Adventureland (2007.)

Piše: Andrea Knežević

Adventureland (SAD, 2009., 107 min.)

Režija: Greg Mottola

Scenarij: Greg Mottola

Glume: Jesse Eisenberg, Kristen Stewart, Bill Hader, Kristen Wiig, Ryan Reynolds

 

Dreams unfullfilled, graduate unskilled; samo jednim stihom američki je bend The Replacements sažeo najveći problem s kojim se čitava prijelazna generacija tek diplomiranih mladih ljudi, punih očekivanja, s još više bespotrebnog znanja, a još manje praktičnih vještina, susreće u postkoledžskom ili postfakultetskotm razdoblju koji se zove stvarni život. Ili diplomski studij (slava američkom obrazovnom sistemu). Ako su im roditelji, naravno, voljni platiti još i diplomski studij unatoč bacheloru iz komparativne književnosti i renesansnih studija. Ako nisu, primorani su naći sezonski posao, kao James Brennan, čija je tako nam rezonantna priča ispričana u filmu Adventurelandu (2009.) redatelja Grega Mottole. Film s autobiografskim elementima nastaje kao timeout na pragu dviju Mottolinih komedija, kao zrelija inačica blesave teen-komedije Superbad (2007.) a nakon koje slijedi još blesavija sci-fi komedija Paul (2011.).

Da bi mogao financirati željeni diplomski studij novinarstva u New Yorku, nespretan i sramežljiv James (Eisenberg) po završetku preddiplomskog studija pronalazi sezonski posao u zabavnome parku Adventureland, gdje upoznaje pregršt različitih osobnosti, od kojih svatko, kao i on, nosi svoje životne terete; pored svog nekadašnjeg najboljeg prijatelja Friga upoznaje Joela, pomalo stereotipiziranog geeka s ciničnim pogledom na svijet, glazbenika Connella, te tajanstvenu Emily (Stewart), u koju se i zaljubljuje. Naravno da i Emily za sobom vuče priličnu količinu emocionalne prtljage, pored koje se Jamesove nesigurnosti zbog činjenice da je još uvijek djevac, čine kao kozmetička torbica.

„You know, like, why bother? They’re just going to forget our fuckin’ names anyway.“

Drame i općenito filmovi o odrastanju i adolescenciji uvijek su bile prilično popularan žanr. Upravo zbog ovakve hiperprodukcije koja je evidentna i danas, vrlo rijetko se dogodilo da je film takvog žanra postao kultom. Za ono što su filmovi Johna Hughesa, među kojima valja istaknuti The Breakfast Club (1985.) te malo mračniju inačicu Sixteen Candles (1984.) zaslužni za tinejdžere i adolescente 80ih godina, u dekadi nakon zaslužna je, između ostalih, i Winona Ryder, ‘lice 90ih’, zajedno s Ethanom Hawkeom i zajedničkim filmom Reality Bites (1994.). Portretiranju suvremenih unskilled graduatea pridonijele su tv-emisije poput Girlsa ali i indie-dragulji poput ovog ovdje. Iako je vrijeme radnje Adventurelanda kraj 80ih godina, to se možda niti ne bi ni dalo naslutiti da na početku nije definirana godina 1987. i da zabavni park toliko ne inzistira na Falcovom Rock me Amadeusu („Fucking sadists. Fucking sadists!“). Namjerno ili nenamjerno, ova uistinu neprimjetna vremenska kontekstualizacija pridonosi još pojačanoj univerzalnosti priče. Problemi o kojima film progovara su bezvremeni jer su prva prava ljubav i prvo slomljeno srce vrijednosti koje svaka generacija doživljava s različitim soundtrackom, ali na isti način. Jedno ne ide bez drugoga, a na pitanje što prethodi čemu, Adventureland daje vrlo optimističan odgovor; sve je moguće.

Što se glumačke izvedbe tiče, unatoč pretežito negativnim medijskim napuhavanjima, ovaj put treba u pozitivnom svjetlu istaknuti Kristen Stewart. Besprijekorno je prenijela lik pomalo neurotične Emily, koja se sukobljava sa demonima iz prošlosti i sadašnjosti a koji joj onemogućuju da se emotivno prepusti avanturama kao što to čini i tjelesno. Iako, čini se, Kristen ne uspjeva zadržati taj glumački suverenitet iz nezavisnih filmova (The Runaways, Panic Room, Into the Wild) u blockbusterima (zna se kojem), kao što to izvrsno uspijeva, recimo, Ellen Page, koja se bez mane katapultirala iz Reitmanovih trudničkih hlača u Nolanov dreamwithinadream, krivicu treba pripisati jednostavno loše napisanome liku Belle Swan, te ju je Kristen, naposljetku, u svoj toj plošnosti i bezličnosti zapravo i savršeno prenijela. Tako da, leave Kristen alone!

Nakon ovog neplaćenog pokušaja vraćanja ili uopće stvaranja Stewartinog glumačkog kredibiliteta, treba spomenuti i izvrsnost Jesseja Eisenberga iliti ‘Michaela Cere za zrelije’. Eisenberg, vjerojatno najpoznatiji po utjelovljenju osnivača Facebooka i trenutno najutjecajnijeg čovjeka na svijetu, Marka Zuckerberga u Fincherovoj Društvenoj mreži, također nije imao poteškoća u šetanju iz nezavisne kinematografije u visokobudžetnu (ali i vice versa), a u ovom je filmu iskreno i autentično utjelovio nesigurnost i nespretnost jednog unskilled graduatea koje većina nas prikriva na ovaj ili onaj način.

Za rasterećujući comic relief zaduženi su likovi upravitelja zabavnoga parka Bobbyja i njegove žene Paulette, koje utjelovljuje dvojac poznat iz Saturday Night Livea Bill Hader i Kristen Wiig. Tu je i Jamesov najbolji prijatelj, Frigo, koji je zaslužan za onaj malo perverzniji humor koji je valjda, kao i seks, neminovnost svake teen ili adolescentske komedije.

Nije jasno je li Adventureland zrela komedija s elementima drame ili zrela drama s elementima komedije, no kraju krajeva, to nije ni bitno. Bitno je da funkcionira.

A funkcionira itekako.

Leave a Reply

Your email address will not be published.