Gorki slatkiš (2005.)

Gorki slatkiš (Hard Candy, 2005., 104 min.)

Redatelj: David Slade

Glume: Ellen Page, Patrick Wilson, Sandra Oh

 

David Slade redatelj je čija se karijera zasad može svesti na svega tri dugometražna filma. Ovaj se Britanac relativno uspješno predstavio horror publici vampirskim filmom 30 dana noći (30 Days of Night), u kojem je Josh Hartnett odradio svoju možda i posljednju respektabilnu ulogu, da bi se prije dvije godine ušuljao u srca milijuna fanova najozloglašenijeg ljubavnog para ikada u Pomrčini, izdanku vampirskog serijala u usporedbi s kojim čak i Buffy, ubojica vampira dobiva težinu jednoga Građanina Kanea. Ipak, najzanimljiviji trenutak u profesionalnom postojanju ovoga redateljskog novaka zasad bez dileme ostaje njegov prvijenac, intrigantna priča o pedofilu i njegovom nezaštićenom, četrnaestogodišnjem plijenu, djevojci koja je tijekom njihovog dopisivanja na chatu odgovorila na jednu poruku previše.

Stvarno mislim da je najbolje što manje pričati o sadržaju Gorkog slatkiša kako bi što više toga ostalo vama da istražite. Ovo je zaista jedan od onih filmova kojima i banalni kratki sadržaj s pozadine DVD kutije može naštetiti. Ipak, ostat ću dosljedan sebi i u nekoliko vas crta pokušati pripremiti na ono što vas čeka u, baš kako prigodni naslov kaže, ponešto gorkom bombonu od filma, jednom od onih slatkiša za koje vam je, opijenima mučninom, nakon konzumacije žao što ste ih uopće izvadili iz omota. Dakle, Hayley je četrnaestogodišnja djevojka, izgledom i ponašanjem posve tipična tinejdžerica koju od vršnjaka izdvaja primjetna zrelost, seksualna osviještenost i potencijalno kobna sklonost muškarcima duplo starijima od sebe. Jeff, s druge strane, uspješan je fotograf koji u slastičarnicu dođe upoznati djevojku s kojom se tri tjedna zbližavao preko neta, potpuno svjestan da se praktički radi o djetetu. Njihovim susretom uz čokoladne kolače moj sažetak prestaje, a ono što počinje iznenađujuće je zanimljivo putovanje kroz nekoliko različitih žanrova i čitavu lepezu emocija koju su Ellen Page i Patrick Wilson upravo nesvakidašnje kvalitetno uspjeli prenijeti s ekrana na mene, skutrenog na kauču i pomalo na prijevaru izloženog slikama i idejama na koje pred početak filma nisam pristao.

U ovom coming-of-age djelu kasnije zvijezde Juna i Inceptiona, uvijek osjetljiva tematika pedofilije obrađena je na svjež, inovativan način, pri čemu mi je stvarno drago vidjeti koliko je puno izvučeno iz tolike ograničenosti. Gorki slatkiš mogli bismo svesti na tri brojke – dvije osobe, tri sobe, sat i pol dijaloga – a po ovom šturom pojednostavljenju jasno vam je koliko je toga ovisilo o nadahnuću i talentu jedino dvoje glumaca koji su dobili više od dvije minute na ekranu. Komentari mnogih gledatelja da im se Ellen Page malo zamjerila, pa i zgadila za buduće uloge (a sudeći po ovoj demonstraciji glumačke moći – bit će ih), samo potvrđuju koliko su Wilson i pogotovo ona ovdje vrhunski bili i koliko je film dobro napravljen kad mu je pošlo za rukom spriječiti da napetost i nedoumice oko namjerno zamagljene radnje ne kopne do samoga kraja. Veliki plus je i praktički potpuni izostanak glazbene podloge, pri čemu je, dakle, zvuk dao primjetan doprinos teškoj atmosferi filma.

Određena logička nategnuća mogla bi zasmetati pokojem gledatelju, i netko bi možda doveo u pitanje nerealnu odlučnost glavne junakinje ili njene postupke u maniri iskusne, hladnokrvne, proračunate žene, a ne balave djevojke tek navikle na menstruaciju kakvom su je autori ciljano učinili radi jasnije i glasnije poruke. Svejedno vjerujem da će mnogi drugi, baš poput mene, u Gorkom slatkišu vidjeti intrigantni, psihološki nabijeni mali film (budžet ispod milijuna!) koji, u pokušaju da se pozabavi prilično osjetljivim pitanjima, umjesto odgovora nudi neka jednako teška pitanja, poput onoga kako je moguće da suosjećamo s čovjekom poput Jeffa.

Apsolutna preporuka samo takva.

5 Responses to “Gorki slatkiš (2005.)”

  1. Vanja says:

    I dig ;)

    Skidamo to večeras. Page mi se nekako smjestila u srcu …

  2. Valentino says:

    Za film mi je pričala frendica kad je izašao i evo, tek sam ponukan ovom recenzijom ga pogledao.
    Izvrstan film, jako uznemirujuć, pogotovo ONA scena, brr. Mogu slobodno reć da je to možda najbolja uloga Ellen Page.

    I Sven jedna ispravka, rekao si da u filmu nema glazbene podloge, zapravo je ima dosta na početku i kad Hayley pušta cd, što zapravo isto tako doprinosi atmosferi.

  3. Sven Mikulec says:

    Tako je, da se ispravim, na početku i je prisutna. Ali i ovo puštanje cd-a ne ubrajam u čistu glazbenu podlogu, koliko god doprinosilo atmosferi, zato što se radi o zvukovima koje proizvode likovi.

    Od sredine filma većina zvuka sastoji se od teškog disanja, stenjanja i slično.

    Potpuno se slažem za “najbolju ulogu Ellen Page”, iako za takav sud još moram pogledati par naslova.

  4. swvi says:

    ellen page mi je jedna od simpatičnijih glumica u hollywoodu trenutno, ali ovaj film je bio mučenje samo takvo…. bez uvrede, ali ne bi ga preporučio najgorem neprijatelju :D

  5. Lass says:

    Odličan film, oduševljena sam! Neki dan sam otkrila ovu stranicu i isto sam oduševljena, hvala vam što postojite i samo tako nastavite. Puno pozdrava.

Pokreni diskusiju: