FILMSKA REPREZENTACIJA: Latinska Amerika

Piše: Veno Mušinović

Iznimno snažna ekipa u kojoj dominiraju Meksikanci (5) i Brazilci (4) u prvoj postavi. Ostavili su snažan trag u zemlji i većina pogotovo u inozemstvu. Akcije će uglavnom biti u kontroli nogu meksičkih tehničara i velemajstora na sredini igrališta. Napad dosta ovisi o raspoloženju čileanskog šamana zbog kojeg se sastav, ako ovaj duhom odluta na druge sfere, mijenja iz kompaktnog 4-4-2 u dinamičniji 4-3-3 gdje se napadu može priključiti Meirelles s kojim snažnim ostvarenjem, dok bi Jodorowsky mantrao na bok. U tom slučaju lijeva strana postaje dosta ranjiva jer Inarritu ima apsolutnu slobodu u igri i vođenju svojih priča, dok Salles brojnim izletima u napad često precijeni svoje mogućnosti ostavljajući temperamentnog Fernandeza u nemilost suparničkih napadača, što može rezultirati brzim opterećenjem žutim kartonom. Klupa je puna disidenata i marginalnih aktivista uz snažne argentinske predstavnike i Padilhaa, koji polako ali sigurno prelazi u američku ligu. Pod utjecajem internacionalnih trenera ova karizmatična ekipa fantazista igra nogomet brzog ritma, iznimno strastveno i atraktivno uz puno rizika. Baš kako i priliči nogometu Latinske Amerike.

filmski nogomet template (2)
1. Glauber Rocha (Bra) – Revolucionar, odmetnik, piše, galami, politički angažira i pokretom Cinema Nôvo stavlja Brazil na filmsku mapu svijeta. Izuzetnim refleksima prema društvenoj zbilji, brzim montažnim rezovima, nepredvidivim redateljskim postupcima, snažnom lucidnošću, ali prije svega odvažnim i nepokolebljivim socijalno-političkog stavom, Rocha je izniman golman i autentični lider ove momčadi. Preuzima filmske trademarkove svojih trenera koje prilagođava brazilskom folkloru. Posljednja obrana i filmski identitet cijele Južne Amerike od kojeg počinje svaka akcija. (Preporuke: Bog i đavao u zemlji sunca, Zemlja u transu

2. Walter Salles (Bra) – Proslavljeni redatelj igranih i dokumentarnih filmova. Ono što mu karakterizira najbolje uratke jest sub-žanr filma ceste pa je za očekivati i ofenzivniji angažman po boku. Ipak nije ostvario puni potencijal najavljen ranim Glavnim kolodvorom, za koji osvaja Zlatni globus te Zlatnog medvjeda i Grand Prix u Berlinu. Strah je trenera da se ne izgubi i u napadačkim akcijama ostavljajući prazan prostor iza sebe. (Preporuke: Iza sunca, Dnevnici Che Guevare)


3. Emilio Fernandez (Mex) – Bivši boksač, ronilac, pekar i avijatičar pod utjecajem svog ruskog trenera postaje redatelj, sinonim za filmsko zlatno doba Meksika 40-ih i 50-ih, a u nekim pričama i navodni model za kip Oscara. “El Indio” je igrač s najviše utakmica u nogama: 129 filmova, aktivan punih 60 godina, a kad mu je redateljska karijera zapela prebacuje se među glumce u vesternima (npr. tri Peckinpahova filma). Izuzetno strastven i srčan igrač koji stvara vizualno fascinantne melodrame pune patosa i čudnih likova još čudnijih rodbinskih i inih veza (očito je pogodio melos koji i danas hara televizijom). Uspjeh Jedan dan života (Mama Huanita) 1950. danas je usporediv sa Sulejmanom. (Preporuke: María Candelaria – Zlatna palma u Cannesu; La perla – Zlatni lav u Veneciji)


4. Carlos Reygadas (Mex) – Činjenica da nije završio filmske škole ovog indie-teškaša nije spriječila da od debija s 30 godina pa dosad sa sva četiri dugometražna filma nastupa na Cannesu i s njih tri osvaja nagrade. Redatelj tzv. dugog kadra koji zna stati na loptu, usporiti ritam igre, voditi klasične situacije u neočekivanom smjeru, preciznim uputama režirati naturščike u često nelascivnim scenama gdje tjelesnu profanost i naprasnost koristi za suptilno propitivanje čovjekove spiritualnosti i egzistencije. Dobro je znati da kao bivši pravnik zna što sudac tolerira a što ne, a, kad zagusti, kao bivši profesionalni rag­bijaš zna kako izvesti ono što sudac ne tolerira. (Preporuke: Bitka u Raju, Tiho svjetlo)


5. Hector Babenco (Bra) – Rodom Argentinac, ovaj naturalizirani Brazilac svoju je karijeru gradio u cijelom svijetu. Raznolikog ali neujednačenog stila, Babenco oscilira između naturalizma u domaćim filmovima (surovi i dokumentarni pristup u Pixote kao da je 20 godina stari prethodnik Cidade de Deus) do teatralnosti ponajviše u američkim produkcijama (najpoznatiji Poljubac žene pauka koji mu donosi nominaciju za Oscara i Zlatnu palmu). Ne bježi od teških tema (sida, homoseksualnost, korupcija, delinkvencija…), odličan rad s glumcima od desetogodišnjeg djeteta do Jacka Nicholsona. Devedesetih mu karijera uzdrmana pada, zbog čega je morao na transplantaciju koštane srži. Vraća se 10 godina poslije u nagrađivanom Carandiru. (Preporuke: Pixote, Ironweed)


6. Fernando Meirelles (Bra) – Karijeru započinje 90-ih, ali pažnju američkih skauta usmjerava na sebe filmom Božji grad početkom milenija. Zajedno s Kátijom Lund pokazuje da je timski igrač, sposoban pratiti brzi ritam i kompleksni storytelling. Ipak, za razliku od Inarritua i Cuarona, nije se probio u A1 holivudsku ligu premda sljedećim filmom, adaptacijom le Carréa Brižni vrtlar, osvaja četiri nominacije za Oscara. Uslijedio je stanoviti pad adaptacijom Saramagovog istoimenog romana Sljepoća, da bi totalno zastranio Europom u sljedećem i posljednjem dugometražnom filmu – 360. U svom radu iskazuje osjetljivost na nepravdu u brazilskom društvu i kritičnost prema hipokriziji društva kad je u pitanju igra moći. Čini se da mu je i u privatnom životu smetala ta pozicija na vrhu pa bi sa strane, na krilu, mogao dati svoj maksimum. (Preporuka: Božji grad)


7. Alejandro Gonzalez Inarritu (Mex) – Slično Reygadasu, Inarritu zapanjuje postotkom uspješnih filmova: 5/5. No osim što je miljenik festivala, Inarritu svakim novim potezom širi krug vjernih sljedbenika među publikom kojoj je dosta vidjeti njegov potpis na filmu da ga pogledaju. Već debijem s 37 godina pokazao se kao čudo od djeteta pa je meksički teren zamijenio holivudskim klubovima. Uz legitimnu dozu pretencioznosti i patetike koja prolazi i tražena je u američkoj A1 ligi, Inarritu ima tu narativnu nepredvidivost i fleksibilnost koja izluđuje protivnike. U svakom filmu lako barata paralelnim pričama, najčešće ih vodeći u tri smjera, koje neovisno o prostorno-vremenskoj razlici i naoko nasumičnim izmjenama tvore kompaktnu cjelinu. Savršen vezni igrač izuzetne preciznosti i domišljatosti. (Preporuke: Amores Perros, Birdman)


8. Alfonso Cuaron (Mex) – Premda se široj publici predstavio već 90-ih s dva američka filma, povratkom u domovinu s Y Tu Mamá También okreće novu stranicu. Činjenica da mu je sljedeći film Harry Potter i zatočenik Azkabana pokazuje iznimnu prilagodljivost svim pravilima igre. Za momčad je spreman preuzeti i ulogu producenta, montažera, pisca, no u Americi, kad su veliki budžeti u igri, nema sigurnijeg rješenja nego dati redateljsku palicu u njegove ruke. U Children of Men i Gravity pokazao je da s kamerom može apsolutno sve i da je trenutno najvještiji tehničar u svijetu. U svakom filmu budite spremni vidjeti bar jedan dugi i neprekinuti slalom s kamerom. Časopis TIME ga je 2014. uvrstio među “100 najutjecajnijih ljudi na svijetu”. (Preporuke: A Little Princess, Y Tu Mamá También)


9. Juan Jose Campanella (Arg) – Premda nije režirao puno filmova, vjerojatno su svi gledali barem neku epizodu serije pod njegovom redateljskom palicom (House, Law & Order: Special Victims Unit, Law & Order: Criminal Intent i 30 Rock). Ipak, ostat će upamćen kao redatelj koji je Argentini donio drugog Oscara za film koji je možda političkim značajem slabiji od La Historia Oficial ali, filmskim jezikom govoreći, superiorniji uradak. (Preporuka: Tajna u njihovim očima)


10. Alejandro Jodorowsky (Čile) – Vizionar, Mistik i Guru čije su postojanje zabilježili filmovi, kazalište i stripovi. Rođeni je napadač koji traži nevjerojatno puno lopti, a taktiku čita iz tarot karata ili utroba životinja. Time sigurno zadaje velike glavobolje trenerima, a kaotičnim pristupom kida živce preciznim Meksikancima u veznom redu, ali ovaj pustinjak zrači takvom intenzivnom energijom i nadrealnom vizijom da u jednom potezu može pokrenuti nepokretno i stvoriti magiju na terenu. Ogromnog ega i dugog jezika, nemjerljive snage i želje, ovaj napadač je igrač velikog poteza, kojemu je svaki promašaj ili neuspjeh zapravo neuspjeh za povijest filma i umjetnosti. (Preporuka: sve. I što je snimio i što nije.)


11. Giullermo del Toro (Mex) – Klasična devetka. Precizan, snažan i robustan. Vrh je meksičkog trokuta “tre amigos”. Premda također fantazist od prvih filmova, za razliku od odsutnog partnera u napadu, del Toro je nogama čvrsto na zemlji pa režira Bladea i Hellboya onako kako bi šira publika to prihvatila, a da ne zakine okorjele fanove stripa. Iznimno versatilan autor koji zna zaintrigirati, prestrašiti, dirnuti i rasplakati. Njegova pouzdanost, strateška preciznost u režiji i dramaturgiji čini ga miljenikom američkih producenata, što mu omogućuje da u blockbusterima poput Pacific Rim demonstrira umijeće kontroliranja masovne i kompleksne akcije. (Preporuke: The Devil’s Backbone, Panov labirint)


Treneri: Sergej Ejzenštejn i Luis Bunuel – Dovoljno je bilo snimiti nedovršen film Da živi Meksiko! između 1931–32. da ovaj sovjetski redatelj i teoretičar filma zauzme trenersku poziciju. Jedan od najistaknutijih stratega montažu je koristio kao sredstvo stvaranja što jačeg emocionalnog dojma i intelektualnih poruka. Tzv. pojmovna (intelektualna) montaža naglasak stavlja na jukstapoziciju kadrova koji jedan do drugoga stvaraju dodatno značenje koji zasebno nemaju. Montaže atrakcija je ono što Ejzenštejn traži od igrača, brze izmjene, kratki kontrapunktni pasovi, vertikalni pasovi po sredini ili snažne dijagonale s krila. Strog, zahtjevan i bezkompromisan genije.

Španjolski nadrealist stiže u Meksiko 1946. u kojem u 18 godina snima 21 film. „Vrlo sam zahvalan i sretan što sam živio u Meksiku. Tamo sam mogao raditi filmove na način kako ne bih mogao nigdje na svijetu.“ Za razliku od Ejzenštejna, puno lakše se prilagodio zahtjevima i očekivanjima Meksikanaca. Očito je njegov senzibilitet naišao na plodno tlo jer teme seksualnih patologija, sukoba tradicija i devijacija, mačizama, potisnutih tabua, tankih granice sna i jave, ono su što spaja najšabloniziranije sapunice i giganta filmskog nadrealizma.  (Preporuke: Los olvidados, El Bruto, Nazarín, (trilogija): Viridiana, El ángel exterminador, Simón del desierto)

 

Zamjene:

Fabian Bielinsky (Arg)Nine Queens (2000), El aura (2005)

Lucrecia Martel (Arg) – The Holy Girl (2004), The Headless Woman (2008)

Marcelo Piñeyro (Arg) – El método (2005)

Fernando Solanas i Octavio Getino (Arg) – Third Cinema – Sat visokih peći (1967.)

Luis Puenzo (Arg) The Official Story (1985.)

Raoul Ruiz  (Chile) – Marcel Proust’s Time Regained (1999),  Klimt (2006)

Tomas Gutierrez (Kuba) – Memories of Underdevelopment (1968)

Jorge Sanjines (Bolivia) – Blood of the Condor (1969)

José Padilha (Bra) – Bus 174 (2002), Elitna postrojba (2007, 2010)

Katia Lund (Bra) – City of God  (2002)

7 komentara za “FILMSKA REPREZENTACIJA: Latinska Amerika

  • marcus says:

    nema ni noe (argentinca) ni larraina (čileanca) čak ni među rezervama. šteta.

  • Igor Marić says:

    Odlična stvar! Nadam se da slijede i ostala područja Plave kugle? :)

  • Sven Mikulec says:

    Kao čovjek koji je iz prve ruke vidio materijale u pripremi, mogu ti reći da slijedi više područja nego što sam očekivao. :)

  • zebra says:

    Genijalno

  • Igor Marić says:

    @sven Evo ideja: napraviti takmicenje, publika glasa za repke i onda pronađemo svjetskoga prvaka? 😉

  • Sven Mikulec says:

    Nije loša ideja, ali treba vidjeti kakvi će sve sastavi još izaći u ovoj rubrici. :)

  • Ico says:

    Super vam je ovo

Leave a Reply

Your email address will not be published.