Das letzte Schweigen (2010.)

Piše: Marko Stojiljković

The Silence je atipičan film za kontinentalnu Europu, po skoro svakoj točki optužnice. Estetika stoji u službi priče, a ne obrnuto, film se trudi izgledati visokobudžetno, iako to vjerojatno nije, kadrovi iz helikoptera nisu samo dekoracija. I tema filma popriličan je tabu u europskom filmu. Radi se, naime, o serijskim ubojicama i pedofilima (između ostalog), a hyperlink postupak nije uobičajen za europski triler. Kada je već snimljen film koji bi bio tipičniji na drugom tržištu, logično bi bilo povući što je moguće više sredstava, unajmiti internacionalne glumačke zvijezde i snimiti film na engleskom jeziku. Opet, ništa od toga nije se dogodilo, film je snimljen u relativno skromnoj njemačkoj produkciji, čak bez Euroimagesa, s lokalnim njemačkim glumcima i na njemačkom jeziku.

Prije 23 godine u naizgled idiličnoj provinciji dogodio se nezapamćen zločin, djevojčica Pia silovana je i ubijena u polju, gde je nađen njen bicikl, a njeno tijelo pronađeno je tek nekoliko dana kasnije. I nakon 23 godine, zločin je još uvijek svjež u sjećanjima zajednice, posebno majke nesretne djevojčice i inspektora koji je radio na nikad rješenom slučaju. Gledateljima filma je jasno, ubojice se zovu Peer i Timo, prije ubojstva gledali su dječju pornografiju na VHS-u, a nakon toga su se razišli. Jedini trag za njima je svjedok koji ih je vidio kako se odvoze u crvenom automobilu. Sada, 23 godine kasnije, na istom mjestu pojave se tragovi istog zločina: nestala je djevojčica Sinikka, na mjestu ubojstva nađen je njezin bicikl, stari inspektor se zbog nerazjašnjenih računa vraća iz penzije, u nadi da će ispraviti svoj mogući previd od ranije. Inspektori koji su zaduženi za taj slučaj jednako tako imaju svoju prtljagu, mladi inspektor David još uvijek je shrvan zbog smrti svoje žene, Jana je trudna, a njihov nadređeni Grimmer opterećen je svojom nesposobnošću i rivalstvom s penzioniram inspektorom Krishanom.

8

Film u najboljoj maniri hyperlink filmova – posebno sličan po kompoziciji je australski film Lantana iz 2001. godine – prati sve likove koji su upleteni u priču skoro podjednako, i svi su skoro podjednako razvijeni, životni i najjednostavnije rečeno ljudski: i policajci, i bivši policajac, i majka davno ubijene djevojčice, i roditelji sada ubijene djevojčice, i obojica ubojica iz prvog slučaja, od kojih je jedan ubojica i u novom slučaju. Misterija filma je otkriti koji od njih dvojice, a redatelj svo vrijeme održava napetost na visokom nivou, iako u filmu nema ni nagovještaja akcijskih scena.

Ima nešto u ovom filmu što se vezuje na tradiciju skandinavskog trilera, iako socijalna komponenta ovdje nije naročito izražena, a nikako nije dominantna. Dvojica pedofila-ubojica dolaze iz potpuno različitih socijalnih staleža, za druge likove to nije ni bitno. Svaka interakcija između likova uvjetovana je njihovom pozicijom u kompleksnom mozaiku priče. Ako mislite da se time otupljuje oštrica društvene kritike, to jednostavno ne stoji, jer su ovdje isključivo u pitanju pojedinci, a ne društvo.

7

The Silence je film koji ne smijete propustiti, ako imate priliku pogledati ga. Taj triler nije sličan američkom viđenju žanra, gdje likovi postoje samo kroz priču. Ovdje su oni dati integralno, bilo da je to relevantno ili ne. Umjesto akcije, arhetipskih heroja, antiheroja i negativaca, imamo sveto trojstvo svake kriminalistike: motiv, sredstvo i priliku, jednako tako fluidne i žive ljude u jednoj zajednici, koji reagiraju realistično, koji govore u dugim monolozima i blic dijalozima, a ne kroz pseudo-duhovite one-linere. Ovako imamo jedan krajnje psihološki razvijen triler, koji je ujedno i misterija, a nekako istovremeno i nije.

Leave a Reply

Your email address will not be published.