Društvena mreža (2010.)

Piše: Damjan Raknić

Na samom početku filma The Social Network gledatelj je bačen bez pitanja u duboki kraj bazena. Mark Zuckerberg (Jesse Eisenberg) povjerava se svojoj djevojci Erici Albright (Rooney Mara) da ne može procijeniti kako se nametnuti u društvu jednakih i univerzalno izvrsnih na Harvardu, fakultetu na kojem studira. Društveno neokretan i cijepljen protiv takta, Mark u vrlo kratkom roku, a pritom slijedeći tok svojih iskrenih misli, uspije izvrijeđati Ericu, koja tijekom večeri prekine njihovu vezu. Erica u tom trenutku to još ne zna, ali taj sudbonosni susret poslužit će kao katalizator za kreaciju Facebooka, danas najraširenije društvene mreže na svijetu.

Premda nije bio u potpunosti ignoriran kada je izašao (u 22 tjedna igranja u svjetskim kinima utržio je skoro 225 milijuna dolara, što film s budžetom od oko 40 milijuna čini vrlo uspješnim), mnogi su bili skeptični zbog straha da film neće biti ništa više od glorificirane reklame za sam Facebook. Ti strahovi već su se prvim kadrovima prethodno spomenute scene rasplinuli. Pričom strukturiranom oko dvije parnice koje su protiv Marka Zuckerberga pokrenula braća Winklevoss (Armie Hammer i Josh Pence) i Divya Narendra (Max Minghella) te Eduardo Saverin (Andrew Garfield), scenarist Aaron Sorkin (The West Wing, A Few Good Men) i redatelj David Fincher (Se7en, Fight Club, Zodiac) gledatelju pokažu zašto se Zuckerberg sada uopće nalazi na sudu.

The Social Network

Rekreirajući ključne trenutke koji su igrali ulogu u stvaranju Facebooka i koristeći alternirajuće perspektive svih aktera, narativ distribuira gledatelju sve potrebne informacije, ali to radi na način koji od publike traži maksimalnu pažnju jer se te različite perspektive ne poklapaju uvijek. Kako o njihovim svjedočanstvima ovisi ishod parnica, protagonisti iz svih tabora svoje priče žele prezentirati kroz za sebe najpovoljniju vizuru. Usred svega toga, film se trudi gledatelju opetovano pokazati da ti pripovjedači nisu uvijek iskreni te da shodno tomu svaku informaciju mora uzeti s rezervom.

The Social Network kroz svoj narativ također uspostavlja i neke bitne tematske okvire koji služe za bolje shvaćanje priče. Premda se film zove Društvena mreža, protagonist filma decidirano je nedruštven i to je nešto što se tijekom samog filma više puta naglasi. U tom prikazu Sorkin Zuckerberga kontrastira s Eduardom Saverinom, Markovim jedinim prijateljem prema njegovom svjedočanstvu, ali i predmetom njegove pritajene ljubomore. Eduardo je uspješan na tradicionalan način, način s kojim Mark ne želi imati nikakve veze, ali ga potajno doziva. Konflikt tih dvaju načina razmišljanja realiziran je Markovim spočitavanjem Eduardu kada biva primljenim u ekskluzivnu fakultetsku organizaciju (tzv. Final Club), da bi u fazi ekspanzije Facebooka Mark eksploatirao upravo tu činjenicu u svoju korist.

april

Uz to, The Social Network postavlja neka važna pitanja povezana s vlasništvom u ovom modernom svijetu gdje su uobičajene strukture trajno promijenjene, a s tim novim pravilima igre borimo se i dan-danas. Na taj se aspekt referira dio priče koji se bavi interakcijom Zuckerberga i trijumvirata Winklevoss-Winklevoss-Narendra. Bez ulaženja u detalje, geneza samog Facebooka tom se pričom dovodi u pitanje. Dakako, ovaj dio filma uzburkao je najviše strasti, a Društvena mreža tu zauzima vrlo jasan stav, prepuštajući gledatelju da procijeni sam. Ovakav vid osnaživanja gledatelja stalno je prisutan i tijekom ostatka priče, kada se u priču uplete Sean Parker (Justin Timberlake), enfant terrible interneta i tehnologije, osnivač Napstera koji na sebe uzme posao duhovnog vođenja Marka do realizacije njegove „jednom u milijun godina“ ideje. Parker se, dakako, uklapa i u karakterni profil nepouzdanog pripovjedača koji stalno smišlja nove načine kako se prikačiti sljedećoj osobi od koje bi mogao imati koristi.

Film koji se na ovakav način oslanja na likove i njihovu međuigru zahtijeva izvrsne glumce, a Društvena mreža ima ih napretek. Počnimo od Eisenberga, koji na takav način evocira Zuckerberga takvom oštrinom u govoru i pogledu da je gotovo nemoguće zamisliti ijednog drugog glumca u ovoj ulozi. Andrew Garfield kao Eduardo Saverin odlična mu je protuteža, a svojim skladnim pokretima i svojevrsnom dječačkom naivnošću izaziva simpatiju u gledatelju prije nego što uopće otvori usta. Usudio bih se reći, međutim, da Justin Timberlake, koji se javlja tek oko polovice priče, vrlo živopisnom izvedbom Seana Parkera gotovo uspijeva ukrasti film. Ljigav u pojavi i karakteru, Timberlake s lakoćom kombinira Parkerov klošarski duh nastojanjem da ostavi dojam kao da mu na WC-u padne na pamet više ideja nego nekome u cijelom životu. Izdvojivši ove tri izvedbe nipošto ne bih želio drugim glumcima ostati dužan jer, iskreno, ovo je jedan od najbolje odglumljenih filmova u posljednje vrijeme.

black

Držeći konce dinamične i napete priče u rukama, Fincher pokazuje kako to radi redatelj koji je svake sekunde u kontroli nad onim što pokazuje gledatelju. Odabirom kadra gledatelja uvijek stavlja na najbolje mjesto da primi one informacije koje mora. Tijekom sudskih scena, pak, Fincher majstorski režira odnose i usmjerava pažnju gledatelja na Zuckerbergov promjenjiv pristup suparnicima u svakoj od parnica. Kao šlag na kraju, posebno obratite pozornost na lik Erice Albright i pratite njezin put kroz film i način na koji ona prividno (ili stvarno, ovisno o vašoj interpretaciji naravno) utječe na Markove korake. Jednostavno, svaki kadar na svom je mjestu, od početne scene s Markom i Ericom u kafiću, preko izvrsne sekvence hakiranja i kreiranja Facemasha te večere kada Sean takoreći zavede Marka, do finalnog obračuna starih prijatelja.

Potpomognut odličnim scenarijem i praktički (na najbolji mogući način) nevidljivom montažom, Fincherov film raznovrsnošću prikazanih scena postiže izvrstan tempo koji gledatelja nikada ne ostavlja predugo bez nekog novog, još zanimljivijeg i dramaturški važnijeg sadržaja. Audiovizualno govoreći, film se savršeno uklapa u Fincherovu filmografiju, budući da je The Social Network tada bila njegova druga suradnja s direktorom fotografije Jeffom Cronenwethom (Fight Club), a komponiranjem glazbe na ovom filmu formalno su debitirali Trent Reznor (Nine Inch Nails) i Atticus Ross.

The Social Network

Zaključno, budući da su kreirani na način koji nagrađuje ponovno gledanje, filmovima kao što su The Social Network vremenski odmak može samo pomoći. Umijeće filmskog stvaranja u ovom je filmu evidentno otpočetka do kraja pa ako dosad niste, apsolutno vam preporučujem gledanje ovog modernog klasika filmske umjetnosti.

10 komentara za “Društvena mreža (2010.)

  • Jelena Djurdjic says:

    čeka se Gnjuro 😀

    meni se mreža tad nekad jako dopala, volim sorkina i finčera koji ovde donose sve svoje što imaju – preinteligentan scenario podvučen režijom koja svakom liku daje podtekst psihološki, koji nekad pročitaš odmah a verovatnije ne. film je o narcizmu i pretvaranju svih nas, i ima neku silu koju čovek ne zaboravlja, neku mahnitu genijalnost koja će tek biti prepoznata

    nisam ga gledala ponovo i sad razmišljam da treba i hoću, ALI me ovaj tekst nije na to zagrejao, iako je ocena najviša :)

  • Nema druge nego da ga pogledaš opet pa ako misliš da je ocjena možda previsoka, dođi da prodiskutiramo :)

  • Marcus says:

    odličan film koji je od nečeg tako potencijalno dosadnog, poput geneze fejsbuka, napravio zanimljivu priču. sorokin i fincher su to genijalno postavili kao triler, koji menja koloseke, od psihološkog do korporativnog i procesnog. moderni klasik svakako.

  • Jelena Djurdjic says:

    ne msm da je ocena previsoka, nego da joj tekst ne odgovara :)

  • Gjuro says:

    Čeka se da mi Jelena točno pročita ime. Možda da se odsad potpisujem kao Đorđe? 😛

    Dobar film, trebao bih ga pogledati opet. Koliko se sjećam, nije mi baš bio za desetku, ali sviđa mi se što Damjan razbija habitus vječnog gunđala. 😛

  • Matea Rebrović says:

    A ja pak ne vidim potrebu pisanja još jedne recenzije o ovom filmu, pošto već ima jedna na FAKu iz doba kad je film izašao.

  • Ima da, ali je stara, a filmovi i njihovo mjesto u svijesti gledatelja i publike je promjenjivo. Mnogi filmovi su zaživjeli tek s vremenskim odmakom od nekoliko godina. Ja film smatram izvrsnim i htio sam to podijeliti s čitateljima FAK-a. :)

  • Jelena Djurdjic says:

    joj joj praštaj, hiljadu puta praštaj :)

    upamtila sam ga pogrešno i sigurna sam da ovo nije prvi put da ne pišem Gjuro…

  • Gjuro says:

    Haha, zapravo mi je bilo simpa, ali htjedoh razjasniti. :)

  • Decadent Sympozium says:

    I duša zaplače.

Leave a Reply

Your email address will not be published.