatram da mu uloga animalnog buntovnika izvrsno pristaje. Pokazao je različite transformacije – od izražavanja osjećaja nepokolebljivosti, očaja, nemoći, buntovništva do srčanosti, ljudskosti, nesebičnosti i ljubavi. Meni je osobno odlično odradio ulogu, ponudivši upravo potrebnu dozu emocija za čovjeka koji je uvijek spreman zauzeti se za drugog i usprkos svim poniženjima izboriti se za pravdu i čast malih ljudi. Whitakerov doprinos filmografiji ne bih stigla pogledati u sljedećih nekoliko mjeseci jer lik ima doista pozamašnu karijeru iza sebe. I to filmove različite tematike. Mislim da mi se nekako najviše svidio u The Last King of Scotland (2006.), film koji smo vjerojatno svi pogledali i i za koji je osvojio Oscara. Što se tiče njegove uloge u The Experiment, preobrazba iz religioznog „maminog sinčića“ u opakog i psihološki nestabilnog nasladnika željnog autoriteta i moći u tako kratkom vremenu, pomalo je nepojmljivo nevjerojatna. U pojedinim scenama toliko dobro odrađuje tu sirovu brutalnost da ga je na trenutke teško gledati. Od ostalih uloga nekako mi je Cam Gigandet zapeo za oko. Mladi glumac u usponu, zapažen u serijalu The O.C. koji se snimao do 2006., a zatim dobiva ulogu buntovnika u akcijskoj drami Never Back Down (2008.). Moram priznati da sam njegove filmove sve pogledala i skoro pa svi su mi se svidjeli, iako su mu uloge na istu foru. U skoro svakom filmu glumi nekog bad guya, buntovnika ili teškog frajera na kojeg padaju curice, i tome slično. Da, možda prejednolično. Ne kažem da ne odrađuje dobro svoj posao, ali s vremenom postane dosadno jednu te istu osobu gledati u prilično istoj verziji. I ovdje ima sličnu ulogu, možda mrvicu brutalniju, jer su seks, droga i spavanje jedine stvari koje mu podižu libido, ali na kraju se sve opet svede na isto. Ili barem slično. Ali očito da je Paul Scheuring za ovaj projekt trebao upravo takve ljude – različite, a opet slične. Kada se sve zajedno zbroji i oduzme, definitivno su dobro odradili svoj zadatak. Ne znam kakav je original iz 2001., ali The Experiment me ugodno iznenadio.

Što reći osim da stvari od kojih puno ne očekuješ ponekad na kraju ispadnu sasvim solidne. Tako je i s ovim filmom. Ne budete li previše očekivali, dobit ćete sasvim solidnih i definitivno gledljivih sat i pol. Zapravo, savjetujem vam da pogledate film. Nekako je ovaj svijet prekršio sve barijere i granice ljudskosti pa je možda potrebno vidjeti što se dešava iza nama zatvorenih vrata. Jer možda jednog dana shvatimo da smo mi beskičmenjaci u cijelom ovozemaljskom sustavu pa posegnemo za razumom i počnemo se ponašati ljudski, bez obzira na koje nas eksperimente ljudska priroda navodila.

3 komentara za “Eksperiment (2010.)

  • Gjuro says:

    Njemački original je izvrstan. Jedan od onih filmova zbog kojih čovjeka iziritira vijest da Ameri rade remake.

  • ohohoho says:

    Tacno tako original je mnogo bolji.Ovaj remake je koliko toliko izvukla dobra gluma Adriena Brodyja i Foresta Whitakera,bez njih sumnjam da bih ga ikada odgledao.

  • Sentinel says:

    Nisam gledao americku verziju, ali u njemackoj ima nekih izmisljenih elemenata, valjda ubacenih kako bi se dobilo na napetosti. Bolje da su se vise pozabavili psiholoskom dimenzijom koja bi samo tako mogla napravit film trilerom

Leave a Reply

Your email address will not be published.