‘Ugovorom mi je zabranjeno govoriti o zmajevima’

Piše: Sven Mikulec

25-godišnji Miro Frakić prošle se godine prijavio za statista na snimanju Igre prijestolja u Splitu i okolici. S obzirom da osobno nisam imao ni vremena ni uvjeta odvažiti se na takav korak, zanimalo me što je ovog bivšeg studenta anglistike i švedskog ponukalo na taj potez. Simpatičan momak otvorio je dušu, makar nakratko mi približio svijet Westerosa i Essosa i ponudio jedan drugačiji, neromantizirani pogled na seriju, prikazujući je onakvom kakva zaista jest – ogromnom industrijskom mašinerijom s tisućama zaposlenih.

4

Kako to da si se odlučio prijaviti?

Kako sam se prošle godine sa stipendije u tuđini vratio više-manje ispražnjenih računa, a u tom mom rodnom gradu posla nije bilo za me, novac je svakako bio jedan od razloga za prijavu.  Osim momaka dobre fizičke konstitucije, tražili su i more ljudi neovisno o njihovoj fizičkoj spremi za snimanje masovnih scena. Na srpanjski je casting došla sva sila ljudi, svi se redajući da ih fotografiraju i uzmu mjere. Mislim da se do sredine kolovoza nije znalo tko je odobren, tko nije, ako ne i kasnije.

Jesi li pratio seriju prije prijave?

Unatoč preporukama mnogih, seriju nisam pratio prije prijave. Sadržajno me nije pretjerano privlačila. No, kad su me zvali za snimanje, nadišao sam svoj prvotni manjak entuzijazma i odlučio vidjeti o čemu internetski krugovi toliko bruje. Do početka snimanja sam uspio pogledati sve dotadašnje epizode. Ono što me iznenadilo, iako zapravo i nije trebalo, jest da su istinski obožavatelji serije/knjiga na tom snimanju bili u manjini. Igra prijestolja većini je služila čisto kao nit poveznica, babinska tema za ogovaranje i razgovaranje. Mislim da mi je do drugog dana već bila spojlana cijela četvrta sezona. Mojim najboljim sposobnostima izbjegavanja ljudi usprkos, kada ste na setu i kada snimate, opcija napuštanja napornih/upornih govornika nije dostupna. Zato bih sebi pjevušio u bradu i kao životni moto ponavljao „Serenity now“.

Bi li preporučio ljudima da se prijave?

Mislim da bi možda bilo preciznije postaviti pitanje kome bih preporučio da se prijavi. Jer takvu preporuku mogu ponuditi jedino uz duži niz ograda. Prvo i osnovno, za snimanje takvog kalibra potrebno je imati strpljenja, po mogućnosti u neiscrpnim količinama, jer kao statist vi otprilike 95% vremena provedete čekajući, dok preostalih 5% uglavnom ponavljate scene. Čekate da vas izaberu, čekate da vas smjeste, čekate da namjeste kameru, čekate ručak, čekate sunce ili oblak da vam olakša život, čekate da bura prestane puhati. A ako se radi o masovnim scenama, vaš dan počinje ranih jutarnjih sati (ili sitnih noćnih sati, ovisi o kutu gledanja) i završava negdje kasno popodne. Nadalje, u svemu tome nema ni g od glamura, dapače. Zamislite to kao da ste u busu, tramvaju ili kojem god javnom prijevoznom sredstvu, da vas zaustave u jednom trenutku i kažu vam da ćete sada s tim ljudima s kojima ste se posve slučajno zatekli u tom vozilu morati provesti sljedećih tjedan dana. Pokušajte zamisliti o čemu će ti ljudi pričati, što će komentirati i na što će se sve požaliti, pokušajte si predočiti prosječni balkansko-hrvatski mentalitet koji će te morati trpjeti. Da me se sad ne bi krivo shvatilo, ima nečeg morbidno fascinantnog u svemu tome, barem sa psihosociološkog aspekta. Dakle, ukratko, preporučam samo izrazito strpljivim i izdržljivim dušama, izrazito znatiželjnim dušama koje žele zaviriti iza kulisa i/ili ljudima koji se žele hraniti potencijalom u sitnoj mogućnosti da će im lijevo rame vidjeti milijuni svijeta. (U mom slučaju, leđa.)

2

Imaš li koju zanimljivu anegdotu sa snimanja?

„Bože, budi milostiv i baci ciglu.“

Kakva je bila atmosfera? Jesi li vidio koga od glumaca?

Vidio sam više-manje sve glumce koji bi trebali lunjati Essosom i moram reći da su svi izrazito divni i strpljivi, što je sine qua non u njihovoj branši. Kako uživo, odnosno na setu izgledaju identično kao na ekranu, od tog snimanja djelomično živim u uvjerenju da se radi o dokumentarcu. Setovi su vrhunsko postavljeni i dorađeni, a isto se odnosi i na šminku, frizuru i kostimografiju. Pazi se na svaki detalj na svakom statistu, na svaki kutak svake scene, a za što je zaslužna izvrsna i sposobna ekipa. Zaista im nemam što prigovoriti. Još su nas i kremama protiv sunca trackali kad bi zapeklo.

Gdje ste snimali?

Snimali smo u Dioklecijanovoj palači, dio je bio u podrumima, a dio u uličicama, pa na Kliškoj tvrđavi i lokaciji blizu Baške Vode. Dio snimanja, na kojem nisam sudjelovao, odvio se i u kamenolomu blizu Žrnovnice.

U kojoj si sceni glumio i koga?

Sjećate se hrpe robova u Mereenu?

Jesi li vidio zmajeve?

Ugovorom mi je zabranjeno odgovarati na bilo kakva pitanja o zmajevima. Ugrožena bića, bolje da čuvam tajnost.

Misliš li se prijaviti ponovno?

Ne. Mada ne žalim što sam sve to iskusio.

3 komentara za “‘Ugovorom mi je zabranjeno govoriti o zmajevima’

  • GoT says:

    Ja prdnuh.

  • goodye says:

    Wow, kako ti je dobar komentar…

    Fino je cuti iskustvo iz prve ruke, bar se prijavljivao, ali nije prosao, ja nisam mogao radi posla, ali definitivno bih volio vidjeti sve to, ne da se pojavim na malome ekranu nego cisto da vidim tu “caroliju” snimanja

  • ja says:

    Umišljen neki tip

Leave a Reply

Your email address will not be published.