U orlovom gnijezdu (1968.)

U orlovom gnijezdu (Where Eagles Dare, 1968.)

Redatelj: Brian G. Hutton

Glume: Richard Burton, Clint Eastwood, Mary Ure, Patrick Wymark, Michael Horden, Donald Houston, Peter Berkworth

Kad je Richard Burton nazvao producenta Elliota Kastnera i jednostavno rekao da mu pronađe ulogu kojom će poboljšati isplativost svoga imena i ispuniti želju sinu da ga vidi u ulozi nekakvog heroja, teško da je mogao zamisliti što će izaći iz tog projekta. Ili je možda znao? Kastner je bio kućni prijatelj s piscem Alistairom MacLeanom, još jednim važnim imenom koje se treba spomenuti, jer MacLeanovi romani oduvijek su bili mamac za publiku, bilo književnu, bilo filmsku. Najsretniji spoj tih dvaju svjetova očitava se u uspješnom i popularnom avanturističkom ratnom spektaklu The Guns Of Navarone.

Za samo šest tjedana, MacLean isporučuje originalni scenarij pošto nema romana koji bi adaptirao te cijela priča može početi. Iako je Burton glavna uloga, trebalo je pronaći adekvatnu pratnju, što dovodi do još jedne zanimljivosti. Clinta Eastwooda. Iako svjež od nastupa u špageti vesternima, Eastwood doma u Americi još uvijek nije ni blizu onog zvjezdanog statusa kakav će imati kasnije, no zahvaljujući upravo izvedbi šutljivog jahača talijanskih prerija, uloga šutljivog jahača snježnih planina sjedi mu kao salivena, što samo potvrđuje nepisano pravilo da  mrko lice zna biti podcijenjeno, a dijalog općenito precijenjen.

Iako vjerujem da je priča svima poznata, barem muškom dijelu koji preferiraju dobru ratnu akciju, nekako je moram spomenuti jer svi oni koji imalo poznaju MacLeanov spisateljski opus znaju da ništa nije onako kako izgleda. Where… nastavlja tradiciju korištenja vremenskog razdoblja za nešto dodatno, pa čak i drugačije, od onog što inače predstavlja ratni film. Tako pratimo grupu komandosa koja ima zadatak upasti u praktički neosvojivi dvorac Schloss Adler (u stvarnosti je riječ o dvorcu Hohenwerfen) kako bi izvukla iz zarobljeništva američkog pukovnika (ili što već) koji zna planove za tajno iskrcavanje u Normandiji. Stvar je u tome što to nije pravi zadatak, a kad se otkrije pravi zadatak, opet otkrivamo da ni to nije sve na tu temu, što sve zajedno prelazi iz ratnog u špijunske vode, pa natrag istim putem. Za razliku od nekih srodnijih naslova slične tematike, ovaj propušta staviti naglasak na nekakav patriotizam, hrabrost i junačke podvige, zadržavajući se u drugačijim vodama, netipičnima za žanr.

Popratna stvar koja se rijetko spominje jest tempo razvijanja radnje. Za uradak koji trajanjem dolazi jako blizu tri sata, moglo bi vas iznenaditi da zamalo pola tog vremena film ne koristi nikakve atrakcije da bi zadržao pažnju gledatelj, osim onih koje može ponuditi napetost priče ili lokacijske prednosti. Kroz razvoj priče nema prečaca, što bi za one koji su odrasli na divljim pokretima kamere, kadrovima koji traju dvije sekunde i takvom montažom da se dobiva epileptični napad, moglo biti preusporeno. Iako postoji određena ukočenost pri izvedbi nekih dijelova u akcijskim segmentima, činjenica je da film nema praznog hoda (usprkos onom trajanju od skoro tri sata) te da glavni glumački dvojac svojim poznatim interpretacijama (iako je Burtona neobično za vidjeti kao akcijskog junaka) ima sasvim dobru kemiju na ekranu.

Sadržajno višeslojan, glumački dobro potkovan, ispunjen različitim atrakcijama, Where Eagles Dare danas pripada kultni klasicima ratnih spektakala, rame uz rame s naslovima kao što su The Dirty Dozen ili The Guns Of Navarone, podsjećajući kako je nekad postojalo vrijeme kad je priča bila važnija od efekata, ali da to nije ni najmanje smanjivalo dojam spektakularnosti kakva se danas više ni ne viđa.

15 Responses to “U orlovom gnijezdu (1968.)”

  1. Maxima says:

    Yea, majstore! :D Prva klasa… film koji se uvijek gleda

    (može li po željama, nastavak? :D – šala )

  2. Danijel says:

    Može bilo kakve želje :-) Cijena, prava sitnica :-)

  3. Reisman says:

    Sjajan osvrt! Može sad The Dirty Dozen? :)

  4. Danijel says:

    Moram pitati “šefove” smijem li se i s njima poigrati :-) Mislim da neće biti problem, ima se i o njima štogod pisati.

  5. Maxima says:

    samo da ne bude zabune, nemam dva nicka, a jesam molila Dirty Dozen… :D – tele… opatija. Danijel, mislim da su ti pri izboru filmova praktično u potpunosti odvezane ruke. ;)

  6. Danijel says:

    Izgleda da je tako, što nije dobra stvar. Tako puno filmova, a tako malo vremena. No, The Dirty Dozen će onda biti, na zahtjev publike koja voli slušati…tj, gledati evergreene :-) (samo nisam siguran kad)

  7. Jelena Djurdjic says:

    kad se pišu evergreen stvari ovakav pristup je jedini ispravan, oseća se iskustvo i strašno poznavanje materije

    a ja ću napisati nešto što verovatno ne bih smela – ja ovo gledala nisam :D , The Dirty Dozen i The Guns Of Navarone da, ali ovo ne, shame on me

  8. Danijel says:

    Ako te je tekst povukao da ga na kraju pogledaš (da se riješimo onog shamea :-) ) onda je moj zadatak uspješno napravljen. Ja moram biti iskren i priznati da sam ga gledao cirka 8-9 puta i još uvijek me oduševljava, tako da… osobna preporuka da ga staviš na raspored za gledanje ;-)

  9. Maxima says:

    Jelena, kad bi svi mi pravili spisak onoga što nismo gledali (ja počesto nisam ni čula za stvare zbog kojih bi se trebala pokriti ušima, ali učiti nije sramota :D )… bio bi… ah, život je prekratak za sve filmove i sve knjige!

    Ali dirty dozen… come on… moraš to pogledati… i sve slično što stigneš, vrijedi svake sekunde, bez obzira kakve su nečije preferencije (stilova, žanrova, … ova… ova…)

  10. Jelena Djurdjic says:

    rešila sam da ga gledam još kad pročitah casting, ložim se na obojicu, ma tešim se da svako od nas ima po neki propust :D , a recenzija mi stvarno nije mogla biti bolja jer mi ništa nije zeznula, plus ubacio si stvari koje volim da pročitam a nisu baš vezane za film, i bio si kratak, a precizan, što nas vraća na ‘strašno poznavanje’ (potvrđeno sa ovim ’8-9 puta’ momentom :D , namerno me uništavaš haha) jer smo tek tad sposobni za sažetost&suštinu

  11. Jelena Djurdjic says:

    Maxima napisala sam da sam to i Guns of… gledala, ne ukopavaj me :D

  12. Danijel says:

    Još kad bih rekao da sam i roman pročitao dva puta bilo bi stvarno previše. :-) Osobno, Burton i nije my cup of tea, ali ovdje je pravo dobar (Clinta volim čak i da čita telefonski imenik). I, da, mene sve strah ubacivati te stvari koje nisu posve vezane za film, sve mislim da će ljudima biti dosadno.

  13. Maxima says:

    Zato sam ja tu, da neustrašivo strašim ljude nepotrebnim stvarima, ne brini :D

    Čudno. Nisam ni ja Burtonov fan nikad bila… puno mi je draži npr. Albert Finney ili Alec Guinness, iako je Burtie neosporno legenda… ali ono mi nije nešto :D

    A Clintwood… ja bih ga usvojila… k’o djeda il’ strica :D

  14. Maxima says:

    treba mi pljuska, mislila sam napisati orlovo gnijezdo, ej… :D cross my heart…

  15. bakero says:

    Strašno ostvarenje, Eastwood je nenadjebiv

Pokreni diskusiju: