Terminator (1984.)

Terminator (The Terminator, 1984., 107 min.)

Redatelj: James Cameron

Glume: Arnold Schwarzenegger, Michael Biehn, Linda Hamilton

 

Kada se osvrnem na ukupan broj mojih osobno najomiljenijih filmova, primjećujem da glavninu zauzimaju ostvarenja iz osamdesetih godina prošloga stoljeća. Naslovi kao što su Aliens, Umri muški, Predator, Terminator ili Robocop izazivaju poplavu pozitivne nostalgije i podsjećaju me na neka bezbrižnija vremena. To je vjerojatno i glavni razlog što sam uvijek vrlo blagonaklono gledao na akcijske i znanstveno fantastične filmove iz toga razdoblja, pa možda čak i pomalo pristrano, ali budimo iskreni… Gorenavedeni naslovi postali su kultna ostvarenja koja moderni Hollywood iz dana u dan, nažalost neuspješno, nastoji kopirati. Odmah po početku ovog teksta, moram se zapitati… Ima li nešto što već nije rečeno za ovaj kultni film? Šeće li svijetom dijete starije od deset godina koje još nije čulo za Terminatora? Postoji li punoljetna osoba koja još nije pogledala Terminatora i svaki njegov nastavak? Ima li ova recenzija uopće ima smisla?

Radnja filma odvija se u tipičnom američkom urbanom središtu. U centru priče nalazi se Sarah Connor (Linda Hamilton), prosječna i ni po čemu posebna mlada žena. Ona bezbrižno prolazi kroz život, sve dok se u gradu ne zaredaju ubojstva žena, koje povezuje isto ime… Sarah Connor. Nakon što sama Sarah doživi susret s tajanstvenim ubojicom (Arnold Schwarzenegger), njen se život iz temelja mijenja, te postaje jeziva utrka za preživaljavanjem protiv progonitelja koji se nikada ne zaustavlja.

The Terminator je prvi pravi film današnje holivudske zlatne koke Jamesa Camerona, kojemu je jedini prethodni projekt bio Piranha 2, na kojemu se pojavio tek naknadno, nakon odlaska prethodnog redatelja. (Šuška se da je sam Cameron nakon završetka filma provalio u sobu za montažiranje i pokušao sastaviti vlastitu verziju). Terminator je unikatan film, gotovo savršeni spoj akcije i znanstvene fantastike začinjen pristojnom dozom horor elemenata za jači dojam. Od samog otvaranja film ostavlja izrazito jaki dojam, te počinje sa scenama koje se od ostatka filma razlikuju kao noć i dan, ali ovdje je to izrazito pozitivno upravo zbog ekstremne usporedbe dvije vrlo krajnje i različite situacije koje se jednako dobro uklapaju u film i stvaraju nadasve zanimljivu izmjenu scena koja s lakoćom zadržava pažnju gledatelja i uvlači u priču.

Ako netko još ne zna, ovo je film koji je proslavio bivšeg guvernera Kalifornije (da, Conan ga je učinio poznatim, ali Terminator ga je učinio legendom) i do danas ostaje vjerojatno njegov najbolji nastup. Kako ljudi često vole reći, Schwarzenegger je glumac koji baš i ne zna glumiti i to je brutalno iskreni opis. Ako ne glumi hladan stroj za ubijanje, on je jednostavno sam svoj… Cool, opak i pun frajerskih uzrečica iz osamdesetih, uvijek spreman da ispali koju nakon što ubije negativca. Ovdje je, na svu sreću, situacija tražila hladnu, neemotivnu i jezivu performansu, a Schwarzeggener obavlja posao kako treba. Istina, nije teško imati potpuno hladan izraz lica i glas bez trunke emocije, ali kada visoki, nabildani Austrijanac preuzima ta obilježja, njegov lik postaje osobito jeziva i uznemirujuća pojava na ekranu. Oni horor elementi koje sam spominjao? To je Švarci, obučen u crno i naoružan do zuba, hladno patrolira hodnicima, tražeći Sarah koja očajno pokušava umaknuti nezaustavljivom stroju za ubijanje. Slasher horor/triler u najboljem, najjezivijem izdanju. S druge strane njegova žrtva, Linda Hamilton je rutinirana žena u opasnosti, koja većinu filma ili trči od progonitelja ili se skriva iza stolova/uglova/nasumičnih predmeta širom raširenih, suznih očiju i ustiju prekrivenih dlanom. Nije loše, ali ništa vrijedno spomena, pri kraju pokušavaju izvesti neku brzinsku transformaciju u neku žešću verziju Sarah, ali to jednostavno prođe ispod radara. Opet, nije loše, ali nije ni vrijedno spomena. Tu je i Michael Biehn, meni osobno jedan od najdražih i po mom mišljenju najpodcjenjenijih akcijskih glumaca ikada, čovjek koji sjaji u svakoj ulozi i jednostavno zrači onom „ratnik, ali i suosjećajan pozitivac“ vibrom. On ispunjava čizme heroja i glumi prokleto uvjerljivo. Njegov je heroj netipičan lik, momak koji se nalazi izvan svoje uobičajene rutine i djeluje više kao izvanzemaljac koji se nastoji uklopiti, nego kao opaki, samouvjereni heroj. Odlično napisana uloga, odličan nastup. U sporednoj ulozi nalazi se i osobno omiljeni Lance Henriksen kao detektiv Vukovich (Vuković?) u kraćoj ulozi koja ne doprinosi, ali ni ne oduzima od filma.

Osobno, jedan od najupečatljivijh, najpamtljivijih elemenata ovog filma, element koji mi je zacementirao Terminatora u podsvijest… Glazbena tema. Jednostavno fantastična glazbena tema, koju mi iz dana u dan prolazi kroz glavu. Zaista, ako ikada budem sastavljao top listu najboljih filmskih glazbenih tema, tema iz ovoga filma, ili njegova nastavka, bit će na listi, rame uz rame najboljim djelima Poledourisa, Williamsona ili Morriconea. Izuzetna filmska glazba u svakom slučaju, te jedna od prvih stvari koje mi padaju na pamet kada netko u bilo kojem kontekstu spomene Terminatora. Pohvale skladatelju Bradu Fiedelu, koji se nažalost, od 1995., više ne bavi filmskom glazbom.

Specijalni efekti čiste su osamdesete… Jedva primjetna upotreba CGI-ja, zdrava doza krvi i sočne, grube, 100% realne eksplozije. Pomalo rustikalno, ali izuzetno prigodno za tematiku i film. Osim bolno očito lažne Švarcijeve glave u jednoj sceni (koja čak posjeduje nešto retro šarma), svi efekti su i više nego korektni, pa čak i stop-motion animacija (animacija putem realnog fizičkog modela i opet retro šarm) ne odskače previše i ne šteti filmu.

Za kraj… The Terminator je klasik i remek-djelo akcijskog, znanstvenofantastičnog i horor žanra koje do danas ostaje nesvrgnuti kralj na holivudskom tronu, kao i omiljena nostalgična uspomena onih kojih su odrastali u osamdesetima te omiljeni retro dragulj mlađarije koja voli pogledati unatrag i vidjeti kako su dobre, stare stvari izgledale u orginalnom pakiranju.

4 Responses to “Terminator (1984.)”

  1. Anonymous says:

    Što god, kako god i sve tako – apsolutni klasik. :) Krasan tekst. Čudno, ja upravo skupljam neke ovakve stvari, došlo mi. A ovo onda k’o kec na desetku. ;)

  2. vanja says:

    that would be my inner self, valjda :( – gnjavi me matematika, pa se zaboravim “upisati”.

  3. blue thunder says:

    Ne znam tko bi bolje utjelvio Terminator lika kao Arnie. Savršenstvo za njega. Naravno da ne zaboravim i savršenu glazbu. Michael Biehn je odličan glumac i mogu također reći da je podcijenjen. Njegov lik u potpunosti dolazi do izražaja. Mogu reći da mi je u odličnom sjećanju kao glumac ostao i u seriji “Sedmorica Veličanstvenih” s kraja 90-ih. Naravno bilo je još tu dobrih izvedbi. L. Hamilton također dobra.

Pokreni diskusiju: