Bliski odnosi (2004.)

Piše: Koraljka Suton

I can’t take my eyes off of you… I can’t take my mind off of you…’til I find somebody new.

Stihovi su to pjesme The Blower’s Daughter irskog kantautora Damiena Ricea koja otvara hvaljen i višestruko nagrađivan Closer Mikea Nicholsa iz 2004. godine, filmsku adaptaciju istoimenog kazališnog komada po prvi put izvedenog u Londonu sedam godina ranije. Po nekima moderna verzija Mozartove opere Così fan tutte, Closer je film čiji je sadržaj jednostavno, a efektno sažet u spomenutim stihovima i čiji likovi cijelo vrijeme čine upravo ono o čemu Rice tako tugaljivo i čeznutljivo pjeva.

Alice (Natalie Portman) i Dan (Jude Law) igrom se slučaja upoznaju na ulicama Londona. On je novinar koji piše osmrtnice, a stremi tome da postane književnik, dok je ona striptizeta koja se upravo doselila iz NewYorka. Nakon tih par uvodnih scena upoznavanja i vidnog obostranog interesa, film nas bez naznaka i objašnjenja transportira u studio Anne Cameron (Julia Roberts), u kojem Dan započinje flert s dotičnom ženom koja ga upravo fotografira za korice njegova romana, a nama ubrzo postaje jasno da će nas redatelj svako malo prebacivati par godina unaprijed, prikazujući nam ”trenutno stanje stvari”, ali ne i proces koji je do toga doveo. Na sličan se način u cijelu priču uplete i dermatolog Larry (Clive Owen, koji je, usput budi rečeno, u kazališnoj verziji glumio Dana) i započne vezu s Annom, ali nakon nekog vremena upozna i Alice…

2

To ”trenutno stanje stvari” kojem imamo priliku svjedočiti jedan je od zanimljivijih aspekata Closera. Ne prikazuju nam se trenuci ljubavne sreće i blagostanja, nego nas se automatski i bez milosti katapultira u točno one periode života glavnih junaka u kojima se događa tranzicija (iz jednog ljubavnog odnosa u drugi). Tek iz njihovih razgovora shvatimo koliko je vremena prošlo i što se sve promijenilo od prethodne životne epizode kojoj smo svjedočili in real time. To je ono što Closer atmosferski čini toliko gustim, nabijenim i melankoličnim – jer upravo su te tranzicije oni trenuci kada su likovi zajedno, ali čeznu za time da budu ”s onom drugom osobom”, pritom se kupajući u vlastitom nezadovoljstvu te vlastitoj nesređenosti i krivnji. To su trenuci kada bivaju brutalno iskreni jedni s drugima, smatrajući da time iz (ljubavne) igre izlaze kao moralni pobjednici. Paradoksalno, nitko od njih tu famoznu istinu nije spreman čuti, a svi za njome žude i očekuju je, dok ona nikako da ih dovede… closer.

Neodlučni, dosljedni u svojoj nedosljednosti i vođeni trenutnim impulsima, likovi koje je spomenuta glumačka ekipa divno kreirala i odigrala cijelo su vrijeme u potrazi za bliskošću (stranaca) kojom bi kompenzirali tužnu činjenicu da su sebi samima stranci. Čak i kada su si fizički najbliži što si dvije osobe mogu biti, nema udaljenijih ljudi od njih, jer ne streme oni povezivanju s trenutnim partnerom, već iluzorno ganjaju sam osjećaj konstantne zanesenosti, koji cijelo vrijeme kao da je nadohvat ruke, a zapravo im vječito izmiče.

2

Likovi su to koji se razbacuju riječima ”Volim te”, pritom ne uviđajući da je u njihovom slučaju to samo sinonim za ”Želim te.” A iako je film tematski jako fokusiran na to ”tko tu koga jebe”, zanimljivo je kako to ”jebanje” nikada nije prikazano. Seksualna eksplicitnost u Closer isključivo je verbalna, čime se na neki način još više podebljava ta (doslovna) neopipljivost njihove međusobne ”blizine” i bliskosti.

Stoga ja Closer ne bih opisala kao ”ljubavnu” dramu, već bih taj pojam ljubavi zamijenila žudnjom (sami protagonisti, iako nesvjesno, ionako ne prave tu razliku), a nekako imam dojam da ni film sam sebe tako ne doživljava. Upravo ga zato redatelj završava na isti način na koji ga i započinje, nagovještavajući time kako je riječ o tipu situacija i ljudi koji će se unutar tih situacija uvijek iznova vrtjeti – ukrug:

I can’t take my eyes off of you… I can’t take my mind off of you… ’til I find somebody new.

Jedan komentar za “Bliski odnosi (2004.)

  • Vanja says:

    Apsolutno apsolutna preporuka!

    Hvala, Koraljka, ovo je izvrsno štivo za podsjećanje i gledanje (i jedno od mojih velikih guilty pleasures).

    I obrada pjesme i svašta.

    “Thank you for your honesty, now f+++ off and die.” (Jedna od meni najdrazih scena)

Leave a Reply

Your email address will not be published.