Otimači izgubljenog kovčega

Raiders of the Lost Ark, SAD, 1981., 115 min.

10

REŽIJA

Steven Spielberg

SCENARIJ

Lawrence Kasdan (prema priči Georgea Lucasa i Philipa Kaufmana)

GLUME

Harrison Ford, Karen Allen, John Rhys-Davies, Paul Freeman, Ronald Lacey, Denholm Elliott

SAŽETAK

Akcijsko-pustolovni film koji još uvijek čeka da bude nadmašen.

9,3

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Sven Mikulec

KRATAK OPIS RADNJE

Američka vlada odlučuje poslati poznatog arheologa i tragača za reliktima Indianu Jonesa na misiju pronalaska drevnog Kovčega saveza u kojem su nekoć navodno čuvane kamene ploče s deset Božjih zapovijedi. Ogromna moć Kovčega sposobna je svaku vojsku učiniti nepobjedivom, pa ne čudi da su velik interes za ovaj artefakt pokazali nacisti, kojima u potrazi pomaže Jonesov veliki neprijatelj, beskrupulozni francuski arheolog Belloq. Jonesu će u potrazi, pak, pomoći njegova bivša ljubav Marion Ravenwood, s kojom se prije deset godina nije rastao u najboljim uvjetima.

13

POZADINA PROJEKTA

Još 1973. George Lucas počeo je raditi na priči o arheologu Indiani, žalostan što se više ne snimaju pustolovni filmovi poput onih koje je tijekom tridesetih i četrdesetih godina izbacivala produkcijska kuća Republic Pictures. Lucas je koncept razradio s redateljem i scenaristom Philipom Kaufmanom, koji se sjetio kako mu je zubar u djetinjstvu pričao o Kovčegu saveza – Kaufman predlaže da potraga za kovčegom bude okosnica radnje. Kako je Kaufman dobio gažu režiranja Odmetnika Joseyja Walesa, Lucas je ovaj projekt stavio na čekanje i posvetio se drugim stvarima, prije svega Ratovima zvijezda. Kako bi se odmorio od ove svemirske opere, Lucas je otišao na Havaje s dobrim prijateljem i kolegom Stevenom Spielbergom, koji je već neko vrijeme želio snimiti nekakav film u stilu Jamesa Bonda. Dok su gradili dvorce u pijesku u to proljeće ’77., Lucas i Spielberg popričali su o Lucasovoj priči iz ’73. i Spielberg se zapalio za ideju. Lucas mu je obećao da će njemu pripasti redateljski stolac ako Kaufman ne bude bio zainteresiran za režiju. Nakon šest mjeseci dogovorili su suradnju i krenuli u realizaciju. Spielberg je predložio scenarista Lawrencea Kasdana da napiše scenarij: u pet dana Lucas, Spielberg i Kasdan stavili su cijelu priču na papir, a pola godine kasnije Kasdan je predao prvu verziju scenarija, koja je oduševila ovu dvojicu. Lucas se mučio s pronalaskom studija spremnog financirati dosta skupi film – predviđeni budžet iznosio je 20 milijuna dolara. Naposljetku je Paramount pristao.

15

ZANIMLJIVE TRIVIJE

U originalnoj Lucasovoj verziji glavni se lik zvao Indiana Smith. Nakon što je Spielberg sugerirao da mu to prezime nimalo ne paše, Lucas se dosjetio Jonesa.

Arheolog i pustolov svoje ime duguje Lucasovu aljaskanskom malamutu Indiani, istom psu koji je Lucasa inspirirao na stvaranje lika Chewbacce u Ratovima zvijezda.

Spielberg je želio da Indiana bude ženskar i alkoholičar: ovu su karakterizaciju Kasdan, Lucas i Spielberg na kraju potpuno napustili, iako su ostavili jednu scenu u Otimačima izgubljenog kovčega koja bi mogla upućivati na probleme s alkoholom. (Sjetite se Jonesove reakcije nakon što je mislio da je Ravenwood poginula.)

George Lucas nije želio Harrisona Forda u glavnoj ulozi, u strahu da Ford „ne postane njegov Bobby De Niro“, aluzija na Scorseseja i njegove česte suradnje s Robertom De Nirom. Tri tjedna prije početka snimanja, međutim, nakon što ih je zbog obaveza prema seriji Magnum P. I. odbio i Tom Selleck, Lucas je pristao zaposliti Forda.

Otimači izgubljenog kovčega bili su financijski uvjerljivo najuspješniji film u SAD-u 1981. godine. Sveukupno je film zaradio 384 milijuna dolara diljem svijeta, više od dvadeset puta više od uloženih 18 milijuna.

16

ZAŠTO JE VAŽAN

Otimači izgubljenog kovčega pokrenuli su jednu od najslavnijih franšiza u povijesti Hollywooda, direktno uzrokovavši nastavke poput Ukletog hrama, Posljednjeg križarskog pohoda i Kraljevstva kristalne lubanje, a 2019. trebao bi stići i peti dio serijala, na kojem rade i Spielberg i Ford. Film je učvrstio poziciju koju je u Hollywoodu imao Harrison Ford, svježa zvijezda dotad poznata samo kao Han Solo iz Ratova zvijezda. Tu su i nebrojene videoigre, TV serije (Mladi Indiana Jones), igračke… Isto tako, film koji su Lucas i Spielberg napravili u pokušaju da odaju počast filmskim naslovima na kojima su odrasli mnogi smatraju najboljom akcijskom avanturom ikad snimljenom, sposobnom zabaviti i mlađe i starije gledatelje. Meni je posebno zanimljivo što autori od Indiane nisu napravili neuništivi stroj sposoban šakama se izvući iz svake situacije, već su napravili nešto slično onome što su Steven E. de Souza, Jeb Stuart i John McTiernan učinili s Johnom McClaneom sedam godina kasnije, i zbog čega se djelomično Umri muški slavi kao revolucionaran akcijski film: Indiana je vidljivo čovjek od krvi i mesa, on krvari i biva u nokdaunu, češće se izvlači mozgom i snalažljivošću nego snagom te više zrači kulerštinom, šarmom i humorom nego testosteronom. Za pohvalu je i karakterizacija Marion Ravenwood, jedinog ženskog lika u filmu kojem je pridana ikakva pažnja. Marion nije nikakva damica koja vene za nedodirljivim pustolovom sa šeširom i bičem: ona je glasna, ratoborna, pije k’o smuk, udara šakama, maše noževima i puca iz pištolja, a u jednom trenutku Indiani se zadere da mu je prokleti partner. Dosta napredno za film snimljen prije 35 godina.

17

KOMENTAR

Indiani Jonesu odlučio sam se vratiti nakon valjda petnaest godina: zadnji put sam Otimače izgubljenog kovčega pogledao kao klinac i zanimalo me kako će mi se dopasti sada, pred vratima zrele dobi. Dobra je vijest da mi je film jučer navečer bio jednako zabavan kao što je bio nekad davno, dok sam i sam vrludao kvartom sa svojom družbom u potrazi za avanturama, a od odlične Williamsove melodije još uvijek se naježim. Odlična vijest je što ga sada cijenim još i više, s dodatnih petnaest godina iskustva gledanja filmova koje su mi omogućile da shvatim što je točno toliko dobro u Otimačima i što mi uglavnom fali u ostalim filmovima slične tematike i žanra. Harrison Ford je apsolutna životinja od glumca, i zbilja mi je teško zamisliti ikoga drugoga u Indianinim čizmama, a njegovi najbolji trenuci su oni momenti u kojima pokazuje duhovitost i ranjivost (dakle: ljudskost). On je junak s nesigurnostima, strastima, strahovima i svjesnošću vlastitih ograničenja, čovjek koji više puta završava na dupetu u prašini, ali se diže i trči dalje. On je također junak motiviran intelektualnom radoznalošću, profesor na fakultetu koji se s nacistima ne bori iz pozicije pravednika ili čovjeka željnog slave i novca, već iz iskrene želje da otkrije nešto novo, dakle iz pozicije znanstvenika i intelektualca. Otimači izgubljenog kovčega postaju još zanimljiviji uzmemo li u obzir činjenicu da u filmu ponosnog židovskog autora nacisti bivaju ovako uvjerljivo uništeni – Hitler očajnički želi prisvojiti nešto iskonski židovsko, drevni artefakt koji je neizostavan dio židovske povijesti i naslijeđa, a on mu pak vječno ostaje izvan dosega. Otimače izgubljenog kovčega stoga ne bi bilo promašeno nazvati pravim mokrim snom židovskog dječaka kakav je zaigrani Spielberg očito bio dok je režirao ovaj nostalgični pustolovni spektakl. Viđen čak i bez ikakvih slojevitih političkih aluzija, film ostaje vrhunski primjer kvalitetne holivudske zabave za šire mase i standard akcijsko-pustolovnog filma koji još uvijek nije nadmašen.

18

PAMTLJIVI CITAT

Zmije. Zašto su morale biti zmije. – Indiana Jones

FOTOGRAFIJE

2 komentara za “Otimači izgubljenog kovčega

  • Marcus says:

    još jedan komadić trivije je fan-film koji su sa nemalo žara i veštine snimili dvanaestogodišnjaci.
    http://www.imdb.com/title/tt0772251/?ref_=
    te dokumentarac o istom
    http://www.imdb.com/title/tt3551954/?ref_=nv_sr_2

  • Klinac sa Srednjaka says:

    Jednu subotu ujutro, davne …ni ne znam koje godine..mozda 78, 79, 80-ta, fucne mi prijatelj Ivica pod balkon na Srednjacima da ima karte za kino. Starija sestra mu nije mogla ici pa mu mama nije dala da ide sam u grad u kino pa je pozvao me. Bili smo prvi, drugi razred, zaista mali klinci i odlazak u grad sam bez roditelja je bila ogromna avantura za koju nisam bio siguran da sam dovoljno velik te da cu dobiti pristanak roditelja. No, eto da kino karte ne propadnu, moji kazu OK i daju mi za tramvaj kartu. Otpjesacili Ivica i ja do remize, sjeli na tramvaj i sisli pred Studentski centrom. Velika zgrada, jos vece kino, veliko platno. Kino jos jako novo sa odlicnim foteljama i lijepom modernom dekoracijom. Zvuk odlican. Nas dva klinca jedva smo dosezali iznad naslona sjedala no ipak smo bili jako uzbudjeni da smo eto sami nas dvojica uspjeli doci do kina sami. Svjetla su se ugasila a onda je poceo Indiana Jones. Kakva avantura! Kakvo uzbudjenje! Kakva akcija! Od prve do zadnje minute sve savrseno. Nikada u zivotu kasnije nista nije bio toliko fascinantno. Svjetska avantura u tom potezu socijalizma od Knezije do Srednjaka gdje sam zivio. Kao i svi klinci, na povratku kuci nismo prestali glasno prepricavati zgode i nezgode iz filma. Kao da nas je ta avantura od prvog samostalnog odlaska u grad bas dobro pripremila za avanture Indijane Jonesa a film kao da je bio prava nagrada za tu nasu avanturu. Nikada tu nasu avanturu nisam zaboravio. Indiana Jones ostaje zauvijek u mom srcu. Tim filmom, tom projekcijom nas dvojica usli smo u svoju avanturu zivota. Prestali smo biti nesamostalna djeca i osamostali se u djecjem smislu. Zakoracili smo u ono djetinjstvo koje istrazujes sam. Otada smo sami isli na pecanja, na izlete, na sanjkanja, sami smo isli i radili sto smo htjeli a sa roditeljima bi to tek dijelili navece uz veceru. U tom istrazivanju svijeta nikada nisam postao velik i jak i odvazak kao Indiana ali nema veze. On je i dan danas moj junak. Ja vec godinama pokusavam naci njegovu Fedoru i njegovu jaknu ali nisam uspio. Mozda me strah da obucem li ih ipak necu biti Indiana…mozda ih podsvjesno i izbjegavam dok ih svjesno trazim.

    Jos pamtim onaj veliki poster za njega sto je bio izvjesen sa krova Studentskog centra. Cesto sam kasnije isao u kino Studentski centar no nikada ono vise nije bilo tako uzbudljivo ….. tesko se ono nosilo sa tom svojom slavnom proslosti i kao da mi je ponekad svojom neuredjenoscu i neodrzavanjem pokusavalo reci: Hej ja sam samo jedno gradsko studentsko kino. Ivica i ja ostali smo do dana danasnjeg dobri prijatelji mada ja danas zivim tu pored Hollywoodskih studija u kojem se snimao Indijana Jones a on je jos uvijek u istom stanu na Srednjacima. Volio bi da mogu bar na par minuta sjesti pored mene i Ivice u tom kinu, da ispod oka onako kako roditelji znaju spijunirajuci djecu, pogledam ta dva klinca kako se smiju i gigolje dok su im oci sirom otvorene. Nikada vise takve nevinosti. Nikada vise takve radosti. Oooooooo …mladosti….

Leave a Reply

Your email address will not be published.