Dobri Will Hunting [G. Van Sant, 1997.]

Piše: Koraljka Suton

Tijekom ranih 90-ih tada mlađahni i javnosti nepoznati prijatelji i glumački partneri Matt Damon i Ben Affleck napisali su scenarij za film o dvadesetogodišnjem šljakeru iz južnog Bostona koji posjeduje fotografsko pamćenje i kvalitete matematičkog genija. 1997. film je, nakon određenih scenarističkih preinaka, napokon doživio svjetlo dana, pokupio dva zlatna kipića, lansirao karijere gorespomenutog scenarističko-glumačkog dvojca te našao svoje značajno mjesto na popisu inspirativnih filmova u kakvima je Robin Williams imao tendenciju glumiti i time odašiljati snažnu poruku.

Will Hunting (Matt Damon) mladić je sklon problematičnom ponašanju koji za život zarađuje pranjem podova na prestižnom fakultetu MIT, a slobodno vrijeme provodi opijajući se sa svojim best frendom Chuckiejem (Ben Affleck) i još dvojicom prijatelja. Kada jednog dana Will nabasa na matematički problem na velikoj ploči u hodniku faksa koji je profesor Gerald Lambeau (Stellan Skarsgård) postavio s ciljem da izazove svoje studente, Will ga u rekordnom roku riješi. Lambeau ubrzo shvati da ima posla s osobom čijem geniju on sam nije ni blizu te odluči Willa uzeti ”pod svoje”, pod uvjetom da jednom tjedno odlazi na psihijatrijsko savjetovanje. No nakon što Will vješto otjera čak petero različitih psihića, Lambeau se odluči obratiti svom starom kolegi iz studentskih dana, Seanu Maguireu (Robin Williams). Paralelno sa svime time, kako to obično biva, u cijelu priču uleti još i cura (Minnie Driver)…

2 - Copy

Kao jednu od mnogih zanimljivih tematika Willa Huntinga koja sa mnom u velikoj mjeri rezonira i zbog koje se ovoj priči uvijek iznova vraćam minimalno jednom godišnje, izdvojila bih prepoznavanje i vrednovanje svih potencijala koji se nalaze u čovjeku. Onaj ”očiti”, tj. prvotni potencijal koji je prepoznat u Willu njegov je genij koji mu otvara mnoga vrata, stavljajući pred njega izazove u vidu životnih odluka. Tako se kroz priču artikulira bitno pitanje koje glasi ”kojim životnim putem krenuti”, pri čemu se ističe važnost toga da odluka bude u skladu s pojedinčevim unutarnjim otkucajima, a ne s očekivanjima drugih, kada bi nas ionako svatko rado ”pogurnuo” u smjeru koji je zapravo odraz njihovih vlastitih projekcija i propusta.

Iz tog razloga daleko značajnijim i za Willa samog bitnijim u cijeloj priči smatram upravo prepoznavanje njegova potencijala kao – ranjivog ljudskog bića. Tu je riječ o uvažavanju kojem svi, što svjesno, što nesvjesno, težimo i koje nam treba kako bismo rasli i procvjetali – da nas netko gleda s ciljem da nas vidi, sluša s ciljem da nas čuje i dotakne s ciljem da nas osjeti.

4

Oni koji su prepoznali i potaknuli taj razvoj u Willu upravo su Sean i Skyler (spomenuta cura), kojima je na prvom mjestu bila njegova osobnost, obilježena traumama i zanemarivanjem koje je pretrpio i zbog kojih je odrastao u osobu koja ne zna primiti ni ljubav, ni pomoć, ni razumijevanje jer to nikada nije ni imala. Primanje svega navedenog pootvaralo bi sve davno zadobivene rane, ali baš je taj proces otvaranja i nužan kako bi rane uopće mogle zacijeliti. To je ono čega se Will najviše boji jer vodi u nepoznato, u nužnu preobrazbu, van dobro poznate zone komfora.

Seanov pristup u radu s Willom uvelike je bio baziran na dijeljenju sebe i svog iskustva, bez uljepšavanja, mazanja očiju i nepotrebnog teoretiziranja, čime je Willu dan poligon da učini isto. Time se naglasak stavlja na važnost iskustva kao onoga što donosi uvide, saznanja i svjesnost, za razliku od činjeničnog znanja kojeg je Will prepun i koje jest zadivljujuće, ali ga ni na koji način ne dira jer s afektivnim doživljajem svijeta veze nema. Zato ta njegova jedinstvena percepcija koja mu omogućuje da intuitivno poima kompleksne matematičke (i ne samo matematičke) teoreme i parametre, odnosno da mu se svi ti koncepti koje on upija i preslaguje objelodanjuju na njemu lako shvatljiv i jednostavan način, i nije ono što mu je u konačnici omogućilo rast i katarzu.

5 - Copy

Stoga bih rekla da je Good Will Hunting priča o ljudima koji su si međusobno trebali. Jer kako poanta odnosa ni nije da budu jednosmjerna ulica, već posljedica intenzivnog međudjelovanja, tako ne treba zanemariti nepobitnu činjenicu da je Will svojim inputom i prisustvom u jednakoj mjeri uvelike utjecao na svoja dva najveća okidača. Kao što su si oni međusobno pružili veliko bogatstvo time što su se jedni drugima postepeno pokazali i ogolili, tako i sam film nama pruža bogatstvo bivajući onime što jest – prekrasna priča koja slavi individualnost, humanost, ranjivost i razumijevanje. Utjecaj koji su Will, Sean i Skyler jedni nad drugima izvršili, ovaj film ima priliku izvršiti nad nama – da nas dotakne, potakne, izazove, nadahne i protrese. Iskreno, ljepšu si funkciju filma ne mogu zamisliti.

2 komentara za “Dobri Will Hunting [G. Van Sant, 1997.]

  • Marin says:

    Bravo.

    Odlično napisano, iz razloga što mi je recenzija sama evocirala najbolje emocije koje film i bilo koja umjetnost uopće može izvući iz nas – “da nas dotakne, potakne, izazove, nadahne i protrese”.

    A o samom filmu – nedavno opet pogledan i zapravo nalazim nevjerojatnim kako su tako mladi mogli napisati i odglumiti nešto toliko zrelo.

    Srećom, i Ben se oporavio nakon Giglija i Daredevila i s The Townom u zadnje vrijeme i najrecentnijim Gone Girlom od Finchera, počinje biti glumac čijim se ostvarenjima veselim, a što ne mogu reći za puno ljudi :)

  • Gjuro says:

    Koraljku za psihoanalitičara. 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.