Barbara (2012.)

Piše: Marko Stojiljković

Žena izlazi iz autobusa u istočnonjemačkom provincijskom gradiću, sjeda u park i puši cigaretu. Dva čovjeka promatraju je s visine nekog prvog ili drugog kata. Razgovaraju o tome kakva je, da se čini razmaženom, i da na posao neće doći ni minute ranije od početka radnog vremena. Nema sumnje, ta dvojica rade za zloglasni Stasi, obavještajnu službu koja je brojala skoro četvrtinu stanovništva DDR-a. Žena je Barbara (Hoss), doktorica neprimjereno građanskih manira i ukusa za istočnonjemačku provinciju, a muškarci su njen novi šef Andre (Zehrfeld), suradnička „veza“, i Schultz (Bock), agent i njen „handler“. Barbara se prijavila za izlaznu vizu, očito bez dovoljno dobrog razloga, i to je navuklo bijes nadležnih, iz Berlina je poslana u nedođiju, u bolnicu kojoj stalno manjka opreme, tehnike i lijekova, gdje se dijagnoze izvode u najboljem slučaju „pješački“, a u najgorem pomoću „šac“ metode. Barbara, naravno, planira bijeg na drugu stranu pomoću svog ljubavnika, koji povremeno dolazi u DDR mutnim poslima ili na izlete, i koji to financira. Godina je 1984. i cijeloj socijalističkoj šaradi bliži se neumitni kraj, samo kad bi akteri tog vremena to i znali… Znaci propasti su tu: propale, neodržavane zgrade i ulice, švercana roba i devize u optjecaju, automobili najmanje deset godina zastarjeli u odnosu na zapadnjačke…

Prva asocijacija koja se veže na ovaj film dosta je uspješniji oskarovac The Lives of Others, koji počinje na sličnim osnovama. Ali Petzold je suviše kvalitetan autor da bi se jednostavno ukačio na vagon eksploatacije bliže prošlosti. Stasi je ovdje prisutan, ali ne sveprisutan, i dalje neprijatan, ali neprijatnost potiče u manjoj mjeri od „pojačanih interogacijskih tehnika“, a više od nepredvidljivosti, neočekivanosti. Film skoro da nema soundtrack, i to je namjerna i opravdana odluka: svaki zvuk je rezak, oštar, iznenadan i prijeteći. Zvono na vratima, zvonjava telefona (tko ga ima), poziv, sve to može voditi do neprijatnosti. Isto je i sa scenografijom, još više s epizodnim likovima, svaki mimoilazeći čovjek, bicikl, automobil je možda agent, suradnik… Atmosfera paranoje čini 90% ovog filma i ono je što ga čini posebnim.

april

Ispostavit će se da doktor Andre ima sličnu pretpovijest kao Barbara (zeznuo je liječenje nekih pacijenata) i jeftinije se izvukao samo zato što ga nije briga o velikim pitanjima, prihvatio je da bude „veza“, ali nije time oduševljen, a svoj špijunski posao odrađuje bezvoljno, uživajući u malim životnim radostima, poput doktorskih priča, kuhinje, izleta ili reprodukcije Rembrandtovog „Sata anatomije“. Između dvoje likova počinje se razvijati dinamika koja nije neprijateljska, naprotiv. Andre želi unaprijediti bolnicu, i tu će mu Barbara pomoći svojim znanjem, stručnošću i liječničkom etikom. Kada se u priči pojavi mlada pacijentica Stella, zatvorenica obližnjeg KP zavoda koja je bježala prema zapadu, kod Barbare će se pojaviti velika moralna dilema: mrzi li više sistem ili više voli svoj posao, uprkos svemu.

Barbara je napet film koji ne polaže nade u jeftina rješenja. Urađen je s osjećajem za detalj. Petzold je poznat kao redatelj sklon promatranju različitih poslovnih kultura, a ovdje je to provincijalna bolnica. Ključ uspješnog poslovanja takve institucije otvorenost je i povjerenje, što je smrtni grijeh u policijskoj državi. I svaki detalj doprinosi atmosferi, škripavi bicikli, make-shift laboratorij u kojoj liječnici sami mućkaju serume, švercane cigarete, susret Trabanta i Mercedesa na seoskom putu kroz šumu, sve to doprinosi napetoj atmosferi.

arthur

Iako se isprva čini da je Barbara lik preslabe motivacije za ovakav film, to je pogrešno. Njena perspektiva osnova je filma, a njen lik savršeno je odigrala Nina Hoss, česta Petzoldova saradnica u raznim i različitim ulogama. Iako film ima političku osnovu, ovdje nije riječ samo o tome, te ne može biti dalje od pamfleta. Ovo je jedna usporena, low-key priča o ljudima i njihovim težnjama u svijetu koji ih davi besmislom svog postojanja.

Leave a Reply

Your email address will not be published.