Dosjei X (1998.)

Piše: Danijel Špelić

Postoje stvari koje vam na neki način obilježe život. Ako ste jedan od onih pomodnih, macho tipova, reći ćete da nikad niste ništa gledali te da su za vas sjećanja na vrijeme provedeno ispred televizora obična glupost. Ako ste iskreni, reći ćete da ste se odlično proveli gledajući Baywatch (i niste jedini, čitatelji moji, niste jedini), no kad bih trebao strogo definirati ono što me televizijski odgojilo, bilo bi to podijeljeno na mlade dane (dok sam bio klinac, jel’) gdje su najvažniji bili Richardo Tubbs i Sonny Crockett. Običnim jezikom rečeno: Miami Vice. Nije ni čudno da dan danas volim vidjeti brze aute, zgodne žene i šareni izgled snimljenog materijala. Druga podjela ide na one starije dane, a tamo su dominirali FBI agenti Fox Mulder i Dana Scully. I, opet, nije čudo da i dan danas volim vidjeti dobru teoriju urote gdje mutni likovi (po mogućnosti s manijom lančanog pušenja) pokušavaju sakriti istinu od pojedinih entuzijasta koji vjeruju u sve živo (ili pak ne, ovisno kojeg agenta preferirate). Kultna serija Dosjei X žarila je i palila u 90-ima kao malo koja do tada, stekle je gomilu sljedbenika, pokrenula grozno veliko zanimanje za paranormalno, normalno, malo manje normalno i bizarno. Iako joj je kvaliteta oscilirala od sezone do sezone (a bilo je u njoj svega i svačega, doslovce), ne može joj se poreći da je imala svježu premisu, odličan par glavnih glumaca (i sporednih), gomilu referenci na stvarne događaje, ljude, incidente i misterije, te da je dosta ljudi ima u jako dobrom sjećanju (jedino ako ste takav njah od čovjeka pa to nećete priznati). Također, serija je imala takvu popularnost da se nešto moralo dodatno napraviti kako bi se to kapitaliziralo (posao je ipak posao), a ”dodatno” znači – više gledatelja, više kešovine i proširivanje globalnog fenomena (jer serija je to bila), čime polako dolazimo do glavnog dijela ovog malo… podužeg uvoda. Cjelovečernji igrani film nastao po seriji nije neka novost, no obično bi nastao nakon što bi serija bila gotova i zamalo zaboravljena. To da se snimi film dok je serija još uvijek na vrhuncu popularnosti nije bila praksa ni onda, kao ni danas. Nažalost, takvo… ubrzavanje prelaska na veliki format ima svojih mana. Film jest dobar, ali ne toliko (a to vam pišem baš teška srca) no taj ”loši” dio njegova postojanja ne znači nužno da cijeli proizvod ne valja. Dapače, film je korektan, s glavom i djelomičnim repom, sa svim onim poznatim stvarima koje smo voljeli u seriji, a što uključuje i ne baš poželjnu nedorečenost. No, o tome malo kasnije. Prvo, mali podsjetnik na to zašto smo ovdje.

6

Uvod nam predstavlja… heh, Krapinskog pračovjeka, koji dolazi u gadan susret s ”crnom tvari” (opis nejasan; sluz, virus, alienska sperma, neki vrag) te se selimo u sadašnjost gdje na istu stvar naleti nekoliko klinaca. Nakon tog malo intrigantnog uvoda, a puno nedorečenog, prelazimo na naš FBI dvojac koji traži bombu po nekim zgradama. Čistom intuicijom, Mulder i Scully pronalaze bombu i zamalo da ih odnese na drugi planet, jedva izvuku živu glavu. Tu počinje priča o prikrivanju (bomba je samo način da se netko riješi dokaza), a mic po mic naši junaci shvaćaju kako su naletjeli na zavjeru stvarno globalnih razmjera. Da vam pojednostavim; odabrana grupa ljudi u crnim odijelima (jedan voli paliti cigaretu za cigaretom) zna da nam predstoji alienska invazija te su spremni napraviti sve kako bi sakrili činjenicu da su uspješno razvili neku vrstu ”oružja” u obliku virusa. Znatiželjan kako već jest, Mulder će to otkriti, no postavlja se pitanje tko jest, a tko nije pravi prijatelj u svemu tome i sve bi možda ostalo na tim zakukuljenim razgovorima (u kojima nitko ništa ne kaže) da njegova vjerna partnerica ne doživi zarazu s tim istim alienskim virusom te joj se odmah potom izgubi svaki trag. Nakon toga, naš junak s jako izraženim smislom za crni humor preokrenut će nebo i zemlju ne bi li je pronašao, i otići na kraj svijeta, što ovdje znači doslovno, jer ga put vodi na Arktik. Ili Antarktik. Uglavnom, na kraj svijeta.

4

Film ima jedan… ne veliki, ali izražen problem. Čini most između sezona. To odmah u startu znači da će dosta stvari ostati nerazjašnjeno, a ako niste pratili seriju, onda će vam neki rukavci priče ostati misterijom. I serija je svoju najveću popularnost stekla zbog ”malih” ali čudnih slučajeva, nikad zbog globalne paranoje, skrivanja i vladinih urota, to je nekako išlo uz ono prvo. No, da ne pomislite kako bi mogli provesti dva sata pred ekranom i ne doznati ništa, to nije točno. Film je zaokružen i stvari koje su mogle biti zaokružene jesu završene (doznamo tko, što, gdje i kako… barem dobrim dijelom), a u osnovi, to je ionako još jedan slučaj, koji, iskreno, ima nekih svojih draži (Mulder i Scully prate tragove do kojih dođu na svoje osebujne načine) ali i mana (produžena TV epizoda mi pada na pamet) koje su malo ublažene dobrom produkcijom (u film je uložena fina količina dolara) i dodavanjem poprilično dobrih efekata koji služe u svrhu priče (eksplozija zgrade jezivo podsjeća na onu iz Oklahome), ali i kao zabava za oči (kraj kad se lomi polarni led uistinu je impresivan, kao i pojava svemirskog broda). Također, nije se promašilo ni s glumcima jer osim onih već poznatih (David Duchovny, Gillian Anderson, Mitch Pileggi, William B. Davis…) tu je došlo i nekoliko jačih njuški kao ispomoć (Martin Landau, Armin Mueller-Stahl, Blythe Danner…), a kad sve to zaokružite s tehničkom stranom filma, širokim kadrovima koji prave odmak od serije (pametan potez, usput rečeno), dobijete punokrvni kino proizvod koji bi možda prošao nezapaženije da nije dio The X-Filles svijeta, ali koji ima svojih prednosti za obranu kvalitete. Zamjerit ćete mu već spomenute nepojašnjavanje rukavaca iz serije, eventualni prigovor bi se mogao baciti i na sporije razvijanje radnje (iako zbog toga više djeluje kao obična misterija, što nije loše, nego neki SF gdje ga obično trpaju), a i neki likovi su ostali neiskorišteni. Ako nikad niste pripadali svijetu Muldera i Scully mogao bi vam otvoriti apetit da vidite u čemu je bila sva ta silna senzacija, a ako ih već znate jako dobro, onda vam ovo dođe kao podsjetnik i ponovni susret sa starim prijateljima. A uvijek je lijepo vidjeti stare prijatelje s kojima ste proveli ugodno vrijeme, ne?

2 komentara za “Dosjei X (1998.)

  • blue thunder says:

    Dobri stari prijatelji :) Film sam pogledo kao i seriju naravno. Kultna stvar… Bravo za recenziju . Inače imaš dobre recenzije….čitam te i na tvom sajtu…samo nastavi :)

  • Danijel says:

    Zahvale ne pohvali, uvijek ih je lijepo čuti 😀 Nadam se da ćemo se još dosta puta susresti jer ima tooooliko filmova za napisati… 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.