Cvijeće rata (2011.)

Piše: Antonija Bračulj

Cvijeće rata (The Flowers of War/金陵十三钗/Jin líng shí san chai, 2011., 146 min.)

Redatelj: Yimou Zhang

Glume: Christian Bale, Ni Ni, Zhang Xinyi, Tong Dawei, Atsuro Watabe, Shigeo Kobayashi, Cao Kefan

 

The Flowers of War posljednji je film proslavljenog kineskog redatelja Yimoua Zhanga, kojeg sam potpuno zavoljela filmom Kuća letećih bodeža i otvaranjem pekinških Olimpijskih igara. Od njega imam izuzetno visoka očekivanja jer po meni, on nije samo redatelj, on je i umjetnik koji snima nevjerojatno lijepe kadrove koji upareni sa slow motion tehnikom stvarno ostavljaju bez daha. Recenzirani film nažalost nije imao pregršt takvih kadrova, ali vjerujem da je to zbog prirode žanra koji ne daje previše prostora za lijepe kadrove, dapače.

The Flowers of War povijesna je ratna drama nastala prema noveli ”13 Flowers of Nanjing”, koja opisuje rat između Japanaca i Kineza u nekadašnjem glavnom gradu Kine, Nanjingu. Ovaj povijesni događaj još se naziva i Nanjingškim masakrom ili „silovanjem Nanjinga“. Taj događaj predstavljao je prvi veliki pokolj stanovništva u 2. svjetskom ratu, gdje je život izgubilo oko 300 000 stanovnika. Nositelji priče zapadnjački su pogrebnik John Miller (Christian Bale), djevojčice koje su se obrazovale i živjele unutar katoličke crkve te kineske kurtizane. Oni su se svi, za vrijeme razaranja, našli unutar katoličke crkve koju japanski vojnici nisu uništili. John je na početku filma trebao pokopati vrhovnog svećenika katoličke crkve, no situacija mu daje potpuno novu ulogu – oblači haljinu svećenika te postaje zaštitnik djevojčica i kurtizana koje nastoji sačuvati od strahota rata.

Svima nam je jasno da postoji mnoštvo ratnih filmova. To je zaista neiscrpna tema, tim više što je povijest čovječanstva ispisana mecima. No, ne možemo osporiti da svaka ratna pripovijetka donosi neku svoju stranu priče koja postaje jedinstvena i materijal za suosjećanje. Do ovog filma nisam ni znala za dotični povijesni događaj i moram priznati da me jako potresao. Tim više što je naglasak upravo stavljen na žene, svih uzrasta, koje su silovane i ubijane. Otud, dakle, i naziv ”silovanje Nanjinga”…

Film obiluje snažno okarakteriziranim likovima. Ratne priče same po sebi moraju ispljunuti pokojeg heroja i drago mi je da je u ovom slušaju to Christian Bale u ovoj impresivnoj ulozi. Od nemarnog, pohotnog, sarkastičnog pijanca postaje izuzetno hrabra i herojska figura. Nekima će možda to biti patetično i predvidljivo, ali ja vjerujem da je rat toliko neprirodna i surova sredina koja te primora da prihvatiš uloge na koje nisi spreman i da budeš ono što nisi ni znao da možeš biti. Ono što me se posebno dojmilo kod Baleova lika jest to što između sekvenci herojstva vidimo ranjivog, prestrašenog i krhkog čovjeka sa suznim očima i podrhtavajućim glasom. Hrabre ratne heroje uvijek zamišljamo kao vješte glumce hladnih lica, ali ne, John Miller je prestrašen baš kao i svi ostali, ali zna da netko tu mora biti snažniji i da netko mora ulijevati nadu čak i ako za nju i nema previše prostora. Uz njega, tu su i brojni vojnici prikazani na samom početku filma koji možda nisu dobili veliku minutažu niti su imali ime u filmu, ali jasno je koliko je u tim trupama bilo nevjerojatnih ljudi koji su svjesno davali svoje živote za druge, znajući da njihov jedan neće napraviti veliku promjenu. Također, tu je impresivnih 13 cvjetova Nanjinga po kojima film i nosi ime. Ne znam je li to samo dirljiva priča spisateljice novele ili je istinita, ali takvi ljudi su protuteža dehumanizaciji koju rat donosi. Koliko god rat nazadovao neke ljude do stadija primata, iz drugih pak izvlači nadnaravno humana obilježja. Iz spomenutih 13 cvjetova moram izdvojiti mladu glumicu Ni Ni kojoj je to bila prva uloga što se nikako ne bi dalo naslutiti. Vjerujem da moja percepcija njene odličnosti dijelom proizlazi iz božanski lijepog lica, čime je redatelj još jednom pokazao kako, osim za kadrove, ima oko i za žensku ljepotu.

Pročitala sam da je The Flowers of War najskuplji kineski film i najambiciozniji projekt Yimoua Zhanga. Moram priznati da nisam uočila neku silnu ambiciju u filmu, kao niti neke nove rekvizite i tehnike snimanja. Nadalje, ne mogu reći da će mi ovo postati bezvremenski ratni klasik kao što su recimo Pijanist i Schindlerova lista. Ali svakako mogu reći da sam zadovoljna pogledanim, da sam neke scene gledala s knedlom u grlu i da mi je film probudio emocije, što u konačnici i očekujem od svakog filmskog uratka. Jasno mi je da ovu priču ne mogu doživjeti kao Kinezi jer ovo je ipak priča o njihovim djedovima i bakama, majkama i očevima. No, uspjela sam je doživjeti kao pripadnik čovječanstva koji će valjda zauvijek ostati naivni sanjar vjerujući da možemo biti bolji od para životinja koji samo krvlju i agresijom znaju pokazati nadmoć.

Jedan komentar za “Cvijeće rata (2011.)

  • Vanja says:

    E jučer sam se živa izjela pišući ovdje i sve mi je pošmrkalo, od brojanja pa nadalje (čak sam i digitronom provjeravala, vjerujte 😀 )BTW, ne sjećam se što sam pisala, ali preporučam također ovaj film, meni je odličan iako mi je Nanjing bio mnogo jača lekcija iz tog djelića povijesti o kojem pojma nisam imala.Odlična recenzija.

Leave a Reply

Your email address will not be published.