Animal Kingdom

Animal Kingdom (2010.)

Redatelj: David Michôd

Glume: Ben Mendelsohn, Luke Ford, Guy Pearce, Joel Edgerton, James Frecheville, Jacki Weaver, Sullivan Stapleton

Ocjena: 9.5

 

Američka, europska, azijska i ine svjetske kinematografije godišnje stvore mirijadu filmskih naslova. Američka kinematografija, recimo, godišnje izbaci petnaestak vrlo kvalitetnih naslova, od tih petnaestak njih deset uđu u konkurenciju za najveće nagrade, a na samom kraju i za najveću nagradu od svih – Oscar. Neki se nađu među tih pet najboljih filmova zbog svoje neporecive kvalitete, dok su neki tu jer holivuska PR mašinerija odrađuje svoj posao. Izvan tih petnaest naslova, velikih izazivača, nađe se brojka od deset filmova iz raznih zemalja koji za nekoliko klasa deru sve što je Hollywood stvorio u proteklih nekoliko godina.

Tako, ako ćemo gledati realnu kvalitetu filmova, rijetko koji recentni pobjednik za najbolji film godine bi bio, bar u mojim očima – američki. No, što je, tu je. Jedan od tih i takvih filmova koji neće dobiti rekogniciju Akademije je Animal Kingdom, film koji ću vam pokušati predstaviti na najbolji mogući način i natjerati vas da ga pogledate. Michôd, redatelj debitant (ne i scenarist – jako hvaljeni Hesher, premijerno prikazan ove godine na Sundanceu, plod je njegove suradnje sa Spencer Susserom), na samom početku pokazuje afinitet prema sporim i dugim kadrovima kojima uspješno dočarava bizarnu atmosferu filma koji se ne drži striktno kanona kriminalističke drame te nam tako uspješno, umješno i suptilno daje naznaku zašto pojedini likovi u filmu funkcioniraju kako funkcioniraju.

Film počinje izmjenom dugih i statičnih kadrova koji prikazuju svu apatiju jednog od glavnih protagonista, mladog i zbunjenog Joshue (Frecheville) koji, gledajući TV, čeka hitnu pomoć jer mu majka leži nadrogirana na sofi, a vrlo brzo ćemo saznati da je i preminula. Sam, bez ljudi koji će se brinuti o njemu, Joshua zove svoju baku Janine (Weaver) s kojom je njegova majka davno prekinula obiteljske odnose i, već pri prvom susretu sa svojom obitelji, svojim ujacima, Joshua shvata da je, iako dijete nedavno preminule narkomanke, upao u još disfunkcionalniju obitelj u kojoj strahovita Janine vodi glavnu riječ, a njeni sinovi – okorjeli kriminalci, seksualni prijestupnici i pljačkaši banaka – mijenjaju svog oca kao objekta žudnje vlastite majke koja svoju ljubav prema sinovima pokazuje prilično otvoreno, prilično bolesno.

Kad bih išao dalje s opisivanjem same radnje nenamjerno bih otkrio par neočekivanih rješenja koji dobrano daju snagu ovom filmu te bih vam s tim umanjio doživljaj gledanja ovog filma, zato je dovoljno reći da je obitelj Cody skup neprilagođenih društvenih odmetnika: “Pope” (Mendelsohn) je najstariji sin kojeg se svi pribojavaju (u filmu nam nikada decidirano ne otkriju zašto je tražen i opasan, no dovoljno znamo da možemo nagađati), Craig (Stapleton) je paranoični diler koji surađuje s jednim pokvarenim murjakom, a najmlađi brat Darren (Ford), po godinama najbliži Joshui, još nije upao u kriminalne puteve svoje braće, no, suptilno kao i uvijek, Michôd znalački u par scena daje naslutitI Darrenovu nemoć pred svojom manipulatorski nastrojenom braćom. Da ne bi bili zakinuti za jednog polupozitivnog lika, u priču je uveden i obiteljski prijatelj Barry (Edgerton), koji je, po svemu sudeći, mozak cijele operacije, ali i pažljiv obiteljski čovjek. Svemu tomu pridodajmo i detektiva Leckiea (fenomenalni Guy Pearce koji se u posljednje vrijeme specijalizirao za ovakve jake sporedne uloge) koji istražuje Cody bandu i pokušava izvući Josha iz poluincestuozne obitelji čija je glavna odlika eksplozivna narav njenih članova.

Ovakvi filmovi se čekaju cijelu godinu i, u moru CGI smeća koje ne možemo nazvati filmom i rimejkanja te uništavanja – američkih, europskih i kineskih – klasika, ovaj film dođe kao melem na ranu. Vrsno režiran, nepretenciozno koncipirane linearne strukture, autorski hrabar (shvatit će te kad pogledate) te više nego sugestivno odglumljen (Frecheville, Pearce i Edgerton briljiraju), ovaj australski film je nadmašio sva moja, moram priznati, velika očekivanja i savim sigurno si priskrbio titulu jednog od najboljih i najpodcjenjenijih filmskih dostignuća ove godine za koji je prilično nezahvalno napisati koherentnu recenziju a da ne odam pregršt informacija koje su vitalne za samu radnju. No, pokušao sam. I nadam se da ovo malo veliko remek-djelo (najbolji film koji sam pogledao ove godine) nećete zaobići.

2 Responses to “Animal Kingdom”

  1. maxima says:

    Marine, pa ocijeni film koji si (mi) tako lijepo približio.
    Očekujem dosta od ovoga, da…

    Jako lijepo pišeš… profesionalno, pitko :)

  2. maxima says:

    Film ne da je ispunio nego premašio moja očekivanja, no … zbilja, Marinove recenzije su tako sadržajno jasne da se uvijek mogu naći i pouzdati u njih. Potpuno zaboravivši tko i što, skinuh to odavno no sinoć pogledah i čak se javih da “recenziram” aha.

    Nešto strašno, kako je taj film… jednostavan do te mjere da se čovjek na trenutke uhvati kako “ne razumije”, jer nema ni scene ni riječi viška, samo “ono što treba”. Od prve do posljednje scene, ni jedne nepotrebne sekunde. Strava od filma… odlično, teško, boli i sve, Marine, još jednom txs na savršeno obrađenom filmu!

Pokreni diskusiju: