Daybreakers (2009.)

Piše: Antonio Žapčić

Daybreakers (2009.)

Režija: Michael i Peter Spierig

Uioge: Ethan Hawke, Sam Neill, Claudia Karvan, William Dafoe

Devedesete godine bile su izuzetno plodne za vampirski žanr. Sjetimo se Dracule velikog Francisa Forda Coppole, Intervjua s vampirom u kojem je Tom Cruise dotakao vrh svog glumačkog potencijala, „Vampira“ s izuzetno raspoloženim Jamesom Woodsom u režiji legendarnog Johna Carpentera. Sjetimo se tih lijepih dana, kada su obožavatelji krvopija i filmofili dobivali kvalitetu za svoj novac, a čak je i javna televizija prikazivala uvijek popularnu Buffy. Doista, tih dana se trebamo sjećati, zato što nam s novim tisućljećem stiže i pošast niskobudžetnih, nekvalitetnih, apsolutno negledljivih takozvanih vampirskih filmova koji se ne pridržavaju čak ni osnovnih filmskih smjernica, a kamoli osnova vampirskog mita. Filmovi kao što su Dracula 3000, inače, po meni idealan kandidat za jedan od najgorih filmova svih vremena, Bloodrayne netalentiranog i iritantno upornog Uwea Bolla ili toliko puta opjevani Sumrak, kojemu je jedina svrha da s izuzetno precijenjenim Robertom Pattinsonom privlači djevojčice iz osnovne škole u kina, dovoljan su dokaz da je ovaj žanr krenuo u skok bez padobrana.

Daybreakers je najnoviji izdanak žanra s pričom nešto drukčijom od onih koje smo navikli gledati. Radnja je smještena u budućnost gdje su nas vampiri naslijedili. Dakle, vampiri su postali dominantna populacija i svakodnevni život prilagođen je njihovim potrebama, dok smo mi, obični ljudi, uzgajani kao stoka zbog naše dragocjene crvene tekućine, ili ako imamo sreće, živimo kao otpadnici koji vode određenu vrstu pokreta otpora krvopijskoj dominaciji. U središtu priče nalazi se Edward Dalton (Ethan Hawke), vampirski hematolog koji je zadužen za pronalazak sintetičke krvi iz razloga što rezerve prave krvi padaju i vampirima doslovno prijeti gladovanje, koje prethodi ludilu, koje ih od razumnih krvopija pretvara u klasična bezumna čudovišta. Daltonov život se zakomplicira kada dolazi u doticaj s ljudskim pokretom otpora.

Vjerojatno prva stvar koja će vam zaokupiti pozornost bit će sam stil filma. Vampirski svijet je vrlo originalno zamišljen i kvalitetno prebačen na veliki ekran. Tu su prigušena svijetla, tuneli za zaštitu od sunca, sterilno čiste prostorije i dojam nečeg stranog u inače poznatom okružju. Donekle sličnu viziju svijeta ponudio je i osrednji Underworld, ali izvedba u Daybreakersima značajno je bolja. U jednoj od prvih scena nalazi se prizor vampira koji čekaju vlak na stanici podzemne željeznice i iako se na trenutak svi čine normalni, poput ljudi, u trenu prolaska vlaka njihova su lica bačena u sjenu i uočavamo jezive žute oči. Takvi mali detalji doprinose štihu filma i doista pozitivno utječu na mračnu atmosferu. Iako ovo nije holivudski film, specijalni efekti su na razini, pa makar je kompjuterska animacija korištena relativno često u akcijskim scenama, dovoljno je kvalitetna da ne smeta ukupnom dojmu. Tu je i par vrlo dobrodošlih praktičnih efekata sa čudovišnom verzijom vampira te zadovoljavajuća potjera automobilima.

Glumci variraju u kvaliteti svojih performansi, pa je Ethan Hawke pristojan, pokazuje glumačke manire i kvalitetu, ali nakon Dana obuke jasno je da može i više. Njegov lik jasno pokazuje koliko mu je neugodna situacija u kojoj se našao i Hawke je pristojno interpretira. Uvijek rado viđeni Sam Neill interpretira beskrupuloznog korporativnog vođu koji se ponekad čini i presiguran u sebe, a film se zanimljivo dotiče nekoliko situacija u kojima se osporava njegova vampirska hladnokrvnost. Iako se njegov performans ne može nazvati slabim, na trenutke se zasigurno čini pomalo rutinirano. S druge strane, Claudia Karvan rutinirana je do kraja i nimalo se ne ističe od ostatka postave, što je čini gotovo nevidljivom. Zaista je šteta što u novijim filmovima toliko rijetko susrećemo jake ženske likove, a lik kojeg tumači Karvan samo je jedan od onih klasičnih ženskih „tek toliko da se nađe“ likova.

Da zaključimo, Daybreakersi su dah svježeg zraka u već mučno ustajalom i okaljanom žanru. Svaka čast braći Spierig, kojima je ovo tek drugi film nakon Undead. Ni po čemu revolucionaran ili Oscara vrijedan film ipak pruža ono što nam je očajnički trebalo: jednostavno dobar vampirski film. Ubačeno je tu i nešto orginalnosti, glumačkih finesa, nešto klasičnog vampirskog mita i osebujnog stila, a kada sve zajedno sagledamo dobivamo (kvalitetan) vampirski film za stare i nove generacije kojima konačno možemo isprati gorak okus Sumraka i sličnih bljezgarija koje nam je Hollywood, poput lošeg kuhara koji uživa u gađenju ostalih nad njegovim pripravcima, tako entuzijastično servirao.

IZ DRUGOG KUTA

Jedan komentar za “Daybreakers (2009.)

  • Deni Zgonjanin says:

    Kao što si rekao, pravo osvježenje među filmovima vampirske tematike… Atmosfera me pomalo podsjeća na prvog Bladea… Dobra recenzija, samo tako nastavi !

Leave a Reply

Your email address will not be published.