Bad Words (2013.)

Piše: Tea Maksimović

Nedavno sam na maminu knjigu recepata iscijedila naranču. Da, ja, odrasla osoba, bila sam toliko izbačena iz takta njenom retorikom da sam najzad posegnula za najinfantilnijim rješenjem. U razgovoru s njom sva su sredstva uzaludna – u željeznom stisku nemoći jedino je rješenje koje preostaje potpuno prepuštanje najnižim nagonima! Uzaludan je svaki pokušaj zrelog, razumnog objašnjavanja vlastitog (oprečnog, doduše) stava toj ženi kad je ona ta kojoj nema premca u razboru, temeljitosti, požrtvovnosti i nadasve, mudrosti. I tako se nađoh s rukama na naranči i zlokobnim osmijehom na usnama. Pokazala sam joj!

Kad bismo tražili pandan mom potpuno opravdanom i potrebnom postupku u filmskoj umjetnosti, to bi svakako bio redateljski debi Jasona Batemana Bad Words. Rijetko koja komedija udara tako blizu mom lepršavom srcu kao ova: riječ je o filmu koji objedinjuje svaki nezreo postupak koji vam u žaru borbe padne na pamet, ali ne provedete ga u djelo jer ste dobro odgojeni i, ruku na srce, u strahu od osude.

Glavni junak Guy Trilby (Jason Bateman) četrdesetogodišnji je lektor/ korektor (iako tehnički lektori ne postoje u drugim zemljama u istom svojstvu kao u Hrvatskoj, ali zadovoljimo se makar sličnoznačnicom) koji nije završio osmi razred osnovne škole i zato se uspije probiti na natjecanje u sricanju zvano The Golden Quill National Spelling Bee, za prijatelje samo Spelling Bee.

4

Na svom putu prema sigurnoj pobjedi glavni junak ne preza od drastičnih mjera: ruga se debelom dječaku, navodi djevojčicu da pomisli kako je na nacionalnoj televiziji dobila prvu menstruaciju, vaginu majke jednog od natjecatelja uspoređuje sa slonovom surlom, javno baca stvari, lista je podugačka. Budući da je u SAD-u najnormalnije medijski popratiti svaki mogući događaj (što objašnjava zašto ja znam da je Tajvan 2012. pobijedio na svjetskom kupu Magic the Gatheringa), tako i Trilbyjev pothvat prati novinarka Jenny Widgeon (Kathryn Hahn) koja nikako ne može dokučiti razloge njegova sumanutog ponašanja. Kathryn Hahn specifična je po svojim ulogama neurotičarki koje mnogo viču i imaju prenaglašene izraze lica, a u ovoj ulozi servira nam upravo klasičnu sebe. Jason Bateman pokazao je popriličnu tankoćutnost u izboru glumačke ekipe: Rohan Chand odličan je u ulozi Trilbyjeve konkurencije u natjecanju, klinca s kojim se Trilby unatoč žestokom opiranju naposljetku ipak sprijateljuje. Biološki sat nije mi još počeo kucati, majčinski nagoni još nisu zatrli moj feministički duh, ali taj je klinac toliko sladak da mu žena poželi praviti palačinke s Nutellom svake večeri. Tu je i Allison Janney u ulozi voditeljice natjecanja Dr. Bernice Deagan, koja svojim trpkim iznošenjem teksta zasjenjuje sve ostale. Njeno dostojanstvo i pravednički gnjev odjekuju prostorijom tako da drugi glumci gotovo ne postoje. Nemoguće je izdvojiti glumca koji je podbacio, a s obzirom na to koliko je radnja zapravo maloumna, upravo se to lako moglo dogoditi.

Ono što čovjeka stvarno može šokirati je koliko su djeca u filmu nabrijana na pobjedu. Znaju latinske korijene riječi, uče u sobama satima i danima, daju imena svojim registratorima! Je li to stvaran prikaz tog natjecanja? Ako jest, onda je film pomalo i kritika društva.

2

Priznat ću: pred kraj filma sve se pretvara u reprizu slapstick humora viđenog milijun puta u različitim inačicama, a malicioznost komentara transformira se u sentimentalnost prizora ranjene košute za kojom plače slatka srna. Svi su zapravo dobri ljudi koji su napravili neke malo nedorasle izbore i živjeli su sretno do kraja života. No priznat ću još nešto: što sam starija to mi je teže progutati pretencioznost nekog filma. Ovaj je film upravo ono što je želio biti: laka komedija o apsurdnosti života i osobi koja nas sve odaje. Guy Trilby prikazuje sve djetinjaste, nestašne, banalne i ponekad patološke postupke od kojih se mi suzdržavamo. Kada odrasla osoba djetetu podmetne nogu, mi imamo moralnu dužnost tu osobu prijekorno pogledati. Zato je u našem svijetu potiskivanja nagona Guy Trilby heroj, a Jason Bateman hrabar redatelj.

I na kraju, moram priznati da me svaki put kad pogledam poster filma (i točno vidim, bez zabune, koju je riječ oblikovao ustima) obuzme smijeh. To je komedija!

Leave a Reply

Your email address will not be published.