Američki psiho (2000.)

Piše: Sven Mikulec

Američki psiho (American Psycho, 2000., 102 min.)

Redatelj: Mary Harron

Glume: Christian Bale, Justin Theroux, Josh Lucas, Jared Leto, Willem Dafoe, Chloë Sevigny

 

Christian Bale prestavio nam se Carstvom sunca, glumački dokazao Nestajanjem i Boksačem, zabavio nas je i Prestižom i Ekvilibrijumom, a mirnu penziju osigurao Nolanovom trilogijom o Bruceu Wayneu. A opet, lako je moguće da nijedna od tih uloga nije njegova najbolja. Iako je malo vjerojatno da će sjetni i ponosni osamdesetogodišnji Bale jednoga dalekog dana unucima uz kamin prikazivati scene iz Američkoga psiha, ne bi bilo tako ludo ustvrditi da je baš ovdje njegovo sunce (zasad) zasjalo najjače.

Patrick Bateman (Bale) uspješan je burzovni mešetar, japijevac s luksuznim stanom na Manhattanu, bezbroj ljubavnica i grupicom „prijatelja“ s kojima razmjenjuje tračeve i povremene dubokoumne, sadržajno isprazne misli o socijalnim i ekonomskim problemima zemlje. No isto tako, on je poremećeni psihopat s krvožednom mračnom stranom koja se aktivira zbog sitnica koje „normalni“ ljudi ne bi ni primijetili: kad mu, naprimjer, konobarica kaže da prima samo gotovinu ili kad jedan od njegovih kolega s posla nabavi vizitke elegantnije od njegovih. Na neki način kao i u Batmanu, Baleov lik i ovdje nosi masku, ali samo kako bi prikrio čudovište koje čuči iza pažljivo, rekao bih fanatično održavane fasade krema za uljepšavanje, gelova za kosu i spartanski uvježbanoga mišićavog tijela.

Američki psiho krvav je, brutalan, ali inteligentan i izrazito satiričan ekspoze o otuđenosti i poremećenim vrijednostima čovjeka u materijalističkom, desenzibiliziranom, brojkama pokretanom svijetu rezervacija u elitnim restoranima, zlatotiska na vizitkama i iscjeđenih tjelesa u skrivenim space bagovima. Film Mary Harron (i ja prvi put čujem), inače temeljen na romanu Bretta Eastona Ellisa, uključuje vješto inkorporiranu kritiku yuppieja, njihove površnosti, obijesti i potpune izoliranosti od svijeta u kojem 99,9% ljudi živi. Primjerice, genijalan mi je trenutak kad jedan od Batemanovih prijatelja kaže:

Now, where do we have reservations at? I’m not really hungry, but I’d like to have reservations someplace.

Ima nešto teško opisivo i iznenađujuće uznemirujuće u iznimno pamtljivim trenucima kad Bateman na note Phila Collinsa ili Hueyja Lewisa navlači prozirnu kabanicu kako ne bi krvlju natopio svog novog Valentina, ili kad priprema pištolj na čavle da bi bar nakratko u sebi uspavao, s vremenom postaje jasnije, nezatomljivi poriv za klanjem. Za slučaj da nezaboravne scene ubojstava, neočekivane duhovite igre riječima i u pravoj mjeri prisutan crni humor nisu dovoljni da vas osvoje na prvi pogled kao što je to bio slučaj sa mnom, tu je još i poneki iznenađujući element ljudskosti koji se povremeno, samo na trenutak, uspije probiti kroz naslage fabricirane osobnosti i slojeve bijesa Patricka Batemana, kao i plesno umijeće zbog kojeg ostali filmski psihopati mogu samo odložiti noževe, mačete i motorne pile i iskreno zapljeskati. A osim ubojitih plesnih pokreta, budući zavodnici mogu pokušati u praksi iskoristiti obećavajući ali još neprovjereni pick up line:

You’re a fucking ugly bitch. I want to stab you to death, and then play around with your blood.

Mračan i potresan, pametan i na trenutke gotovo nadrealan, Američki psiho jedan je od najboljih filmova nultih. Uostalom, film koji postigne da vesele note Genesisa zvuče jezivo i psihodelično, zaslužuje kapu dolje.

6 komentara za “Američki psiho (2000.)

  • Vanja says:

    nulta je tako bogata ovim mind twistovima, zbilja, a american psch definitivno ima jako, jako mjesto …odlična recka, sven, mogla bih to sad ponoviti ;)onaj ludi početak, objašnjenje održavanja tjelesne pojave a conto unutarnje … etc … ah, ma film je meni zbilja osobit … nema što, ova je godina zbilja bila bogata nekim finim i čudnim filmovima. must see

  • Mirnes Alispahić says:

    Bravo, Svene. Odličan film, ali mi je knjiga vrhunska. Pročitao sam je najmanje 4 puta. Puno brutalnija i detaljnija od filma, mada je i film odlično urađen. Bale je genijalan u ovoj ulozi i teško da mogu nekog drugog zamisliti u njoj. Dok sam gledao Shame nisam mogao, a da ne primjetim sličnost između lika Batemana i Brandona. Moj prijatelj je također to rekao pa me interesuje da li je još neko to pomislio?

  • Vanja says:

    Eto, da nije recke, ne bih ponovno imala “Bateman” maraton. Ah. Kako li sam samo bila sretna kad sam se podsjedila … na svašta. Moje li velike sreće što je onaj mali puž sređen prvi. Ne bih ga trpjela cijeli film. 😀 Znam, o ukusima. Čak nisam mislila da ću dvaput gledati AP, međutim, mnogo bi je bolje sjeo i naravno – masu detalja sam primjetila koji su prvi put promakli. To je moje stručno gledanje koje mi daje opravdanje da gnjavim okoliš pri ponavljanju gradiva. 😀

  • patrik says:

    ali meni nije jasan kraj knjige? O.o

  • Sven Mikulec says:

    što je zbunjujuće kod kraja knjige? (nisam čitao)

  • Mirnes says:

    Mislim da se i film završava istom scenom kao i knjiga, sa znakom izlaza u slučaju opasnosti. Davno sam gledao film, a knjigu sam čitao prije desetak godina. Morao bih se malo podsjetiti. Knjiga je “Zločin i kazna” smješten u svijet yuppieja i 80-ih. Pronaći ćeš više nego očigledne sličnosti između te dvije knjige. To će ti vjerovatno pomoći u rješavanju kraja 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published.