Što je Martin zakuh-kuh-kuhao?

Piše: Leon

last boy scoutLeon je 24-godišnji apsolvent novinarstva koji slobodno vrijeme provodi gdje se najbolje osjeća, pred zaslonom laptopa ili kinoplatnom. U novoj kolumni pod nazivom Leon Profesionalac povremeno će prosipati svoje svinje pred bisere.
Kontakt: profesionalac.leon@gmail.com


U iščekivanju osme epizode aktualne sezone Igre prijestolja, kao i milijuni drugih fanova, imao sam određena očekivanja i nadanja. HBO-ova serija, doduše, počinje hladnokrvnim pokušajem ubojstva djeteta i incestuoznim doggy style snošajem, što bi u Pogrešnom skretanju vjerojatno zvali casual petkom. Ali ako je bez glave ostao Ned Stark, moralna vertikala i ljepilo koje je na okupu držalo trulo kraljevstvo, ako mu je pošteni sin izdan, zaklan i posthumno izmrcvaren u vrtlogu političkih igara, ako tisuće i tisuće života završava ishodom partija šaha šačice moćnika, zašto onda jednom, barem jednom, ne bi pobijedio pozitivac ili, da budemo vjerni Martinovu viđenju svoga svijeta, manji negativac? U iščekivanju osme epizode aktualne sezone Igre prijestolja, kao i milijuni drugih fanova, imao sam određena očekivanja i nadanja. Martin ih je zgnječio kamenom poput kakva bespomoćna kukca i pustio da se osuše na proljetnome suncu. Kuh kuh kuh.

9

U intervjuu koji je nedavno dao Rolling Stoneu, George R. R. Martin prepričao je pismo jedne svoje čitateljice, ogorčene njegovim bezobzirnim pisanjem. Radim kao konj svaki dan – parafraziram pismo uznemirene žene – i kad dođem doma poželim se opustiti uz dobru knjigu i pobjeći u fantastične svijetove u kojima prinčevi spašavaju nevine djeve iz nebeskih kula, u kojima se djeca igraju ledene babe na polju bez straha od pijanih vozača, a ljudi se bude uz pjev pijetla, a ne alarm na mobitelu koji najavljuje skorašnji početak smjene u skladištu Podravke. Baš ti hvala, George Martin. Jebi si mater, George Martin.

Na stranu s činjenicom da je jedinu pogrešku u cijeloj priči napravila jadna gospođa odabirom književne razbibrige – uzimate li film Nepovratno kad svoje šestogodišnje dijete želite naučiti da nije pametno sam hodati gradom? – anegdota je potegla zanimljivo pitanje. U vremenu u kojem se žene kamenuju jer su si dopustile postati žrtvama silovanja, čitavi gradovi nestaju jednim pritiskom džojstika, a gnjide skupljaju jeftine političke poene na tragedijama, zašto bi itko čitao ili pisao o kulama, bez djeva, s kojih se u smrt strovaljuju predpubertetlije? Dok svemrežjem kruže snimke šokiranih gledatelja i dok se Martinov vječito premali sandučić i dalje puni ogorčenošću i suzama pogođenih pojedinaca diljem svijeta, odgovor nikad nije bio jednostavniji. Baš zato.

Anne Hathaway lakovjerno je mislila da se u 'The Mountain vs. The Red Viper' radi o dirljivom usponu zmijice na Mt. Everest.
Anne Hathaway mislila je da se u ‘The Mountain and The Viper’ radi o dirljivom usponu zmijice na Mt. Everest.

Onaj tko se iznenađuje raspletom spomenute osme epizode, koji će i sa mnom ostati puno duže od vjerojatno svih ostalih scena serije, taj nažalost nije pozorno pratio. Ni Martina, ni hintove tijekom uvoda u dvoboj i samu borbu (slično je Heath Ledger izgubio život u Patriotu), ni sve što se događalo oko nas u svijetu. Martinovo pisanje, kao i serija koja ga približava ljenijem, književno nezainteresiranijem i disleksičnom dijelu čovječanstva, nije materijal za eskapističke bjegove na sigurno, i svi koji su se s time zeznuli sada džabe laju na pogrešno stablo. Igru prijestolja neusporedivo bi bolje bilo promatrati kao maštovitu, slikovitu i adrenalinom nabijenu povijest svijeta. Ne nekog tamo Westerosa sa zmajevima i merlinovskim čarobnicama, nego ovog istog u kojem se uzrujavamo, kritiziramo i na nepravde ukazujemo zaštićeni zaslonom laptopa.

Ako želite u filmu zadržati sretan završetak, sve ovisi u kojem trenutku prekinete priču, jednom je prilikom rekao Orson Welles. Razlika između Igre prijestolja i optimizmom pršteće većine konvencionalnih filmsko-televizijskih priča s happy endom je u tome što Martin, po uzoru na život, priču pušta da se sama piše i ne pada mu na pamet da nas obmanjuje zaustavljajući je.

7 komentara za “Što je Martin zakuh-kuh-kuhao?

  • Stone says:

    Pa nije istina da nikad ne pobijedi pozitivac – Arya se izvukla, Gilly isto, Daenerys još uvijek jaše… Dosta je likova još uvijek živo, zapravo

  • Crash says:

    Ja sam htio da Karl Tanner koji je bio negativac ubije Jon Snowa koji je pozitivac pa se to nije dogodilo.

  • Hash says:

    Pročitajte knjige. Serija nije ni do koljena knjigama.

  • darko says:

    uzor za GOT je raspad jugoslavije – neodgovorni političari i bezumno nasilje – zato westeros ima 7 država. good guy kojemo je cviknuta glava odmah na početku je ante marković, itd.

  • tonymelo says:

    Super tekst, svaka čast.

    Uzor za GOT je Rat ruža, sukob između obitelji York i Lancaster. Ali zato Guy Gavriel Kay na kraju Tigane kaže da je među ostalima i Jugoslavija jedna od inspiracija za nastanak knjige.

  • thora says:

    da se uključim i ja – odličan prvi tekst za FAK, sviđa mi se ime kolumne i dobrodošao =)

  • Retek says:

    i meni je pala poveznica na pamet kao da Martin prepisuje aktualna stanja iz RH i svijeta i to doslovce, kao da mu je cilj da ne zaboravimo nikada, niti kad se opuštamo, da nitko nije posebniji do mjere da da nemože postati žrtva gluposti, politike, zle sreće. Kao i Obama “mirotvorac”, tako i likovi u GOT igraju totalno prevrtljive uloge od onih u kojima bi ih željeli vidjeti a nažalost, tako svijet funkcionira što nas stalno podsjećaju “mediji”. Nažalost čini mi se da je oduvijek bio noćna mora a mi smo samo bili blagoslovljeni da nas se štitilo kako ne bo vidjeli većinu tih užasa, ko djecu. 2012. je uistinu nastupilo sve masovnije buđenje no stvarnost nije ništa lijepša

Komentari su zatvoreni.