Zločesti djedica (2013.)

Zločesti djedica (2013.)

(Jackass Presents: Bad Grandpa, SAD, 92 min.)

Režija: Jeff Tremaine

Scenarij: Johnny Knoxville, Jeff Tremaine

Glume: Johnny Knoxville, Jackson Nicoll, Georgina Cates, Catherine Keener, Spike Jonze

5

Prosječno djelo zanimljivih filmoloških trenutaka prigodno večernjem TV programu četvrtkom.

Novi Jackass film solo je projekt legendarnog Johnnyja Knoxvillea i kolege Jeffa Tremainea i prvi pripovjedni naslov u serijalu. Gotovo spinoff, centralni su likovi Irving Zisman, prostački djed iz Knoxvilleovih ranijih radova, čiji su glavni atributi dug jezik i još dulja muda, i unuk Billy (Jackson Nicoll), njegov jednako provokativan geg kompanjon. Budući se često govorilo o želji za većim brojem skečeva s Irvingom, opseg fanova tako je došao na svoje.

Glavna razlika spram prijašnjih filmova introdukcija je radnje. Nakon smrti žene Irving oduševljeno odlučuje ostatak života provesti u dekadenciji. Ali, tijekom sprovoda njegova nestabilna kćer i narkomanka zahtijeva da joj odvede sina ocu dok ona dođe k sebi, pa potom bježi od njih. Bijesan ali bez izlaza, Irving odlučuje brže-bolje riješiti se dječaka i dogovara sastanak s niškoristi ocem. Na putu do oca na drugom kraju SAD-a, međutim, dolazi do pomaka u odnosu.

A DOG NAMED SUKI

Simpatično ispričana poznata priča o neočekivanom zbližavanju prenosi emocije koje ne bismo očekivali u Jackassu. Umjesto zgražanja, grohotnog smijanja ili srama isprovociranog infantilnim stuntovima, dobivamo pozitivno nabijenu dramu-komediju tek marginalno dotaknutu klasičnim ispadima Jackassovih blesavoća. Gegovi prisutni u filmu nisu niti radikalni niti originalni, ponajmanje urnebesni i tek ponekad provokativni, što Bad Grandpa čini mlakom varijantom Jackassa. Slično, reakcija osoba simpatične su i dobronamjerne, njihovi postupci bezopasni i uglavnom se sastoje od sramežljivog podsmjehivanja i visoko podignutih obrva. Dakako, ovisi o gledatelju koliko su mu još smiješni lažni penisi zaključani u automate, kruh među testisima i izmet na zidovima restorana, ali u suštini Bad Grandpa veoma je skroman s vicevima i kvantitetom i kvalitetom, iako je prema odjavnoj špici jasno da se društvo iza filma itekako dobro zabavljalo.

Kao zamjenu za skečeve, dobivamo nekoliko zanimljivih filmoloških činjenica. Najprije, način na koji je film sniman rijedak je i originalan. Iako film posjeduje očigledan scenarij, same scene – neprekinute kada je u pitanju kontinuitet prostora i vremena filmskog svijeta u kojem se odvija avantura – sastoje se od mješavine ozbiljnih, primjerice u kojima djed i unuk razgovaraju o svojim problemima, i neozbiljnih, u kojima djed i unuk probijaju četvrti zid. Promjene kamera i kvalitete zapisa čine isto na tehničkom području – ozbiljna scena unutar filma odvija se kao dio priče, iako kamere impliciraju snimanje stvarnog svijeta u kojem su djed i unuk dva glumca u njihovim ulogama. Nadalje, gotovo je nemoguće procijeniti koje su scene potpuno odglumljene, a koje se služe dodatnim osobama nesvjesnim snimanja, pogotovo zato jer postoje one u kojima statisti pripomažu glumcima stvoriti neugodne situacije ostalima. Dobivamo zanimljivo koncipiranu realnost koja pleše po granicama filmskih prikaza i od žanrovanja radi ludu, ali nekima bi se moglo činiti da je naracija slomljena izmjenama ozbiljnih i neozbiljnih nabačaja ideja.

2

Drugi zanimljiv aspekt tiče se povremenih uzleta kvalitete režije i glume. S jedne strane, Knoxville i Nicoll pokazuju da mogu što žele kada to požele, a u radnju se filma upleće i razvoj karaktera. Nicoll dominira scenama i nimalo ne djeluje glumcem. Kada ne bi bilo povremenih scena provociranja slučajnih prolaznika, gotovo bismo rekli da je Knoxville jedini koji doista zna o čemu se radi. A on će, pak, izvući iz vas strunu emocija kada odluči biti tužan, simpatije kada odluči biti nestašan i sprdnju kada odluči biti pokvaren. Do kraja filma, stalno vam je do njih. Zanimljivo bi bilo kad bi do kraja svoje karijere Tremaine i Knoxville pokušali usavršiti ovakav tip filma i ponudili još nekoliko naslova među kojima bi se mogao pronaći i vrlo kvalitetan rad. Naime, nekoliko pojedinačnih scena izvrsno je režirano, čime i Tremaine pokazuje ovisnost kvalitete filma isključivo o njegovoj vlastitoj volji.

Vrijedi još reći da se film može promatrati i kao svojevrsni socijalni eksperiment. Neki od postupaka likova, njihovi međusobni odnosi u javnosti i općenito skečevi koji bi razumnim osobama postavili alarmne upitnike iznad glava, u SAD-u prolaze pod ‘ništa novo’, čini se. Teško je procijeniti koliki je postotak koje scene bio iskren, ali odjavna špica pokazuje neke od osoba koje nisu imali pojma što se događa, pa kada se prisjetimo kako su tokom same radnje filma reagirali i što su govorili, možemo tumačiti otvorenu apatičnost i priučenost ekscesima za koje bi bilo bolje da ih nikad niti nema.

00

S rečenim u vidu, Jackass je prosječno djelo zanimljivih filmoloških trenutaka prigodno večernjem TV programu četvrtkom.

11 Responses to “Zločesti djedica (2013.)”

  1. Ivo Skocic says:

    isao sam bez vecih ocekivanja u dvoranu, izsasao odusevljen. vrhunsko poigravanje sa stvarnoscu i glumom, tu i tamo poneka tuzna scena, a scene namijenjene roflanju to uspjesno obavljaju. vise od nekoliko puta sam se zagrcnuo onom litarskom colom (koja mi iovako ionako nije trebala) samo od smijeha, a pratila me je poprilicno puna dvorana.

    ne ocekujte nista, i bit ce te ugodno iznenadjeni.

    ocekujte smislenost, dramu, dubokoumnost, i izadjite razocarani iz dvorane, bez cole po majici.

  2. slama says:

    Volim kad dotični ds izigrava pravog balkanca i mora srat po svemu i svačemu. Molim te počni analizirati samo filmove koje gleda vrlo uski dio publike, slični tebi gdje samo sere jedni po drugima i srati tako ukrug.

    Ostavi se komedija di se ne traži ništa dublje od šupka u koji se ti zavlačiš.

  3. Bolje da ne znaš says:

    Nisam gledao film, ali imam savjet za tebe. Obavezno proradi na stilu pisanja recenzija jer si toliko dosadan da gutam Ibuprofen 800 svaki put kad vidim tvoje ime u potpisu. Doimaš se kao načitan momak i šteta je da pucaš u prazno s riječima poput “introdukcija”, prvenstveno zbog toga što zvučiš samo kao preserator koji piše za Prolegomenu. I ne, recenzija ti u tom slučaju ne zvuči ništa stilski dorađenija nego što bi zvučala da si napisao “predstavljanje”. Ovo je dobronamjeran savjet, a ti ga shvati kako ti je drago.

  4. d says:

    Ocijena 5.
    Da li je to 5/5
    ili
    5/10
    ili neki deseti odnos?????

  5. FAK (Sven) says:

    Vjerovali ili ne, nemamo ništa protiv negativnih komentara na tekstove i, koliko god izlizano zvučalo, konstruktivne kritike cijenimo jer nam pomažu da smanjimo pogreške.

    Sad kad sam to rekao, dodat ću da ovo indeksovsko “zavlačenje u šupak” nije razina komunikacije koju želimo ovdje. Od početka smo valjda 2-3 komentara sveukupno obrisali, to je praksa koju ne volim. Dovoljno je pogledati drugi i treći komentar (podjednako negativni oba) da se vidi razlika između onog što odobravamo i onog što ne bismo željeli vidjeti.

    Neka se (dobrodošlo!) kritiziranje recenzenata ne spušta na osoban nivo, molim vas. To je sve.

    @ d – Ocjene uvijek dajemo od 1 do 10.

  6. Mario says:

    Film je zapravo vrlo dobar. Tvoja ocjena 5/10 je na rubu katastrofe. Moja ocjena filma je barem 7/10 odnosno 7.5/10.
    Napokon je u kina došao neki film na koji sam se mogao iz svega srca nasmijati.Jednostavnost i dosta dobrih fora su velika kvaliteta filma.
    p.s. možda si gledao neki drugi film npr. Thor 1 dio ili Spiderman ili Avengerse ili Carrie pa si dao ocjenu 5/10.

  7. DS says:

    @ Ivo:

    Prihvaćanje humora uglavnom ovisi o gledatelju. To također vrijedi i za argument o kinu, jer sam i ja bio u relativnom punom kinu koje je dobar dio filma odšutjelo. Vidio sam ljude koji padaju u nesvijest od smijeha na Sandlerove filmove, što je meni nepojmljivo, i vidio sam ljude koji Monthy Python gledaju kao besmislicu, što je također nepojmljivo. Stoga mi se nije činilo bitnim gađati koliko bi fora mogla utjecati na nekoga – jer uvijek će biti gradacije, nego koliko je to što izvode neisprobano. Sve u svemu, nisam siguran da simpatičnost arbitrira visoke ocjene, barem što se komedije tiče. Ove je godine došlo nekoliko komedija koje, kad smo već kod dvorana, su izazival vrištanje, a ne zagrcanje, pa bismo opet u toj paraleli dali prosječan efeket.

    @ slama: a) Vrlo uski krugovi koji gledaju vrlo malo filmova uglavnom ne seru jedni po drugima i ne čine to ukrug. Vrednuju uzak spektar i negativno su raspoloženi najčešće prema igranom filmu.

    b) Takvi krugovi gotovo i ne postoje, što me navodi na zaključak da ne znaš točno o čemu pričaš. Kakvi su to uski krugovi, gdje su oni, tko su ti ljudi? Ja nisam siguran da pripadam uskim krugovima, ako to uopće postoji, meni su dragi i Expendables i Jodorowsky. Postoje, doduše, razvijanja određenih kriterija za određene krugove, pa se neke stvari prestanu razmatrati objektivno (npr. faktor zabave ili emocija u igranom filmu), ali nisam pobornik takvog pristupa filmu. Zaključujem da je oslanjanje samo na emocije, samo na logiku ili samo na filmološke aspekte neobjektivno.

    c)Uvlačenje u šupak obično sugerira nekakvu podređenost nekome za nešto. Budući filmu nisam dao populističku ocjenu, ne podilazim kinematografiji, jesam dobrovoljno na FAK-u, ne odgovaram nikome nikakvim ugovorima, onda nisam siguran kome se to uvlačim i zašto bih. Pojasniš?

    @ Bolje da ne znaš:

    a) Riječ ‘introdukcija’ nije pucanj u prazno. Ona ima svoje značenje koje ovdje nosi funkciju. Budući si našao uspješan sinonim, tada je očigledno da je razumiješ, stoga ne može biti ‘pucanj u prazno’. Pucanj u prazno bilo bi da sam napisao na tom mjestu, npr. ‘anafibolija’. Tvoja pretpostavka da koristim riječi drugačijeg etimološkog porijekla da bih zvučao X je tipična misinterpretacija uvrijeđenog čitatelja. Umjesto da razmišlja zašto je baš ta riječ odabrana, on apriorno zaključuje da nipošto nije morala biti. Nesuvislo. Volim riječ introdukcija koliko i predstavljanje.

    b) prijevod ‘predstavljanje’ u ovom slučaju ima samo djelomičnu točnost. ‘Uvođenje’ bi bila točnija riječ i vjernija hrvatskom značenju, dok je na engleskom prije predstavljanje, nego li uvođenje. Za razliku od riječi ‘uvođenje’ na hr i ‘predstavljanje’ na hr., odnosno introduction na eng, ‘introdukciji’ se razvija da znači obje stvari istovremeno. Zato mi se svidjela.

    @ Mario:

    a) Nisam ljubitelj ocjenjivanja. Svatko puca neke svoje kriterije. Nekim ljudima niti jedan film nije ispod 7. Neki niti jedan ne može preći 5. Svijet se boji ocjene 5. Daš nekom populističkom filmu 5 i dogodi se hrpa uvreda. Tipično. :) Kod mene 5 znači prosječno, što zapravo znači bolje od 49% filmova koje sam do sada pogledao. Ocjena 7 bi značila da je bolji od 69% filmova koje sam do sada pogledao. Nisam sto posto siguran u to.

    b) Spiderman i Carrie odgovaraju ocjeni 5. Thor i Avengersi ne.

  8. Bolje da ne znaš says:

    a) Nisam uvrijeđen čitatelj. Pobojao bi se za vlastito duševno zdravlje kada bi me recenzija filma Đnojia Naksvila uvrijedila. Istinski vjerujem da pišeš stilom kojim pišeš jer si preserator. Ali to je ok, ovo je tvoja recenzija. Pričica o etimologiji je simpatična, međutim ne pušim je.
    b) Harry Frankfurt – “Kenjaža” za samo 20 kuna u Superknjižari!!!
    c) Ne moraš odgovarati. Nemam apsolutno nikakvih osobnih interesa vezanih uz tvoje recenzije. Dao sam savjet iz iskustva, ne želiš ga poslušati. Sve ok, sretno ti bilo.

  9. DS says:

    Na neki mi je način žao što misliš da su mi struka i područje interesa stvar preseravanja, da sjedim nad postmodernističkim rječnikom cijeli dan da bih navečer napisao preseratorski tekst, jer čak osobno ne smatram da se ovakvim lažnoautoritarnim komentarima i sam preseravaš, ali treći promatrač već prema formulacijama komentara i stavu može ustanoviti čija priča drži vodu i tko tu reflektira neznanje, stoga mi u konačnici nije žao.

    A propo toga, Frankfurt zaključuje da je suština bullshita epistemički preduvjetovana nebriga o istinitosti. To se ne može primijeniti ni na ovu recenziju ni na moj dobrovoljni pokušaj da pojasnim da tokom pisanja nastojim riječi birati pažljivo jer mi je jedan od preduvjeta uspješnosti u struci pažljiv odabir riječi i značenja. Međutim, tko god sagleda primjer odnosa između Pascal i Wittgenstein, koji Frankfurt navodi da izluči van značenje bullshita, možda neće biti siguran što je točno bullshit, ali će odmah ustanoviti tko je od Pascal i Wittgenstein koga napao, te tko je onaj koji izgleda kao da se preserava.

  10. Ivo Skocic says:

    @DS na koje tocno komedije mislis? ove godine do sada nije izasla apsolutno niti jedna komedija koja me nasmijala kao ova.

    A kad govoris da je bolji od pola filmova koji je pogledao, opet govoris uopceno. Svaki film treba suditi po onome sto predstavlja, i u kojoj klasi/zanru pripada. Naravno da neces ocjenivati npr. Sharknado isto kao sto bi ocjenjivao i Nedodirljive; kada bi govorili o komedijama, ovaj film je definitivno bolji od jako puno komedija, pogotovo u zadnje vrijeme, i definitvno bi isla barem sedmica, ako ne i vise. Jedina ovogodisnja komedija koja se priblizila ovoj je The Hangover 3, a ona zasluzuje osmicu.

  11. DS says:

    @ Ivo: Hangover 3 je uglavnom ismijan od publike i totalno unakažen od kritike kao mlaćenje mrtvog konja, dok se mišljenja oko Bad Grandpa kreću ~6.5 (gdje sam ja dakle nešto stroži), što bi u ovom slučaju mene stavilo u poziciju onoga koji bi tebi trebao govoriti da ti nešto nije u redu s procjenom, a ne obratno.

    Drugim riječima, ovo upravo demonstrira evidentne subjektivne razlike u poimanju ukusa humora, a to je nešto što se pri nastojanju objektivnog razmatranja bilo kojeg filma, dakle i komedije, treba uzimati u obzir naknadno i kao sporedan faktor.

    Što se tiče komentara o gledanju filma posebno – da i ne. Da, jer se treba kretati prvo od najbližeg kruga filmova kojem određeni naslov pripada, te ne, jer kada bi se na tome ostalo, onda se nikada ne bi moglo zaključiti koji su filmovi filmološki i umjetnički pomaknuli granice. To se, međutim, može ustanoviti i potkrijepiti, stoga bi bilo kakva ocjena otprilike trebala ujedinjavati različite perspektive u njen konačan prosjek. Većina to nečini, neki nastoje.

Pokreni diskusiju:


5 − = 4