Cigla (2005.)

Piše: Marin Mihalj

Brick (2005.)

Redatelj: Rian Johnson

Glume: Joseph Gordon-Levitt, Nora Zehetner, Lukas Haas, Matt O’Leary, Emilie de Ravin

 

Mnogi će mislilac u udobnosti svog doma, perverznog uma ili u svom naivnom kružoku naići na ideju. Ideja će dobiti svoj oblik, a ako je mislilac uporan/nezaposlen — ideja će se razvijati i ići u neočekivanim smjerovima. Problem ljudskog roda leži u tome što će rijetki svoju ideju pokušati provesti u djelo, razgoliti se pred osuđujućim očima javnosti ili meritorne (?) kritike koja će ideju i njenu provedbu promatrati iz svih kuteva svojim nepristranim kritičkim okom. Ideja je, dakle, laka, ali implementacija i realizacija iste su koraci na kojima humanoid zapne. Jer je lijen. Kombinacija ideja, pak, znači kako ste u mogućnosti miješati svakojake utjecaje i stvoriti cijelinu koja će, iako derivirana, donijeti dašak “novog ruha”.

Kada kombinirate kreativan i implementaciji sklon um mladog autora poput Riana Johnsona i njegovu fascinaciju djelima Dashiela Hammeta, konačan produkt je Brick, neo-noir smješten u srednju školu. Da, srednju školu! Mišljenja sam kako svi koji čitaju FAK znaju što je to noir, koje su mu značajke i kada je bio u svom zenitu, ali ako trebate podsjetnik u kratkim crtama: policajac ili detektiv koji je u suštini napaćeni antiheroj, femme fatale, poigravanje sa svjetlom i mrakom (chiaroscuro), neobični kutevi snimanja (čuveno low-angle kadriranje Orsona Wellesa u remek-djelu Touch Of Evil, primjerice) i, najčešće, tragičan ili dvoznačan, višeznačan kraj. Kada spominjemo kovanicu neo-noir, onda govorimo o krimićima koji koriste postulate noira u modernom vremenu koje donosi svoje vizualno-stilističko-sadržajne elemente. Kako se u “kuhinji” snašao mladi redatelj i scenarist Johnson? S obzirom na to kako se radi o debitantskom uratku — fenomenalno.

Priča je, spomenuh ranije, smještena u srednju školu gdje osamljenik Brendan (vrijedi li spominjati kako gledamo još jedan briljantan performans Gordon-Levitta?), načet ozljedama koje je inicirao svojim njuškanjem, pokušava pronaći krivce za smrt svoje djevojke Emily (de Ravin), koja se upetljala u mutne poslove organiziranog srednjoškolskog kriminala. Uz svesrdnu pomoć svog prijatelja Braina (O’Leary), Brendan će ući u svijet koji u potpunosti ne razumije: on će biti taj, kao u starim noir uratcima, koji će svaki dan kupiti batine, ali sve batine ovog svijeta neće ga zaustaviti da otkrije što točno znače riječi “brick” i “pin”; posljednje riječi koje je izgovorila Emily.

Gordon-Levitt je upravo ingeniozan dok Brendanu daje auru tihe determinacije, pogled čovjeka koji neće stati ni pred kim da bi otkrio istinu. On je kao Lee Marvin u Boormanovom filmu Point Blank ili Mel Gibson u Helgelandovom filmu Payback, samo što je izvršena inverzija: protagonist nije onaj koji nanosi bol kako bi došao do love (odgovora), protagonist je, većim dijelom filma, recipijent boli.

Svaki put kad nekomu spomenem kako se radi o misterioznom krimiću koji se odvija u srednjoj školi, vidim kolutanje očima ili samo čudne poglede koji pitaju ili, još bolje, ustanove: “Koje preseravanje, jebote!”… No, ako zamijenite srednju školu s kockarnicom, ravnatelja škole s podmićenim policijskim inspektorom koji štiti krimi-organizaciju, srednjoškolsku ljepoticu s femme fatale, svi fabularni elementi koji čine noir su tu, a nakon što pogledate film — shvatite kako Johnson suvereno vlada i svim tehničkim aspektima noira.

Sada treba dočekati 2012. i znanstveno-fantastični film Looper, novu suradnju Johnsona i Gordon-Levitta. Ako znamo kako je stručni savjetnik filma Shane Carruth, autor filma Primer, besprijekornog uratka o putovanju kroz vrijeme (to je, naime, radnja sljedećeg Johnsonova filma) — imamo se čemu veseliti. Do tada… preporučujem vam, apsolutno i nikako drugačije — pogledajte ovaj film, nećete požaliti.

7 komentara za “Cigla (2005.)

  • Maxima says:

    Savršen film, čovječe, pa to sam gledala prije tek nekoliko dana. 😀

    Odlično, zbilja preporuka, Levitt je glumčina na kvadrat, već.

  • Sven Mikulec says:

    Poslušao savjet i nisam požalio. Film mi je bio na pola puta između vrlo dobrog i briljantnog i u toj kombinaciji noira i srednje škole vrlo svjež i originalan. Gordon-Levitt maestralan, ali to sam vidio još u “The Lookout”.

    Odlično.

  • Gjuro says:

    Nisam požalio, ali nisam ni nešto oduševljen. Ono najbolje (noirovski zaplet) već je mnogo puta viđeno, a srednjoškolska komponenta ne uklapa se u ozbiljnost priče i često djeluje blesavo. Recimo to što glavni srednjoškolski diler nosi plašt i štap s ukrasnom drškom, ili kad se banda okuplja, a šefova mama im toči sok i sl. Šizofreno i pomaknuto, ali ne uvijek na dobar način.

    Slažem se da je Gordon-Levitt genijalan. Nitko drugi ne bi bio toliko cool u onim groznim cipelama.

  • maxima says:

    Gjuro, misliš da “šefovske” mame ne toče sokiće kako bi bile kul, mislim, inače u životu? 😀 (me excluded, nemam šefa ni iznad ni ispod :p)

  • Gjuro says:

    Samo želim reći da mi nije mi sjelo to prelijevanje iz noira u “Beverly Hills” i natrag.

  • Vedrana says:

    slično kao Gjuro, film mi je bio dobar, ali nisam ostala nešto specijalno oduševljena. radnja je zanimljiva, fora mi je taj srednjoškolski setting, prijelazi između scena su odlični (kad J G-L dobije šakom pa onaj blackout = zakon!) i ima bizarnosti i pomaknutih likova i situacija taman po mom ukusu (ono s mamom i točenjem soka je meni bila genijalna scena!), ali sam kraj mi je ostavio nekako mlak dojam.
    ali Gordon- Lewitt is the man, definitivno!

    film ću svakako preporučiti dalje, ali teško da ću ga ponovo gledati…

  • zirafa says:

    Gjuro, misliš da “šefovske” mame ne toče sokiće kako bi bile kul, mislim, inače u životu? (me excluded, nemam šefa ni iznad ni ispod :p)

    ja sam jednom upoznala osobu čija je mama istoj pomagala pakirati paketiće… moja mama bi se paranoično iselila iz stana, a ne da mi toči sokić. ima svakakvih mama. 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.