Cigla (Brick, 2005.)

Piše: Danijel Špelić

Cigla (Brick, 2005., 110 min.)

Redatelj: Rian Johnson

Scenarij: Rian Johnson

Glume: Joseph Gordon-Levitt, Lukas Haas, Emilie de Ravin, Nora Zehetner, Matt O’Leary

 

Prvo moram pohvaliti Facebook. Malo čudan početak, ne, ali to je istina. Koliko god izbjegavam odlaziti u sfere društvenih mreža, ponekad tamo upoznate sasvim zanimljive ljude koji vas iznenade nekim opasno dobrim preporukama za još opasnije dobre filmove. Kako sam stvarno otvorena uma i pokušavam pogledati stvarno svašta (iako izbjegavam određene nove filmove kao Mamić Dinamove navijače), nema šanse da uvijek pogodite nešto što vrijedi vlastitim izborom. Zato volim preporuke. Stoga, zahvale jednom frendu s društvene mreže za ovaj mali draguljčić jer, pa nema smisla biti skroman, ovo je filmić koji razvaljuje po svim stavkama. Ipak, možda bi mi bio puno manje dobar da nisam slab na noir filmove, likove i priču koja dolazi uz te pojmove jer, koliko čitam po netu, dosta njih ocijenilo je film… dosadnjikavim. Zbog toga nakon zahvale dolazi i upozorenje kako je ovo specifičan naslov koji zahtijeva određeno poznavanje svijeta u kojem se odigrava. Nije nužno da budete hodajuća enciklopedije noir svijeta, ali male osnove uvijek dobro dođu. Radnja će vam biti puno… bolje doživljena ako imate to malo predznanje jer, iako su ovdje dominantni pojmovi kao Joseph Gordon-Levitt (koji je od ne baš upečatljivog klinca iz The Third Rock from the Sun postao nekakva vrsta sex simbola – uvrnuto) i srednja škola, cijeli film ima miris i okus stare škole gdje je ovakav tip junaka igrao Bogart. Kada vam redatelj sam veli da se prvo nagurao noir romana s detektivima Philipom Marloweom i Samom Spadeom, onda znate da nećete vidjeti tipičan kids movie. Što je dobro. Noir je pomalo izumro, postoji samo u obliku Bogartovih filmova (koji su pak najpoznatiji, ali ne i jedini) i većina publike (idemo reći one mlađe pa što bude da bude) nije ni svjesna postojanja tog specifičnog žanra. A ako imamo blješteće vampire kao pojam novog horora, ne vidim razloga da nemamo ni hardboiled teen detektiva koji će razriješiti neku poštenu misteriju.

Ipak, za noir film nije dovoljan junak (oh, oni su posebna vrsta: usamljenici, svojeglavi, ne igraju po pravilima, ne šljive autoritet, skoro uvijek dobiju po glavi), već i priča. Ona, pak, dolazi u paketu i s nekim klišejima, ali o tome malo kasnije. Ovdje imamo junaka imenom Brandon koji odluči pomoći prijateljici/bivšoj djevojci (ona vrsta ljubavi koju smo svi imali i koju ćemo bogami pamtiti) jer su njezini problemi… pa, komplicirani. Čak i kad mu ona sama kaže da se povuče, on to neće napraviti jer pomoć se na kraju pretvara u tvrdoglavu potragu za njezinim ubojicom, a on će se naći u svijetu koji broji: temperamentne razbijače, dilere drogom i bogataške klince koji ne znaju što bi sa sobom od dosade. A kako i priliči hardedged liku, ni batine, ni razbijeni nos, ni prijetnje noževima/pištoljima neće natjerati našeg junaka da odustane.

Prvo mane. Ima ih, da, ali nemojte ih gledati kao na mane koje kvare film već ih gledajte kao na dodatke koji dolaze s ovakvom vrstom žanra. Femme fatale, to vam je ova vrsta ženske koja jako privlači našeg junaka, ali za koju unaprijed znate da će ga koštati glave ako se bude previše igrao u njezinoj blizini (imamo jednu ovdje). Lik je hodajuća enciklopedija noir klišeja (samotnjak, ne poštuje autoritet… cijeli paket), a radnja od početne misterije pred kraj malo ulazi u crni krimić koji na nekim mjestima bolje odgovara nešto starijim likovima nego srednjoškolcima. Svejedno, kad dođe kraj, sve se kockice tako lijepo poslože da ništa od toga ustvari ne smeta, a redatelj je uspio ubaciti i malo stvarnih teen problema (želja da se prosječna klinka uklopi u školsku elitu) da upotpuni cjelinu. Prednosti su – dijalozi, za početak. Ako u životu niste uzeli noir roman (ili barem pogledali jedan klasik), onda će vam biti nešto malo bolji od prosjeka, ali ako ste u tom elementu, onda će vam slušanje biti vrhunski doživljaj jer razgovori A) prate radnju i B) odaju posvetu starim majstorima, što ih čini jako bogatim i sadržajnim u svakom slučaju.

Glumci su svoje odradili dosta dobro (Levitt me iznenadio jer tipa baš i ne pratim kao glumca) te izgledaju prihvatljivo u školsko-kriminalističkom okružju. Tu je Lukas Haas (da, to vam je onaj klinac iz Svjedoka) a ono što me posebno razveselilo upečatljiva je minijatura Richarda Roundtreea (ako nikad niste čuli za John Shafta… shame on you). Dalje, atmosfera. U ovom slučaju ona je stvar slučajnosti, iako namjerne. Film je imao budžet veličine kikirikija (redatelj je sam sakupljao lovu) i lokacije su odabrane tako da ne zahtijevaju dozvole za snimanje (negativčeva kuća je ustvari redateljeva kuća), ali rezultat je impresivan: atmosfera je pomalo nadrealna, izdvojena, nimalo tipična za filmove koji imaju klince i srednje škole u sebi. Priča je pak dobro razrađena, puna sitnih rukavaca i interakcije s različitim likovima i, iako u njoj ima dosta posveta samom žanru, ne vrijeđa inteligenciju te nije ni čudo da je film postigao mali, ali zamjetni uspjeh i da jednako dobro izgleda kao samostalna cjelina, ali i zgodna posveta gotovo izumrlom žanru. Svaka čast, nije to mala stvar za postići.

Ja sam ga dobio na preporuku, sad je ja, u duhu poboljšavanja čovječanstva, prosljeđujem dalje.

Iz drugog kuta: Cigla (Brick, 2005.)

3 komentara za “Cigla (Brick, 2005.)

  • lozinka says:

    Iako me ispočetka živcirao “so deep” dijalozima, Brick me uspio uvući u priču i na kraju je ispao čist’ solidna intriga. Nego, čudno mi je bilo malo to da taj srednjoškolac nikad ne mora pisati zadaće i odgovarati roditeljima za šljive pod okom – ali nije mi smetala ta “nerealističnost”. Uglavnom, treba pogledati

  • lozinka says:

    I da, lud im je lingo skroz, da mi je vidjeti prijevod tih titlova 😀

  • Vedrana Vlainić says:

    također pogledah na preporuku i moram priznati da nisam ostala nešto previše oduševljena.
    ali svakako zanimljiv film koji vrijedi pogledati, ako zbog ničeg drugog, onda zbog zbilja originalnog i kul scenarija. baš to, ne vrijeđa inteligneciju blesavim zapletom i drži tu jednu razinu napetosti do kraja. ideja da sve tipizirane likove noir žanra ubaci u srednju školu je odlična, dijalozi su zabavni i ima taman dovoljnu dozu bizarnih situacija da zadrži u gledatelju tu početnu zainteresiranost.
    uostalom, sam Gordon-Lewitt je, barem meni, već dovoljan za preporuku. 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.